Nema ništa od kukanja. Mi smo nakon rata, svatko na svoj način prionuli poslu. Prije šest godina počeli se udruživati radi promidžbe i prezentacije autohtonih slavonskih proizvoda i zajedničkog nastupa na tržištu. Svojim primjerom dokazujemo i prenosimo mlađima da državu treba braniti i u miru - radom i plaćanjem poreza, kažu članovi Udruge branitelja proizvođača Panonija.
Mirisi slavonskog čobanca i srdela s gradela draškaju nosnice prolaznika na zadarskoj rivi. Ta i druga jela, kao i brojni suhomesnati proizvodi, pića. slastice i tradicijske rukotvorine na volju su posjetiteljima zanimljive sajamske manifestacije “Plavo i zeleno u Zadru”, koju već treću godinu za redom organizira Udruga branitelja proizvođača Panonija. “Ako smo se znali povezati u ratu možemo i u miru”, kaže Pavo Baotić.
On je predsjednik Panonije koja ima sjedište u Bošnjacima kod Županje, a okuplja branitelje proizvođače i njihove obitelji s područja Slavonije i Baranje, a u posljednje vrijeme i iz drugih krajeva Hrvatske. “Već imamo članove i iz Dalmacije, Istre i Zagreba”, kaže Baotić.
Većina branitelja koji su u Udruzi su, isto kao i Pavo, cijeli Domovinski rat proveli na prvim crtama bojišnice. Neki od njih su poslije rata prijevremeno umirovljeni, drugi ostali bez posla u firmama koje su u međuvremenu privatizirane i/ili propale, treći se vratili na svoja imanja… Svi zajedno sada su uspješni poljoprivredni proizvođači.
Pavo se, tako, nakon umirovljenja počeo ozbiljnije baviti pčelarenjem. Od 20-ak njegov pčelinjak je narastao na današnjih 200 košnica, proizvodi 4 vrste meda i razne pripravke od meda. On je i inicijator udruživanja, a povjerio nam je i kako je Panonija od nekoliko članova, koliko ih je imala prije 5 godina kad je udruga osnovana, narasla na više od 30. "Dok nismo bili udruženi svatko se snalazio kako je znao i umio. Ljudima iz mog kraja Zagreb je najbolji dio tržišta. Odlazili smo na sajmove i malo-pomalo počeli razmišljati zašto i mi ne bi imali svoj sajam", govori Pavo. Tako su prije šest godina u Lošinju započeli sa sajmom Dani Slavonije, zatim su osmislili Domaće je domaće i najnovije Zeleno i plavo.
Sve te sajamske manifestacije imaju gospodarsko-turistički, kulturni i edukacijski karakter, kaže Baotić i pojašnjava da se i program u Zadru odvija u tri “čina”. Prvi je sajamski na kojem se predstavlja četrdesetak renomiranih proizvođača slavonskih autohtonih domaćih delicija i tradicijskih rukotvorina karakterističnih za područje Slavonije, Baranje i Srijema.
Drugi je predstavljanje slavonske gastro ponude, pripremanje poznatog slavonskog čobanca, slavonskog graha i kobasica, uz edukativni prikaz spravljanja čvaraka i zaboravljenog kolača pod nazivom poderane gaće na tradicionalan način, pojasnio je Baotić. Kulturni dio ove manifestacije sastoji od prezentacije izrade raznih rukotvorinama, kao što su zlatovez i šlinge, tradicionalne reklje, a neizostavan je i koncert tamburaških sastava koji će na zadarskoj rivi nastupiti u subotu i nedjelju.
Da je tako koncipirana “slavonska priča” zanimljiva Zadranima, a posebno domaćim i stranim turistima uvjerili smo se i sami. Usprkos zvizdanu i kolovoškoj žegi usred dana tražila se porcija više na štandu gdje je Antun Tićac po starinskoj recepturi pripremao slavonski čobanac te grah s kobasicama i kiseli kupus sa pečenim kobasicama. Prezentacija topljenja čvaraka doživljava se i kao atrakcija. “Ima stranih gostiju koji nude i po 10 eura samo da se slikaju pored kazana”, kaže Baotić. Naravno da fotografiranje ne naplaćaju. Živahno je i oko štanda OPG-a Voje Marjanovića koji se bavi voćarstvom i pčelarstvom. Pažnju stranih i domaćih posjetitelja privlačile su raznovrsne bočice u koje su upakirane voćne rakije i likeri, a među njima i rakija "Je*enica".
“Ljudi iz atrakcije više kupuju ovu rakiju "Je*enicu" i ove bočice u obliku muškog spolnog organa. Uz strance, dosta ih kupuju i naši ljudi, a oni kupuju i ova veća pakiranja rakija i likera za poklone, apartmane, brodove", povjerio je Marijanović kolegici Suzani Bandić iz Zadarskog lista. On sa suprugom, dva sina i dvije snahe skrbi o 380 košnica s pčelama te obrađuje 15-ak hektara voćnjaka. Oko 90 posto voća prerađuju i proizvode voćne rakije, likere, sirupe, sokove, ocat, rakije, džem, a u ponudi imaju i razne proizvode od meda.
“Na svim štandovima nudi se domaće i prirodno. Većina proizvoda je iz ekološkog uzgoja”, kaže Nenad Kračun, tajnik i, uz Baotića, jedan od inicijatora osnivanja udruge Panonija. On na svom OPG-u, uz ostalo, uzgaja crne slavonske svinje fajferice i proizvodi kulen, kulenovu seku, pečenicu, šunku, slaninu, čvarke i razne kobasice. S Nenadom je u Zadar stigla i supruga Alenka. Ona je na sajam donijela donijela razne kolače i slastice koje priprema po recepturi svoje majke, bake i prebake. “Tko kupi vraća se po još”, kaže Alenka, zadovoljna što joj i prodaja ide dobro. Još bolje nego lani.
Uz logistiku i nabavku svih potrebnih namirnica koje svakodnevno nabavlja s predsjednikom Baotićem tajnik Kračun je ove godine zadužen i za pečenje srdela. A srdele su iz ribarske zadruge Omega 3 koje osigurava Ratimir Jureković, član Panonije iz Zagreba koji ima vikendicu na Pagu. Dok Kračun peče srdele njegove proizvode na istom štandu zajedno sa svojima nudi Tomislav Maroši.
“Sve se može kad se hoće. Nema ništa od kukanja. Mi smo nakon rata, svatko na svoj način prionuli poslu. Prije šest godina počeli se udruživati radi promidžbe i prezentacije autohtonih slavonskih proizvoda i zajedničkog nastupa na tržištu. Svojim primjerom dokazujemo i prenosimo mlađima da državu treba braniti i u miru - radom i plaćanjem poreza”, poručuju Pavo Baotić, predsjednik i Nenad Kračun, tajnik Udruge branitelja proizvođača Panonija koja nastavlja okupljati okupljati branitelje i članove njihovih obitelji koji imaju registrirane OPG-ove, obrte, društva ograničene odgovornosti, udruge, zadruge, kućne radinosti...
Nastavljaju, bez obzira što, kaže Baotić, ne uživaju potporu politike. “Imam osjećaj da nas ne doživljavaju ozbiljno. Više puta smo se natjecali za sredstva iz fonda za poljoprivredu, javljali se na natječaje u našoj županiji. I što se dogodilo?! Pohvale projekt, u međuvremenu prođe pet godina i - ništa!”, kaže Baotić. Nije to ugodno čuti ali, kako kaže Pavo Nenad, bit će bolje. Tim njihovim riječima i zaključujemo ovaj raport sa zadarske rive po kojoj se šire mirisi najslasnijih slavonskih proizvoda i spajaju s miomirisima jadranskih srdela s gradela. Unatoč svemu, spaja se zeleno i plavo. Nezadrživo, jer nakon Zadra slijedi Pula pa Rijeka, Zagreb, Bjelovar, Varaždin. Pa tko dosad nije, može se doći uvjeriti da su vrijedne ruke branitelja i njihovih obitelji - najmoćnije oružje!
Fotoprilog
Tagovi
Autor