Hrvatska ima 35 autohtonih pasmina domaćih životinja - neke su, nažalost, visoko ugrožene

Prva manifestacija Farmica - upoznajmo Hrvatsku kroz životinje, održana je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 45 izlagača predstavilo sve ono što naša zemlja ima od brojnih pasmina autohtonih domaćih životinja. Preko boškarina, buše, ličke pramenke, kokoši hrvatice, hrvatske bijele koze do međimurskog konja i dalmatinskog bušaka, te dalmatinskih, istarskih i posavskih goniča.

"Za očuvanje 35 autohtonih pasmina domaćih životinja prošle je godine izdvojeno 65 milijuna kuna iz Programa ruralnog razvoja. Cilj je izložbe upoznati javnost s njima te djelatnosti veterinarske struke, koja je prošla brojne revizije i ostvarila odlične rezultate, jer je naša zemlja i dalje slobodna od zaraznih bolesti", kazala je ministrica poljoprivrede Marija Vučković, koja je otvorila i obišla Farmicu.

Ugrožene autohtone pasmine 

Prema njezinim riječima, kod očuvanja nekih autohtonih pasmina životinja imamo više uspjeha, kod nekih manje, ali "činimo sve da sačuvamo to hrvatsko nacionalno blago i za naredne generacije". Ministrica drži da treba dodatno poraditi na prepoznavanju vrijednosti edukacije na Veterinarskom fakultetu, kao i na poboljšanju stanja u domaćem stočarstvu, čiji su problemi strukturne naravi.

Prodekanica Veterinarskog fakulteta prof.dr. sc. Ksenija Vlahović, kazala je da su ponosni na svoje studente koji su pokazali inovativnost i realizirali projekt Farmice, koji će, kaže, biti nastavljen i sljedeće godine.

Na štandu s pčelarskim proizvodima i opremom zatekli smo studentice šeste godine Veterine Antoniu Mušić i Aleksandru Medaković, koje su predstavljale autohtonu sivu pčelu, te rekvizite sa nastave, kao što su pleter, okvir i druga oprema. Osim toga, naglasile su da je pčela nezamjenjiva u prirodi, zbog oprašivanja brojnih usjeva i nasada, te istaknule ljekovita svojstva meda, ali i drugih pčelarskih proizvoda.

Među lijepim autohtonim konjima, najviše pažnje su pobuđivali međimurski konj i dalmatinski bušak, pasmina koja još nije i službeno priznata, a ima je svega 30 jedinki, isto kao i međimurskog, kojeg napokon čekaju "bolji dani".

Dalmatinski bušak čeka priznavanje

Dalibor Tkalčec iz Savske Vesi nam je otkrio da je prošle godine tvrtka Bioenerga iz Čakovca sagradila farmu u Gornjem Mihaljevcu i kupila sedam kobila i četiri pastuha u Mađarskoj, kako bi pokušali spasiti autohtonog međimurskog konja, čiji se broj već godinama kreće oko samo 30 jedinki. Na Farmici su predstavili dvije bređe kobile, Sunju i Sambu, što je dobar početak, iako, kaže, "nije bilo lako".

Najstarija hrvatska pasmina je i najugroženija - međimurski konj "pao" na 36 grla

S druge strane, Ema Listeš, voditeljica udruge Dalmatinski bušak i stočar Andrija Ribičić iz Šestanovca, koji ima 200 buša, 300 magaraca i 80 konja, se predano bore za opstanak te autohtone pasmine koja još uvijek čeka službeno priznavanje. U glas kažu da rade na tome da ona opstane jer je pala na kritičnih 30 jedinki, koje su nastanjene u dvije južne dalmatinske županije.

Ribičić ne krije da ima dana kada pomisli da treba sve to napustiti i otići trbuhom za kruhom u Irsku, kao brojni drugi mladi ljudi, ali onda se sjeti što bi sve time izgubio i ide dalje sa svojim kravama i konjima.

Poslu u stočarstvu na farmi se nada i student treće godine Karlo Vulić iz Našica, koji je već druga generacija veterinara u obitelji.

Kako je slavonska farma uspjela uzgojiti vrhunsko stado mliječnih krava?

"Moj otac je voditelj velike stočne farme u Marijancima, o kojoj je Agroklub već pisao i svako ljeto radim s njim, tako da znam što me čeka na farmi", rekao je Karlo kojeg smo zatekli kod boškarina, čija se uzgojna populacija lijepo razvija, te ih danas ima u uzgoju i izvan Istre.