Znate li koje sve invazivne vrste ugrožavaju naš Jadran?

U sklopu manifestacije "Dani orade i kalamara" u Ližnjanu, predavanje na temu "Kako ćemo se nositi s posljedicama klimatskih promjena u moru" održao je biolog, dr. sc. Neven Iveša.

Iako nosi titulu znanstvenika Neven je i ribar u slobodno vrijeme. Dio je to njegovog obiteljskog identiteta. Za sebe kaže da je oduvijek bio involviran u život uz more i s morem.

Kao što je njegov djed na njega prenio ljubav prema moru tako i on želi kroz edukaciju prenijeti mladima, studentima na Fakultetu prirodnih znanosti u Puli, ali i najmlađima kroz tematske radionice.

Invazivne vrste u moru

Priznaje kako je puno puta razočaran našim odnosom prema moru.

"Doživljavamo ga kao kasicu prasicu, isrpljujemo ga do iznemoglosti, a dovoljno je promijeniti neke svoje male navike da mu poboljšamo stanje", istaknuo je.

Jadransko more, upozorava, možda više od drugog bazena u Mediteranu je osjetljivo na klimatske promjene zbog, prije svega, oceanografskih karakteristika i samog položaja te načina cirkulacije morske vode.

Uz klimatske promjene treba uzeti u obzir invazivne vrste koje se udomaćuju i kontinuirano flukturiraju u ovom području. Razlog tome je, kako vidi Iveša, što je maritimni promet, pogotovo sada, sve intezivniji, a kako se na Sjevernom Jadranu nalaze neke od najvećih luka u Jadranskom moru (Trst, Kopar, Venecija, i kod nas Riječki zaljev), sve to pogoduje kontinuiranim migracijama gdje putem balastnih voda i maritimnog prometa dolaze nove vrste koje potencijalno mogu postati invazivne.

Sama riječ invazivna, znači da su to vrste koje su došle, ali i one koje su kod nas autohtone, a ukoliko se previše razmnože, pa zbog poremećaja u hranidbenom lancu nema regulatora njihovih populacija, kasnije mogu činiti štetu eko sustavu.

Među najvažnijim vrstama po pitanju invazivnosti za Jadran, ističe se Morski orah (Mnemiopsis leidyi) - Rebraš koji se zadnjih desetak godina kontinuirano pojavljuje u Jadranskom moru, a konkretno zadnjih nekoliko godina, njegova invazivnost posebno je došla do izražaja.

Otkada se provode istraživanja rebraša, kaže, ove godine je zabilježena najgušća populacija od nekoliko stotina jedinki u kubiku morske vode. Na nekim područjima u Istri more je bilo gotovo želatinozno u potpunosti.

"Problem s tom vrstom rebraša je taj što su u direktnoj kompeticiji sa sektorom ribarstva i s općenito organizmima u hranidbenom lancu zato što uzima njihovu hranu", objašnjava.

Ova vrsta filtrira u sat vremena nekoliko desetaka litara morske vode. Hrani se širokom paletom morskih organizama, uključujući mikro alge, ličinke brojnih organizama od kojih su neke komercijalno bitne te jajima riba.

Posljedice vidimo, ali bit će još vidljivije

Napominje da scenarij koji se dogodio u Crnom moru je takav da je ta vrsta dovela do kolapsa populacije sitne plave ribe, koja je najvažniji morski resurs kod nas. 90% ribe koja se izlovi u Jadranu odnosi se na sitnu plavu ribu (srdele, inćuni).

Što učiniti u ovom slučaju, znanstvena zajednica još uvijek nema odgovor.

Trenutno, pojašnjava, imamo klimatski regulator na način da položaj Jadrana, njegov sjeverni dio je pod utjecajem hladnih fronti tijekom zime, zbog čega se rebraš povlači, resorbira, ali izvjestan dio opstaje u Venecijanskoj laguni gdje se taj matični stok širi, razmnožava i dolazi do istarskih obala.

Druga pošast koju je Iveša istaknuo je - autotrofna fotosintetska vrsta Grozdasta Kaulerpa (Caulerpa cylindracea), vrsta zelene alge koja je stigla iz tropskih mora i ovdje se dobro udomaćila. Na području gdje joj ekološki uvjeti odgovaraju razvija gusta naselja, pritom obraštajući kompletnu prizemnu floru i faunu.

Spomenuo je primjere na zapadnoj obali istre, kao i na južnoj, gdje je zaposjela površinu od više hektara morskoga dna. Točan podatak o njezinom negativnom utjecaju, za sada se ne može s preciznošću kvantificirati, ali zasigurno se zna da zbog obraštanja uništava naše autohtone vrste.

Istraženo je da Kaulerpa ima određeni nutritivni potencijal, kako u prehrani, tako i u biotehnologiji, farmaciji i medicini, što kod rebraša, nije slučaj.

Nutritivne vrijednosti invazivne zelene alge Kaulerpe:

• Bogata proteinima, mineralima i vlaknima
• Izvor esencijalnih masnih kiselina
• Potencijal za korištenje kao funkcionalna hrana ili dodatak prehrani

U budućnosti će sigurno doći do toga da ćemo ju na neki način eksploatirati.

Negativan utjecaj plavog raka

Plavi rak i dalje je prisutan u istri i ma ga sve više i više. Ali kod njega imamo situaciju da je iznimno ukusna i konzumna vrsta. Na domaćem tržištu se lovi te potiče njegovo izlovljavanje - tako da se barem s te strane, drži nekako pod kontrolom.

Njegov negativan utjecaj je, s obzirom na to čime se hrani i na kojim staništima žive. To su lagunarna staništa koja predstavljaju žarište biološke raznolikosti i mrijestilište za brojne naše vrste koje su komercijalne i samim time, borbu za hranu s njima.

Kako se riješiti invazivnog plavog raka? Najbolje je - pojesti ga

Plavi rak razvio je niz prilagodbi kako da opstane u pojedinom staništu. Jako je tolerantan što se tiče ekoloških faktora. Tolerira niske i visoke temperature, razlike u salinitetu, prilagodba u kretanju i razmnožavanju. Idealna su im područja gdje je određeni dotok slatke vode.

Biolog navodi i da neke naše autohtone ribe mogu na neki način postati invazivne, a primjer je riba orada kojoj klimatske promjene očito odgovaraju zbog čega se njena brojnost povećala čak trostruko zadnjih godina.

Orade čine velike štete na uzgajalištima školjkaša, a pogotovo stradavaju dagnje. Ova riba ima jako zubalo i sa svojim kutnjacima može probiti ljušture školjki.

Zbog toga, danas uzgajivači školjkaša trpe velike ekonomske štete i djelatnost postaje sve neodrživija.

"Najvažnije je ne štetiti morskom eko sustavu na način da on ne oslabi. Što zdraviji eko sustav imamo to će se lakše nositi s novim vrstama koje mogu postati invazivne", napominje Iveša.

Veliko zagađenje mora

Osvještenost odbacivanja otpada je, dodaje, na jako niskim razinama unatoč današnjem podizanju svijesti o važnosti ekologije i zaštite prirode. U moru nalazimo otpad kao i prije, a u nekima, čak i više.

Nemamo regulirani način zbrinjavanja voda iz crnih tankova, plovila, na način da se to organizirano sakuplja i odvozi na mjesta gdje će se pročišćavati.

Problem nasipavanja obale

Iveša donekle razumije zašto nasipavati obalu na već antropogeniziranim područjima, ali nasipavati na divljim, kako bi korisnicima pomorskog dobra olakšali ulazak u vodu je, kaže, zločin prema našim prirodnim resursima, prema našoj ekonomiji. Imamo izbor, samo što taj izbor moramo osvjestiti.

"Samo jak eko sustav znači zdravo more i bolje nošenje s klimatskim promjenama", zaključio je Neven Iveša.

Što se tiče invazivnih vrsta u najavi je izmjena Zakona o morskom ribarstvu te se u novoj noveli zakona očekuje da će se dio regulative odnositi na invazivne vrste i mogućnosti njihovog suzbijanja.