• Revolt ribara
  • 21.11.2014. 07:30

Košta li nas više riba ili ribarska politika?

Mukama ribara na Jadranu nikad kraja. Dok mačka spava, miševi kolo vode.

Foto: depositphotos.com
  • 534
  • 38
  • 0

Posljednjih dana ponovo smo svjedoci opravdanog revolta hrvatskih ribara, jer dok nadležni organi i Vlada zbog hipoteke članstva u EU ne poduzimaju nikakve mjere u zaštiti gospodarskog ribolovnog područja, talijanski ribari nesmetano gospodare hrvatskim Jadranom i izlovljavaju tisuće i tisuće tona ribe.

Već niz godina, jedan od vodećih ribara ovog područja, Krasnodar Mašće, predao je obrt svome sinu i otišao u zasluženu mirovinu. Ipak, i nadalje savjetom pomaže jer bez ribarnice, bez obzira na mirovinu ne može.

Koja je uloga institucija?

"Kada razmišljam o životu profesionalnih ribara, već je pomalo tužno govoriti o svim problemima: neorganizirano tržište, ribe u Jadranu sve manje, a ribara sve više, posebno onih izvan naše Domovine, koji dolaze na naš dio Jadrana i love koliko ih je volja bez ikakvih sankcija. Skupa plava nafta, mali broj crpki na kojima mogu ribarska plovila puniti svoje tankove preskupom naftom s porezom na cestarinu, zabrana pristajanja u lukama, neadekvatni uvjeti na ribarnicama, bez natkrivenih prostora i dr.

Mogao bih nabrajati beskonačno, ali bez ikakvog rezultata, jer sve institucije koje bi se trebale skrbiti o tim problemima ostaju nijeme. Prepušteni sami sebi, snalazimo se kako tko umije. Ovakva situacija uvjetuje da pored ribara, najviše ispaštaju potrošači jer cijene ribe rastu kao gljive poslije kiše. Ako krenete od Istre do Konavala i zaustavite se u svim gradovima, nećete naći bar dvije ribarnice s istom cijenom ribe. Nekada se najpopularnija srdela plaćala i po 5 kuna, a danas košta i do 30. O drugim vrstama nije potrebno govoriti jer kako raste kvaliteta, tako rastu i cijene. Veliki škamp, zubatac ili pak jastog za običnog čovjeka ostao je nedostižan san. Tužno je to što za ovakvo sanje optužuju isključivo nas ribare, a mi smo najmanji krivci.

Uspostava burze prometa ribe

Kada bi se konačno ispostavio red u trgovini i plasmanu ribom, i nama bi bilo daleko lakše. No da bi se to postiglo, nužno je izvršiti mnoge predradnje kako bi se stekli potrebni uvjeti za uspostavu burze prometa ribe", rekao je gospodin Krasnodar.

Razgovarajući na ribarnici s drugim ribarima i potrošačima, svatko ima svoju priču, tužnu ali istinitu. Neosporna je činjenica da u ovom čudnom lancu najbolje profitiraju preprodavači, koji s najmanje truda najbolje zarađuju. Oni ustvari diktiraju cijenu ribe. Inspekcijske službe ne rade svoj posao, od tržne do sanitarne, pa je na ribarnicama prava anarhija. Ima slučajeva da pojedinci kupuju smrznutu ribu (naročito lignje), kod kuće odmrzavaju i potom na ribarnici prodaju po daleko većoj cijeni. Ako se inspekcija ponekad i odluči izvršiti kontrolu, preprodavači nestanu kao da su već ranije obaviješteni o kontroli. Takvo stanje nije dobro, kako za ribare tako i za potrošače.

Dotrajalost ribarske flote

Profesionalnim ribarima, pored svih drugih, ovo stvara veoma složen problem. Kada se radi o podmirenju obaveza prema državi, onda milosti nema, pa čak i plaćanje poreza na gorivo za cestarinu, iako brodovi plove po moru. Da bih ja mogao prodavati svoju ribu, svaki dan me to stoji, koristeći usluge ribarnice, oko 700 kuna.

Najtužnija je spoznaja da se hrvatski ribari sa veoma starom i dotrajalom ribarskom flotom, nisu u stanju nositi sa suvremenim talijanskim kočama i drugim ribarskim brodovljem. To se najbolje pokazalo u posljednje vrijeme kada su talijanske ribarice iz našega Jadrana izvlačile tisuće tona plave ribe (inćuna) i snabdijevajući tvornicu za preradu inćuna u Benkovcu, katastrofalno obarali cijenu kojom se naši ribari nisu mogli nositi.

Čija je krivica skupa riba?

"Nitko te ne pita kako si ti lovio tijekom godine, koliki su bili troškovi održavanja plovila i opreme, koliko je bilo tijekom godine pogodnih dana da se moglo isploviti i krenuti u ribarenje te koliko obitelji živi od ovog našeg obrta. Krajnje je vrijeme da se u naše ribarstvo uvede jedan, po europskim standardima, red kako bi svi ribari hrvatskog Jadrana živjeli pod istim uvjetima, a isto tako da i hrvatski građani konačno mogu znati, kada dođu na ribarnicu, što ih čeka.

Kada se to ostvari, onda će i naša ribarska plovila daleko češće odlaziti na more u ribarenje, a ne stajati na vezu u lukama, kakva je sad situacija. Naši građani neće morati svu krivicu skupe ribe svaljivati isključivo na nas ribare. Da ste me to pitali prije odlaska u mirovinu, teško da bih se odlučio ovako govoriti, ali sada mi se čini da bih pukao kada ne bih rekao istinu o problemima hrvatskih ribara", na kraju je zaključio gospodin Krasnodar Mašće.

Foto: depositphotos.com


Tagovi

Muke ribara Plavo gorivo Plava nafta Cijene ribe Neorganizirano tržište Plava riba Revolt ribara Zaštita Ribolovno područje Kontrola Inćuni Troškovi održavanja Ribarska flota Plovila Krasnodar Mašće


Autor

Tomislav Drezga

Više [+]

Dugogodišnji suradnik brojnih časopisa kao što su: Nova Zemlja, Zadrugar, glasilo Zadružnog Saveza Dalmacije, Glas slavonije - Agro Glas, Gospodarski list, Nova zadruga. Novinarstvom se bavi od 1989. godine.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

NA STIPANJU U BRIŠEVU - Ovca mog rođaka Nede Grabovca donijela na svijet umiljato janje. Jedva je pristala da ga uzmem u naručje. Ovca Zrna ljubi svoje janje.