Na pitanje o značaju kojega konj ima za Slavonca, navodi kako je Slavonac oduvijek volio svog konja, smatrao ga prijateljem, bilo da ga je koristio za obradu njiva, kirijanje ili kada ga je jahao kao graničar na Savi
Županjska Konjogojska udruga Stari graničar obilježava 20. obljetnicu osnutka i djelovanja, a o svemu što je ta udruga prošla, u dva destljeća govori predsjednik udruge, mlađahni Županjac Karlo Filipović, uvjeren u tvrdnju kako pred Starim graničarem stoji još cijeli niz uspješnih desetljeća, kao što su bila prva dva.
"Konjogojska udruga Stari graničar osnovana je 22. siječnja 1994. godine i 1995., dakle u prvoj godini nakon osnivanja, brojala je 65 članova i na broju imala 55 evidentiranih lipicanskih grla. To je uistinu značajan broj koji je dao zamaha svim našim budućim aktivnostima. Od 2000. godine udruga bilježi 95 članova i 58 umatičenih grla da bi 2014. godine bilo evidentirano 105 matičnih grla od 37 uzgajivača, a udruga brojala 164 člana iz Županje, Bošnjaka, Cerne, Tovarnika, Drenovaca, Vrbanje, Štitara, Osijeka, Širokog polja, Čepina i Gunje", kaže Karlo Filipović.
Na pitanje o značaju kojega konj ima za Slavonca, navodi kako je Slavonac oduvijek volio svog konja, smatrao ga prijateljem, bilo da ga je koristio za obradu njiva, kirijanje ili kada ga je jahao kao graničar na Savi. "Konj mu je uzvraćao ljubav, bio mu vjeran u polju i u boju. Konj za Šokca ima mitsko značenje. Još za vrijeme Vojne krajine, učinjeni su popisi dobara - pa i konja. Zanimljivo je da je tada u ponekim našim selima znalo biti više konja nego kuća i domaćinstava", navodi te podsjeća kako su konji u prošlosti uglavnom korišteni za rad u poljoprivredi te imali neusporedivo veće značenje u tradicijskom načinu života. Bili su uglavnom vučna snaga, a imali su i vrlo važnu ulogu u ratu. "Međutim, sredinom 20. stoljeća, traktori i ostala mehanizacija potisnuli su ih s polja i danas se konji uglavnom koriste za sportsko jahanje, dresuru, rekreacijsko i terapeutsko jahanje, a prisutni su i u mnogobrojnim tradicijskim i folklornim priredbama i manifestacijama", kaže Filipović.
U slavljeničkoj prigodi ističe kako ne treba zaboraviti nesebičan doprinos koji su razvoju konjogojstva u Županji dale županjske obitelji Filipović-Đipanović, Balentović-Mašini i Ognjenović-Grgića od kojih su neke prije osnivanja konjogojske udruge u Županji, bili članovi konjogojske udruge u Babinoj Gredi, osnovane još 1942. godine. Prigodom osnivanja udruge u Županji, u udrugu su se uključile i mnoge druge županjske obitelji kao što su Jokini, Bilkini, Zečevi, Mlakići i Papuškini te drugi ljubitelji konjarstva iz Županje, ali i okolnih mjesta.
"Pred nama su novi izazovi. Stvorila se neka nova mlada ekipa koja nosi nove ideje. Međutim, treba istaknuti kako ničega ovoga ne bi bilo da nije bilo naših osnivača kojima dugujemo zahvalnost", ističe dodajući kako iza brige za konjima stoji isključivo ljubav prema tim plemenitim životinjima koja je izražena kod sve više mladih Županjaca, ali i Županjki.
"Sjećam se kada sam kao dijete išao na pokladna jahanja koja su tada postojala u Babinoj Gredi i tek još nekoliko mjesta, a sada se to proširilo do Vukovara i Đakova i nema mjesta u kojem ih danas nema", kaže. Na pitanje isplati li se i može li se, s obzirom na troškove, danas samo iz ljubavi baviti konjima, odgovara potvrdno te navodi kako trošak uzdržavanja konja u svakom slučaju nije mali, ali "ljubav prema konjima pobjeđuje sve". Po njegovim riječima, ukoliko nemate staju i vlastitu hranu, sam pansion mjesečno će koštati oko 1.000 kuna, a još otprilike petstotinjak kuna mora se izdvojiti za veterinarske usluge, timarenje i održavanje konja.
"Nije to mali iznos, poglavito u današnje vrijeme kada brojni ljudi ne rade i jedva preživljavaju. Ali kada se nešto voli onda se izdrže sve nevolje i oskudice", zaključuje predsjednik Konjogojske udruge Stari graničar iz Županje, Karlo Filipović.
Foto: Konjički klub Tvrđavica
Tagovi
Autor