2. hrvatski festival hrane i vina

U zagrebačkoj Areni moglo se vidjeti (i kušati) proizvode tristotinjak proizvođača i to po hrvatskoj tradiciji, od pršuta i kulena, domaćih ulja, sireva, slastica do vina, rakija, kompletnih županijski agrarno turističkih ponuda, specijaliziranih OPG-a, perspektivnih destinacija poput Višnjice s domaćom hranom, konjima i jedinstvenim prirodnim okolišom.

Posebna su priča vinske i gastronomske radionice s poznatim imenima znalaca, ali i po okusima svih naših regija. Tako festivalsko-sajamska prezentacija (pionirski primat bismo mogli dati festivalu Ivana Dropuljić u Esplanade hotelu) već druge godine nudi zamjetno viši nivo, ozbiljnost proizvođača i kakvoću proizvoda, koji nas zaista mogu predstavljati u svijetu, dok švercera i preprodavača gotovo i nema.

Tako smo zamijetili Mariju i Slavka Ćozu, vlasnike (i nove) pršutane Puntica u Vinjercu ponad Maslenice sa osam tisuća butova, koji delikatesne dućane imaju u Rijeci i Zadru i pršute režu ručno. Slavko je nedavno pobijedio sa šnitom dugom 33 centimetra.

Članovi su klastera Hrvatski pršut i samo će reći da u njihovim pršutima nema aditiva, nitratne soli niti se ubrzava zrenje. Zlatko Šimić iz Požege posjeduje suvremenu destileriju (kotao tisuću litara) te proizvodi voćne rakije i ostale destilate standardne i visoke kakvoće. Vrhunski vinari poput Enjingija, Zdjelarević, Jakobovića i drugih stjegonoša stajali su na raspolaganju ljubiteljima vinske kulture dok su neka od poznatih imena došla samo kao gosti. Zanimljivo je vino od višanja OPG Vido iz požeških Sesveta, koje ima 13 posto alkohola te je stabilno, a umjerene kiseline pa je posebna okusa.

Obitelj s osmero djece ga je osmislila jer ima 500 stabala zasađenih višanja. Od poljičkog soparnika do lijevane čokolade ili modernog pogona Igomata za proizvodnju tradicionalne samoborske salame, u proizvodnji autohtonih delikatesnih proizvoda svugdje se nazire spoj dobrog poznavanja tehnologije i ulaznih sirovina te uljuđenije i atraktivnije ponude konzmentima. Posebna je priča kompletiranje gastronomskog i seoskog turizma s drugim prirodnim bogatstvima i proizvodnjom hrane poput slatinske Višnjice, koja uz konje, ugostiteljstvo ima tvrtku i za proizvodnju zanimljivih poljorivrednih (gastronomskih) proizvoda za vlastiti turizam i tržište.