U fokusu prvog Manifesta hrvatske kuhinje je upravo povratak tradiciji i jelima koja bismo trebali oživjeti, osuvremeniti ili čak u svom izvornom obliku ponuditi gostima restorana, hotela, obiteljskih gospodarstva i turističkih imanja, čulo se na rovinjskom WFF-u.
Koja je riba bolja, odnosno zdravija, ona iz uzgoja ili izlovljena u prirodnom okruženju, te zašto je nema više u svakodnevnoj ponudi, barem jeftinije plave, čulo se na panelu pod nazivom "Ima li ribe u Jadranskom moru" na Weekend Food Festivalu (WFF), koji je u Rovinju okupio svjetsku gastro elitu, iza koje stoje brojne Michelinove zvjezdice i titule najboljih restorana na svijetu.
"S povećanjem količine izlovljenih ribljih proizvoda, koji su 2018. godine dosegli 81.000 tona, dok su još prije deset godina iznosili 74.000 t, povećala se i prosječna potrošnja. Ranije je iznosila samo osam do 10 kilograma godišnje, a u 2020. godini 20 kilograma", kazala je uvodno rukovoditeljica istraživanja i razvoja Cromarisa Renata Barić, dodavši da je to Hrvatsku svrstalo na 16. mjesto u EU, koja ima prosječnu potrošnju ribe od 25 kilograma.
Prema njezinim riječima, postoji tradicija konzumiranja ribe na Mediteranu, a radi se o zdravoj hrani, koja ne zahtijeva ni složenu i dugotrajnu pripremu, ali je očišćenu i filteranu, treba približiti mlađim i zahtjevnim kupcima, koji nemaju toliko vremena i navike spremanja ribe, ali ju više konzumiraju od starije populacije. "Dakle, ima prostora za povećanje proizvodnje, odnosno njezina uzgoja", ističe Barić.
Kako je navela, u uzgoju je sljedivost osigurana od nasada ličinki, odnosno mrijesta, kao i onoga čime se ribe hrane u uzgoju, odnosno što imaju u sebi. Naime, znanstvena je zajednica, kaže, odredila pozicije za nasade marikulture na Jadranu, te se dobro zna što treba pojedinoj ribi, bilo biljnog ili životinjskog podrijetla, a naše more je kemijski čisto za njezin uzgoj.
No, zašto nema više ribe iz Jadrana, posebno plave u ugostiteljskoj ponudi, otkrio je poznati splitski kuhar Ivica Katić koji u ponudi svoga restorana ima omjer 80 posto u korist ribe, ali i drugih morskih plodova. Ugostitelji su, naveo je, najčešće druga pa i treća ruka u njezinoj nabavi, što onda u konačnici utječe i na njezinu nabavnu, ali i umnogome na prodajnu cijenu, koja nije mala, posebno kada se radi o bijeloj ribi.
U raspravi se čulo da potrošači traže i plavu ribu, posebno srdelu koje ima dovoljno u Jadranu, premda je uočeno da ima manje jata, unatoč lovostaju. Tu je razlog i nemogućnost domaće ribarske flote da izlazi više na otvoreno more, kako bi rasteretila ono bliže obali ili između otoka. No, većina ugostitelja izbjegava plavu ribu zbog niske prodajne cijene. Uz to, ugostitelji se okreću onoj iz uzgoja, koja im je dostupnija. "Osim toga, nalazimo se na počecima uzgoja gofa i trebat će vremena da njegova proizvodnja u marikulturi dosegne potrebne tržišne količine", ističe Katić.
Predrasuda je da je riba iz prirodnog uzgoja danas bolja, istaknula je nutricioniskinja Karmen Matković Melki, koja je ukazala na brojne blagodati bilo koje ribe na zdravlje te drži da je treba više puta konzumirati u tjednu, posebno zbog omega tri masnih kiselina, koje ne možemo sami proizvesti.
Ukazano je i na sve veći problem plastike u moru, posebno kod prirodnog uzgoja, kao i teških metala, odnosno prekomjerne uporabe pesticida u okolišu. Monitoring se provodi više puta godišnje, tri do četiri puta, pa se tako prate kontaminanti i vrši se analiza sirovine prije same uporabe. No, i u marikulturi je nužan balans, a prednost je ovoga uzgoja tzv. hladni lanac, kojim se odmah spušta temperatura ribljeg mesa, što ribari na moru rade na tradicionalan način.
Inače, rovinjski WFF otvoren je panelom pod nazivom "Manifest hrvatske kuhinje" pod moderatorskom palicom direktora programa WFF-a, Hrvoja Petrića. Zajedno s nekima od najistaknutijih profesionalaca hrvatske gastro scene, chefovima Hrvojem Kroflinom, Tvrtkom Šakotom, Denijem Srdočem i poznatim paškim ugostiteljem Borisom Šuljićem, definirali su neke od ključnih točaka i smjerova razvoja moderne hrvatske kuhinje kako bi ona bila ponosno predstavljena stranim i domaćim gostima i medijima.
U fokusu je upravo povratak tradiciji i jelima koja sve više nestaju iz naših restorana, a koja bismo trebali oživjeti, osuvremeniti ili čak u svom izvornom obliku ponuditi gostima restorana, hotela, obiteljskih gospodarstva i turističkih imanja.
Petrić ističe da je namjera Manifesta, koji je sastavljen prvi puta u povijesti, uputiti svim relevantnim institucijama, ali i kuharima, restoraterima, hotelijerima, malim proizvođačima, distributerima i svim ostalim akterima gastronomske, ugostiteljske i turističke scene, kako bismo konačno počeli raditi na jačanju prepoznatljivosti Hrvatske upravo po autohtonoj kuhinji. Dakle, po uzoru na uspješne svjetske primjere dobre prakse, kaže inicijator manifesta.
Upravo o takvom konceptu govorila je i Ana Roš na panelu Hiša Franko - lokalno ili nikako, inače poznata po specifičnosti kuhanja isključivo s namirnicama iz lokalnog okruženja u slovenskom gradiću Kobarid.
Fotoprilog
Tagovi
Autor