• Promjene u Jadranskom moru
  • 14.02.2020. 09:00
  • Ličko-senjska, Caska, Pag

Vedran Dorušić: Ribe je sve manje, a Jadransko more sve zamućenije

Brojnost ježinaca krivo se percipira čistoćom mora. Porast populacije dogodio se zbog nedostatka predatora, riba koje se njima hrane. Ne uspiju narasti do potrebne veličine da bi bile sposobne hraniti se njima. Tužna zasluga pripada nama ljudima, kaže sudionik mnogih podmorskih istraživanja, ronioc Vedran Dorušić.

Foto: Borut Furlan
  • 1.143
  • 439
  • 0

"Po svim parametrima, ljudski vijek trebao bi biti prekratak da se za vrijeme njegovog trajanja uoče značajnije promjene morske flore i faune. Nažalost, tijekom moje ronilačke karijere, vidio sam mnoge drastične promjene koje se odnose na riblji fond te na zamućenost mora. Razumljivo je kako su razvoj i ekspanzija morskog turizma te sve veća potražnja i potrošnja plodova mora učinili svoje, ali žalosno je da se sve po morski ekosistem odvija tako rapidno negativno.

Tužno je kada danas posjetim područja koja su nekada obilovala ribom pa me dočeka beživotna morska pustinja", emotivan je Vedran Dorušić, zaljubljenik u more, sudionik mnogih podmorskih istraživanja, ronioc koji je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (nevjerojatno, ali istinito, op.a.) polazio smjer stočarstvo.

Vedran se profesionalno bavi ronjenjem od 1999. godine. Ronio je na brojnim svjetskim atraktivnim lokacijama te sudjelovao na međunarodnim konferencijama o turizmu, vezanima uz more. Voditelj je ronjenja na Multidisciplinarnim projektima u podmorju i predsjednik Zajednice ronilačkog turizma pri HGK. U međunarodnoj ronilačkoj asocijaciji NAUI, međunarodni je savjetnik za Europu. 2002. godine utemeljio je je svoj ronilački centar "FOKA“ na otoku Pagu te mu je to do danas glavni posao, a kaže da najviše uživa u arheološkim istraživanjima podmorja.

Tunere kao spomenici povijesti, ježinci nemaju prirodnih neprijatelja

Da bi čitatelji lakše shvatili ovaj iskaz, ovu priču koja se tiče morskog života, kaže nam da je mora započeti na kopnu, u mjestu Caska na otoku Pagu gdje se nalazi tunera koja je posljednje dane svoje svrhe vidjela sada daleke 1960. "Danas stoji, mogao bih je tako nazvati, kao otužan spomenik tuni koje u Paškoj uvali više nema. Nasreću, zahvaljujući novim zakonima koji se primjenjuju te propisima ICCAT-a (Međunarodne komisije za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna) ta riba ponovno je uočena s vanjske strane otoka Paga", govori Dorušić.

Tužno je kada posjetim područja koja su nekada obilovala ribom pa me dočeka beživotna morska pustinja, kaže Vedran Dorušić 

Naš Jadran doista je pitomo more, a najopasnijim životinjama koje u njemu obitavaju mogli bismo proglasiti ježince. Naime, gotovo svatko od nas imao je barem jedan bolan susret s njihovim bodljama. Stoga, ako ste primijetili kako ih ima daleko više nego prijašnjih godina, u pravu ste. No, brojnost ježinaca krivo se percipira čistoćom mora. "Porast njihove populacije dogodio se samo zbog jednog razloga - nedostatka predatora, riba koje se njima hrane. To se dogodilo jer riblje vrste kojima je ježinac prirodna hrana ne uspiju narasti do potrebne veličine da bi bile sposobne hraniti se njima. Tužna zasluga tu pripada nama ljudima jer ribu izlovimo prije negoli naraste dovoljno velika da bi im ježinci bili na meniju", kritičan je prema velikim prohtjevima ljudskoga roda i kaže da dok god sebe stavljamo ispred prirode, nikome ne može biti dobro.

Orade ima sve više, ali ne autohtone jadranske

Uzgoj ribe je sve važnija privredna grana u Hrvatskoj, no i u ovom gospodarenju potreban je krajnji oprez. "Jedan od primjera su orade kojih sada u moru ima 'kao mora'. Šalu na stranu, nekada trofejna riba danas je gotovo najmnogobrojnija vrsta ribe ulovljene u mrežama stajaćicama. No, ta orada nije naša domaća, jadranska, nego atlantska orada, i postoji opasnost da istisne domicilnu. Ipak, neka novija istraživanja pokazuju kako se i brojnost naše autohtone vrste orade donekle oporavlja. Također, govori se i o šteti koje orade nanose na komercijalnim kulturama školjkaša. Imamo indirektan dokaz kako se nešto promijenilo i da je brojnost te ribe u Jadranu ogromna", tvrdi Dorušić.

Nemojmo, kaže, zaboraviti kavezno asociranu oradu, a to je ona koja živi uz kaveze s tunama. Poprilično se novosti u kratko vrijeme dogodilo s jednom vrstom ribe u našem dijelu Jadrana. Da sve ne bude crno ili sivo, postoji i jedna dobra stvar oko uzgoja ribe. Naime, tamo gdje se ribe uzgajaju nitko ne smije loviti divlju ribu i to se striktno nadzire.

"Ne znam postoje li znanstveni podaci o toj ribi. Ipak, znam da ako negdje ima ribe, ima i onih koji zaobilaze zakonske regulative pa se ta riba i dalje lovi. Da se to ne događa, u to me neće nitko uvjeriti jer poznajem mentalitet ljudi u toj branši. Postoje nagađanja o križanju uzgojene odbjegle orade s domaćom te križanjem dobivanje hibrida koji je otporniji, ali nisam naišao niti na jedan rad koji bi to potvrdio pa za sada ovo navodim samo kao špekulaciju. Prepoznati uzgojnu i pravu oradu pod morem može se, ali prepoznati križanca, u to čisto sumnjam", uvjerljivo će naš sugovornik.

Neke vrste su gotovo nestale, otkrivaju se mnoge dosad nepoznate

Neke riblje vrste su, nažalost, gotovo nestale. Mnogi ljudi koji žive uz more i od mora, sjećaju se postojanja mreža Kucinara i Sklatara. Kucinare (kojima se love morski psi) se više ne spominju u zakonu i ne rabe se, no u zakonu i dalje nailazimo na regulativu oko upotrebe mreže Sklatare, ali na ribarskim brodovima ih već dugo nema jer nema sklata (Squatina squatina). Ova vrsta je na samom rubu istrebljenja, njena brojnost je minimalna.

Ribe je sve manje, a more zamućenije, kaže on (P.S. kovač je jedna od najpoznatijih riba u Jadranu)

"Tijekom jednog istraživanja na Kornatima ulovili smo ribu za koju nisam znao koja je jer sam je prvi puta vidio. Oni koji su je već viđali, rekli su mi da je nazivaju 'vuk', kako se pojavila prije par godina i kako nije dobra za konzumaciju. I to je bilo to, nitko od nadležnih se nije puno čudio niti negodovao ribljoj vrsti kojoj nije mjesto u našem Jadranu", razočarano će ovaj veliki zaljubljenik u naše podmorje.

Ronioci vide da je ribe sve manje, manje je jastoga i hlapa; more je zamućenije i manje atraktivno pa utječe na kvalitetu ronjenja. "Iako mnogi misle da ronioci ne vide jasno situaciju te da su potrebne neke duboke analize, istina je da se naočigled vide promjene. Na lošije, nažalost", tvrdi Vedran Dorušić.

Jedno od rješenja je, kazuje, uvođenje takozvanih 'No Take' zona, područja gdje je zabranjen bilo kakav ribolov, ali o tome nekom drugom prilikom. Pratite nas.


Fotoprilog


Tagovi

Vedran Dorušić Morski sustav Manjak ribe Ronjenje


Autorica

Blanka Kufner

Blanka je završila Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sad smo već malo napredovali