Nisu agronomi čarobnjaci - ali sposobni jesu

Iz posljednjih skupova agronoma pa i netom održanog Simpozija agronoma u Dubrovniku, a vezano za usklađivanje domaće proizvodnje s europskim paragrafima, dalo bi se mnogo toga iščitati i analizirati. Od vremena kada su nas uvjeravali da smo industrijska, a ne seljačka zemlja, ali smo imali značajnu proizvodnju (i izvoz) do privatizacijskog i uvozničkog „agrocida“ i na kraju usklađivanja onoga što je politika potpisala s EU pod velom, „povući novac iz fondova“, a agronomska struka sad na brzinu mora „ispeglati“ tj. osposobiti proizvođača i dati mu tražene reference.

Nedovoljno ulaganje u struku direktno utječe na proizvodnju

Tu se otvara logično pitanje, ako je bogata zemlja ona koja se sama može prehraniti, rješavamo li mi taj problem s nekim dotacijama EU i preko noći ili agronomske službe imaju čarobni štapić za namirivanje propuštenoga? Podsjetimo i na nedovoljno ulaganje u samu struku, koja nije mogla dobiti zadnjih godina nikakav ozbiljniji novac za znanstvene projekte koji bi direktno utjecali na proizvodnju te na nepravilnosti oko poticaja, koje sve više izlaze na vidjelo.

Sve to je vjerojatno i razlog nevoljkosti, inače sve manjeg broja sudionika skupova, za razgovor o problemima agrara u nas. Svi se slažu da stručni skupovi trebaju biti u budućnosti tematski podijeljeni na znanstveni smjer općeg usavršavanja i onaj, koji će u aktualnom trenutku rješavati probleme proizvodnje. Ništa novo, rekli bismo, gledajući gospodarske priručnike s naših područja stare i stotinjak godina. Ako razvijenome svijetu ne možemo konkurirati tehnološki, možemo svojim autohtonim proizvodima, genetskim materijalom, ekološkim uvjetima, ali to se ne „pegla“ preko noći, a najlakše se ostvaruje kroz mala imanja dobrih gospodara. Zar nas netko izvana mora učiti tko je dobar gospodar ili će kriteriji opet biti nešto drugo.

Sve je manje agronoma u državnim savjetodavnim tijelima

"Nisam zadovoljan da agronomske struke ima sve manje u institucijama koje bi trebale prenositi znanje o proizvodnji hrane poljoprivrednicima, tako je iz Upravnog vijeća Savjetodavne službe Vlada maknule dekane fakulteta - agronome, a došli su ljudi druge struke", rekao nam je ugledni pripadnik agronomskog ceha i sudionik Simpozija.

Program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem za sada nije dao rezultate koji su bili obećavani novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Nastavlja se veliki uvoz hrane, a imamo stotine tisuća hektara zapuštenih poljoprivrednih zemljišta i skoro 400.000 nazaposlenih. Velike hrvatske prehrambene firme bi više trebale ulagati u proizvodnju sirovina u Hrvatskoj, a ne bazirati se na uvozu. Hrvatske prehrambene tvrtke pod svojim robnim markama pakiraju svoje prehrambene proizvode i distribuiraju ih u Hrvatskoj.

PDV na repromaterijal u poljoprivredi je u Hrvatskoj daleko veći (25%) nego u okruženju Slovenija, Mađarska (ispod 10%). Tako hrvatska proizvodnja hrane ne može biti konkurentna. Ima mnogo malih OPG-ova koji nisu u sustavu PDV-a, koji kod svake kupovine repromaterijala plate PDV, a poticaj za istu proizvodnju dobe od države za više od godine dana.

Predavanja s nedostatkom publike, ali na europskoj razini

"Bilo je krasnih i zanimljivih tema na Stočarskoj sekciji", kaže prof. dr. sc. Zlatko Janječić koji ju je vodio, uglavnom je sadržavala radove vezane uz hrvatske izvorne pasmine životinja i njihov značaj u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji RH. Dane su smjernice ka poboljšavanju proizvodnih odlika pojedinih pasmina kako bi se što više iskoristio njihov potencijal za stvaranje finalnih proizvoda s dodatnom vrijednosti. Moglo se tu čuti svega, od tematike utjecaja klimatskih promjena na kukuruz, šećernu repu, soju i suncokret, preko odraza različitih načina gnojidbe na sadržaj proteina u žitaricama, do značenja genotipa i spola svinja na kemijski sastav pršuta i primjene propolisa u prehrani domaćih životinja.

Ali činjenica je da su izlaganjima uglavnom nazočili sami iznositelji radova te njihovi suradnici, a informacije bi bile jako dobre samim uzgajivačima - kojih nije bilo u velikom broju. Na nekim drugim kongresima su odvojena tzv. znanstvena i stručna predavanja s ciljem da se i poljoprivredni proizvođači uključe u rad istih.

Dakle, u agraru sposobnu struku, agronome imamo, ali ne kao vatrogasce ili čarobnjake, koji mogu prebroditi uobičajene višegodišnje cikluse karakteristične u poljoprivrednoj proizvodnji, nadoknaditi nemar i navike lošeg gospodarenja i to sve bez sigurne i dostatne novčane pomoći. Otežavajuća je okolnost i manjak nacionalne svijesti i znanja koju potrošač treba dokazati pred dućanskom policom u naletu „tsunamija“ uvozne (nerijetko svakakve) hrane.

Foto: depositphotos.com, Goodluz