Ribu loviti ili uzgojiti

U Vukovaru je upravo počeo skup gospodarstvenika i znanstvenika koji će raspravljati o budućnosti akvakulture i ribarstva u Hrvatskoj, posebice s gledišta buduće europske konstelacije. Brojne zaista zanimljive teme iznest će mnoga poznata znanstvena imena, a organizacijski odbor vodi mr.sc. Milan Božić, direktor ribnjačarstva Poljana i član HGK.

Najponavljanije fraze zacijelo će biti, kako smo od izvoznika postali uvoznik ribe, te kako je ribnjake poharala lanjska suša, a ove godine kada ima dovoljno vode, nema mlađa za popunjavanje. Bit će i onih koji su se zaklinjali u „divlju“ ribu, a bagatelizirali uzgojenu, da bi se sada pod europskim vjetrovima forsirao uzgoj. Tu bi novinar rado pitao, je li primjerice pouzdana kontrola ulaznih sirovina u briketiranu riblju hranu za hladne ribnjake. Ako je to zaista riba, isplati li se uloviti desetak kilograma ribe za uzgoj jednog kilograma u kavezu. Ili zašto potrošači neuko toplovodne ribe iz uzgoja podcjenjuju (masne, miris mulja i sl.) iako se one hrane prirodom hranom, a struktura masnih kiselina je slična morskoj.

Mnogo bi pitanja postavili, i još radije zanimljive teme čuli, ali dopustite mi digresiju (nije žalopojka), novinari (struka), posebice oni koji nisu ni na čijem proračunu, to si više u Hrvatskoj ne mogu priuštiti.

Hoće li se s Europom (ako idemo u ravnopravnu zajednicu) vratiti jegulje koje su se uzgajale u Poljani, a dimile u ličkome Sincu Josipa Leke. Mlađ iz europskih zemalja koje ih presreću na putu Sargaško more - europske rijeke, bio je cijenom nepovoljan za naše ribnjačare. Je li bistro plavo naše more zapravo riblja pustinja s nedovoljno planktona i prirasta za sve veće konjske snage brodova, pa ćemo na ribarnicama i dalje gledati, primjerice marokansku oboritu ribu via burza Venecija, ali po cijeni koja sigurno neće podići potrošnju po glavi stanovnika. Ili će i naši ribari, kako to rade kod stranaca, krenuti na „deblja“ mora, za što su se do sada odlučili rijetki.

Što se akvakulture tiče, umjesto manjka vode i neuređenih kanala a visokih naknada za tople, te uvoza hrane za salmonide, ekološke uvjete i znanja imamo na svjetskoj razini. Tako onu staru kinesku poslovicu možemo modificirati: nauči čovjeka ribu uzgojiti, pa si ga nahranio.

U nastavku teksta možete pogledati fotografije iz Novog Marofa i Dubrave Vrbovečke

Autor: Rajko Polić