Od ulova na barci stvorili malo riblje carstvo

Srdele, inćune i druge ribe lovio je nekada Živko Dražin iz Kaštel Kambelovca dok se bavio ribarenjem. Rođen kraj mora "iša je na ribe" odmalena, a tom se poslu učio od rođaka. Nekada se kaže nije moglo naloviti riba koliko ih se bilo tražilo, a danas je situacija ipak drukčija.

Pepefiš - male paprike punjene inćunima

Radišni Dalmatinac vlasnik je Riba Dražin d.o.o., a ponosan je što je sa bratom Anđelkom osmislio pepefiš, male paprike pepersit punjene inćunima. Zaštitili su taj izum što ih je koštalo oko 25.000 kuna. U poslu su u maloj obiteljskoj tvrtci braća i rodica im, a sveukupno ih je četvero zaposlenih. Nudi Živko tržištu domaće slane srdele, inćune, ali i motar, kapare. 60 kuna košta im 380 g slanih srdela odnosno 120 kuna stoji 720 g, dok su slani fileti inćuna od 370 g 70 kuna, a 130 oni od 720 g.

Ima naš sugovornik i paštete od srdela odnosno sa paprikom, a u ponudi broji i mariniranu hobotnicu oplemenjenu maslinovim uljem i kaparima (370 g je 70 kuna). U morsko je blago uvrstio i tunu, marinirane kozice, ušatu i druge plodove.

Dioba ulova ribe na barci: pola gazdi pola posadi

Posao kojim se sada bavi, Živko je započeo svojedobno na barci kod jednog gazde gdje je sa ribarima lovio ribu, a utržak se dijelio pola gazdi, a pola posadi. Višak ribe koji bi mu se doma pojavio, Živko je kaže solio i priča sa srdelama postepeno je krenula. Zimi se u ribe odlazilo oko šest sati predvečer, a ljeti tri, četiri sata kasnije, sve uz pretpostavku mirnog mora bez valova. Upalili bi ribari ferale (svjetla), a uglavnom bi u ribanju doznajemo bila dva mala broda i jedan veliki.

Uz pomoć sondera i svjetla do jata riba

Sa sonderima i uz pomoć svjetla tražila bi se mjesta gdje ima više riblje ponude, jer bi svjetlo privlačilo njihova jata. Tamo gdje bi se pokazala najbolja ponuda veći brod i dva manja kaića načinili bi svojevrsni trokut odnosno osvjetlali što više morskog teritorija. Cijeli bi se posao sa osvjetljavanjem odvijao tijekom noći, a začinio bi se (u)lovom pred zoru. Sonder koji ribari u pravilu sa sobom imaju, važna je stavka rada jer uz pomoć njega koji, kako kaže naš sugovornik, mrči crtice označeno je mjesto s ribama.Također, u svemu valja imati na umu i da je mjesto (iz)lova bez hridi kako se ne bi upetljale i potrgale mreže.

Završna faza lova mrežama zaokruženi brod koji svjetli

Brod i kaići uprizoruje nam ribarenje Živko jedan od drugog su udaljeni oko tisuću metara, a uz još nešto tehnikalija i ribarskog znanja, mrežama bi se zaokružio brod koji svijetli, pa bi se krenulo u završnu fazu lova na srdele i inćune. One bi se nerijetko kod ribara, ujutro nakon ribarenja pripremale na gradele, jer tada su doznajemo i najbolje.

Srdele pripremljenje do deset sati prije podne najbolje

Razlika ih je jesti ujutro odnosno popodne, jer friško ulovljene i ujutro pripremljene srdele do 10 uri tope se u ustima.Onaj tko to nije tako probao, ne može znati o čemu govorim tvrdi nam gospodin Dražin. Također oni koji su kušali njegove slane srdele, inćune, salatu od hobotnice, marinirane kozice i drugo vraćaju se stalno, pa je nekadašnji ribar stvorio svoj krug kupaca. Nemalo mu je tražena srdela koju kaže može svatko usoliti, iako se ne bismo složili s njim. Gospodin Živko nam je dao recept pa se tako kaže u kantu od 10 ili 20 litara, slaže srdela u pravilu cijela sa glavom.

Srdela se soli po sistemu leđa - drob, a svaki je red u drugom smjeru

Ide šaka soli pa riba i sve naizmjence, a slaže se srdela jedna do druge po sistemu leđa - drob - leđa drob, s tim da je svaki sljedeći red složen u drugom smjeru. a desetak kilograma ribe doznajemo valja upotrijebiti 30% krupne morske soli. Posložena riba prva dva tri dana izbacuje svoju salamuru, koju treba odstranjivati i zalijevati je napravljenom salamurom. Ona se radi od vode koja ovisi o količini ribe u koju ide 12% soli (nakon svake šake soli vodu treba promiješati) i jedan oljušteni krumpir. Kada potonji s dna kace ispliva na površinu, salamura je, za zaliti srdele - spremna. Potom se riba poklopi i pritisne utegom.

Usoljene ribe trebaju (od)stajati najmanje šest mjeseci

Usoljene ribe tako (od)stoje najmanje šest mjeseci na sobnoj temperaturi, a što duže stoje to su bolje za jesti. Za cijelog tog procesa valja ribu neprestano kontrolirati to više jer ona otpušta i svoje ulje koje treba po potrebi žlicom skidati. Delikatesa im je i marinirana hobotnica čijih 720 g košta 140 kuna, a kilogram je 200. Nabavlja je nekadašnji ribar sa Hvara i Visa od tamošnjih kolega. Kada mu pristigne, stavlja se u led 24 sata da se smrzne jer je itekako mekša ako se tako kuha. Začinjena je hobotnica maslinovim uljem i kaparama baš kao i marinirana sabljarka, a kada je o tuni riječ braća doznajemo koriste onu hrvatsku.

Proizvodni pogoni na 70 četvornih metara

Sve morske plodove gospodin Živko obrađuje u 70-tak četvornih metara proizvodnog pogona koji kaže ima zaokružen ulaz i izlaz. Počevši od proizvodnog puta hladnjače, čišćenja odnosno obrade, mariniranja ribe, pakiranja, skladištenja i prodaje. Recepture riba i plodova mora koje kupcima nudi osmišljava dijelom sam, ali nerijetko se konzultira i svemu poučava od stručnjaka. Robu mu po recepturama predaka nemalo kupuju restorani, mali dućani, ljubitelji ribe, zdravog života, gurmani i dr.

U ponudi samonikle morske trave kapare i motar

U ponudi imaju braća Dražin i motar odnosno kapare, samoniklu travu pored mora koja raste u kamenu, a bere se svibnju i lipnju. Proizvodnju su složna braća ustrojila na sedamdesetak četvorih metara, za sada nisu tražili ništa od kredita, iako im valja ponajprije kupiti teću za kuhati hobotnicu (oko 40.000).

Planovi za financiranje veće proizvodne hale

Planiraju pribaviti bespovratna sredstva jer bila bi im poželjna i hala od tisuću kvadrata. Sve su to zasad planovi, a kako će se dalje razvijati, vidjet će se oprezno govori Dalmatinac. Kvaliteta im se zasad pronosi usmenom predajom odnosno preko internet stranice i facebook profila a do kraja ovog tjedna ribe braće Dražin u ponudi su i zagrebačkog sajma Domaće je domaće.