• Poljoprivreda
  • 13.11.2008.

Lov na deveriku

sportski ribolov

  • 10.884
  • 287
  • 0

Deverika pripada redu šarana (Cyprinioformes), porodici šarana (Cyprinidae) i potporodici klena. Tijelo joj je visoko (posebno kod starijih primjeraka i primjeraka iz dubljih jezera) i bočno spljošteno. Mladi primjerci su srebrnaste boje. Kod starijih leđa dobivaju zagasitozelenu boju, hrbat se izdiže, odvajajući razmjerno malu glavu, s malim, gotovo završnim, iako ipak malo niže postavljenim ustima, koja su s predviličnim i viličnim kostima, vrlo mekana. Ždrijelni zubi su jednoredni i ima ih po pet na svakom petom škržnom luku. Posebna karakteristika deverike je izrazito duga analna peraja, s 26-31 (prema ruskim izvorima 24-33) žbicom. Prema broju žbica, ova vrsta može se razlikovati od:

- crnooke deverike Abramis sapa s 41-48 žbica
- kesege (Abramis ballerus) s 39-46 žbica
- šljivonosa (Vimba vimba) 20-25 žbica
- krupatice (Blicca bjoerkna) s 22-26 žbica

Deverika može narasti do 75 centimetara dužine i imati do 6 kilograma težine, a životni vijek može biti i do 20 godina, premda su prosječni primjerci deverike u ulovu od 30 do 40 centimetara dužine i 0,5-1,5 kilograma težine.

Najčešće stanište deverike su rijeke, ali je susrećemo i u jezerima i kanalima gdje ima dovoljne dubine i dovoljno kisika. Kao i većina ostalih ciprinida, i deverika je jatna riba, bez obzira na uzrast. Jato je uvijek uniformno, sastavljeno od jedinki približno jednakog uzrasta, i na područjima koja nisu izrazita hranilišta i mrijestilišta, uglavnom se susreću čista jata deverika. Samo na hranilištima i mrijestilištima u ulovu se, osim deverika, mogu naći i ostale "bijele ribe", kao brotfiš, bodorka i druge. Aktivnost deverike ovisi prije svega o dobu godine, što određuje temperaturu vode, i o dobu dana, što određuje dinamiku ishrane.

Tijekom zime deverike se krtože, osim u slučaju da pronađu područje priljeva toplije vode (termocentrale, kanalizacijski izljevi, dubine u lukama ispod šlepova i slično.) gdje ima dovoljno hrane. Dolaskom proljeća i zagrijavanjem vode, deverike postaju aktivnije i kreću u potragu za hranom nužnom za dozrijevanje spolnih žlijezda i pripremu za mrijest. Mlade jedinke hrane se sitnijim predstavnicima faune dna pužići, školjkice i drugo). Jelovnik starijih je sličan, samo što jedu iste vrste većih dimenzija. U bogato zatravljenim područjima, deverike će "pasti" vegetaciju, ali ne zbog vegetacije, nego zbog obilja račića i ličinki raznih kukaca koje se nalaze u toj vegetaciji.

Tijekom proljeća deverika se hrani preko cijelog dana, iako najintenzivnije ujutro i predvečer. Zagrijavanjem vode, vrijeme hranjenja dijeli se na jutarnje i večernje razdoblje. Nastupanjem jeseni i zahlađenjem, prelazi se ponovo na režim sličan onom u proljeće do dolaska zime i krtoženja. U potrazi za hranom, jata deverika borave i na muljevitim, i na pjeskovitim pa čak i kamenitim terenima. Ujutro, i u manjoj mjeri, predvečer u ljeto, deverike prilaze obali iz dubine i matice rijeke radi ishrane, a najveći dio vreline ljetnog dana provode u dubljim i svježijim dijelovima matice.

Ljetne noći provode u plićoj vodi. Brzina rasta deverike vrlo je promjenjiva i ovisi o odlikama staništa, prije svega količini hrane dostupne u njemu. Mrijest deverike počinje u travnju i traje do kraja lipnja pri temperaturi vode 10-14 stupnjeva. U plitkoj vodi (0,2-0,5 metara dubine), dobro zatravljenoj vodi, deverike se mrijeste u društvu ostalih, njoj srodnih vrsta "bijele ribe", polažući ikru na vodenu vegetaciju. Mrijest se najintenzivnije odvija ujutro, izmedu 6 i 9 sati, na mjestima zaštićenim od vjetra i ne traje duže od dva do tri sata. Spolnu zrelost deverike stječu već u trećoj godini života (mužjaci), a najkasnije do pete godine (ženke). Ženka, ovisno o uzrastu, tj. veličini, položi od 100.000 do 580.000 komada ikre.

Deverika kod nas, kako je već rečeno, pripada tzv. bijeloj ribi i računa se kao riba III. kategorije. Vrlo je osjetljiva na promjenu vremena i u to vrijeme je ne zanima ponuđeni mamac. Pred kišu i oluju silazi na dno i traži rupe u kojima će se sakriti ili čak zavući u podlogu. Ne dira udicu pri sjevernom i sjevernoistočnom vjetru, a dobro jede pri južnom i jugozapadnom vjetru. U toplim danima aktivnija je po oblačnom vremenu, nego po sunčanom. Deverika ne uzima odmah mamac, nego ga drži u "trubici" i ne miče se s mjesta, a tek poslije nekog vremena, kad odluči početi gutati, kreće u stranu.

To se slaže s ribolovnom literaturom (i praksom), prema kojoj deverika, izdižući mamac, podiže i ruši plovak na vodu, pa ga tek onda povlači pod vodu. Kesega i crnooka deverika imaju griz koji se ogleda u obliku potapanja plovka, dok deverika i krupatica vole dizati plovak, koji nerijetko legne na površinu vode. Razlog takvog griza je jednostavan. To su ribe dna. Lovimo ih na dnu, a kada uzmu mamac, naprave uzgon prema površini. Ako imamo ovakvu vrstu griza, prilikom kontriranja moramo biti jako oprezni. Štap ne smije biti vertikalan, nego ga ukošavamo lijevo ili desno, što bliže vodi, jer nerijetko se dogodi - kontra.

Riba ima uzgon prema površini, legne na vodu, stvara otpor jer se želi naglo vratiti na dno, pa u većini slučajeva dolazi do pucanja silka ili se riba otkvači s udice. Najvažnije je odrediti mjesto u vodi na kojemu se nalaze deverike. To ćete učiniti rano ujutro, promatrajući površinu vode i tražeći mjesto gdje se deverike okreću na površini vode. Povežite sva takva mjesta međusobno crtama. Vidjet ćete da je površina podijeljena pravim crtama i lukovima. To su staze kojima se po dnu kreću deverike. Zabačaj na bilo koju putanju dovest će mamac pred nos jatu. Ako nije moguće uočiti deverike na površini, potražite mjesta gdje se one najčešće zadržavaju, kao što su panjevi, podvodne terase i bazeni, ali i najdublja mjesta u vodi.

Kada birate mjesto za pecanje, izaberite ono koje je najbliže, ali nizvodno. Imajte na umu da se
većina velikih deverika peca na udaljenosti oko 25 metara od obale. Krupnu deveriku možemo loviti isključivo na dnu. Potreban je predvez do metar dužine. Na takav predvez stavite kuglicu olova. Deveriku možemo loviti raznim tehnikama: štapovima od 2 do 10 metara s plovcima, štapom s rolnom, match tehnikom, bolognessom ili dubinskom metodom. Mamci su joj također različiti (od kruha, pijavice, durbahera, kukuruza šećerca, crva, pa do ver de vasa).

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Nas traktor kupljen ove godine, unatoč svim nedacama uspjeli smo.. #PRRRH