Jede gotovo sve čega se dočepa; ribe, mekušce, školjkaše, alge, zapetljava se i oštećuje ribarske mreže. Vrlo je agresivan pa istiskuje našeg autohtonog raka, kaže dipl. ing. biologije Sandro Dujmović, stručni voditelj Javne ustanove Natura Histrica.
Plavi rak (Callinectes sapidus) na popisu je najagresivnijih vrsta u Mediteranu. Prirodno stanište su mu obale zapadnog Atlantika no, brzo se proširio i u ostale dijelove svijeta. Od polovice 20. stoljeća udomaćio se u Italiji gdje je vjerojatno došao balastnim vodama, a nakon toga nije mu bio problem zauzeti sve pogodne dijelove Jadrana, pa tako i našu obalu. 2004. godine prvi je put uočen na ušću rijeke Neretve, a 10 godina kasnije i u Istri.
Američki plavi rak pripada porodici veslača (Portunidae) što s latinskog prijevoda znači "ukusan, lijepi plivač". Jede sve čega se dohvati: od školjkaša, mekušaca, riba, algi i ostalih rakova, zapetljava se i oštećuje ribarske mreže. Izuzetno je dobar plivač pa mu nije problem preplivati više kilometara od svog staništa. Najviše voli plitke bočate vode, s muljevitim i pjeskovitim dnom. Ima ga svugdje gdje ima izvora slatke vode, u ili, kraj mora.
Na zapadnoj obali Istre monitoring nad plavim rakom provodi Javna ustanova Natura Histrica u suradnji s pulskim Sveučilištem "Juraja Dobrila" i resornim ministarstvom.
Ovaj rak jede gotovo sve čega se dočepa; ribe, mekušce, školjkaše, alge, zapetljava se i oštećuje ribarske mreže.
"Uspješan je zato što ženka plavog raka nosi preko milijun jajašaca. iz bočate vode ženka otpliva daleko na pučinu i ispusti jaja u more. Tada morske struje raznose ličinke. To im omogućuje prilagodbu koji naši rakovi nemaju, a to su stražnje noge u obliku peraja kojima plivaju", objašnjava dipl. ing. biologije Sandro Dujmović, stručni voditelj Javne ustanove Natura Histrica.
Vrlo je agresivan pa istiskuje našeg autohtonog raka i brzo zauzima sve više teritorija - rasprostranio se duž cijelog Jadrana, a naročito ga puno ima na zapadnoj obali Istre, od Medulina do Savudrije. U borbi s našim rakovima, navodi, uglavnom pobjeđuje i zauzima istu ekološku nišu. Svojim snažnim kliještima s lakoćom otvara dagnje, kamenice i ostale školjke. Prezimljuju u mulju. Naše blage zime mu pogoduju pa su aktivni cijele godine, a najviše u srpnju i kolovozu.
"Jedna od metoda suzbijanja invazivnih vrsti, kao što su riba strijelka, pacifička kamenica i plavi rak je da ih pojedemo. To je jestiva vrsta, i uz potrebne ishodovane dozvole, mogu se loviti", zaključuje Dujmović.
Ujedno kaže, sve češće ih se viđa u ribarnicama, ali ga još nema u ponudi u restoranima.
Dakle konzumiranjem plavog raka moglo bi se utjecati na širenje ove invazivne vrste i smanjiti njegov broj. U Americi je lov na njih čest, a konzumacija popularna. Isto tako i u drugim dijelovima svijeta, ali i u Španjolskoj, Italiji i drugdje u Europi no, u Hrvatskoj, taj trend još nije zaživio.
Hoće li i na koji način, pokazat će vrijeme, ponešto promotivnih akcija i projekata. A mi smo ih pripremili onako kao što bi i domaćeg raka - grancipora/grmalja ili rakovicu na lešo i u brodetu. Meso mu je ukusno, oklop puno tanji i lakše se lomi. Dobar tek!
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Vedran Stapić
prije 2 tjedna
To je dobro pitanje Andrej, pitat ćemo Cromaris
Andrej Žalec
prije 2 tjedna
Zna li netko, gdje se u Hrvatskoj sprema biološki odpad kod prerade morskih plodova i ribe?