Politika EU usmjerena je na smanjivanje ribolovnog napora. Kao najbezbolniji način profiliralo se smanjivanje ribolovnih jedinica. No, priča nije tako jednostavna. Ribari će napuštanje sektora skupo platiti. Ribari koji će ostati ribari moraju naći načina kako opstati!
U posljednje vrijeme kroz novinske naslove provlače se vrtoglave cifre od 200.000 eura koje samo čekaju ribare koji se odluče odreći svoga broda i napustiti ribarski sektor. Fantastični iznosi ribarskih otpremnina zainteresirali su na prvu loptu mnoge. Međutim, u svim tim pričama, malo ili nikako se ne spominje drugi dio priče – koje troškove veže uz sebe povlačenje prava na ribolov. O tome govori načelnik odjela za ribarstvo pri Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi Hrvatske Lav Bavčević.
Današnja politika Europske unije jest da je ribolovni napor u morima svijeta pa tako i u Sredozemnom - prevelik. Zbog toga je politika Unije usmjerena na smanjivanje ribolovnog napora. Kao najbezbolniji način profiliralo se smanjivanje ribolovnih jedinica. Hrvatskoj se za to stavlja oko pet milijuna eura, od čega četiri daje EU. Na toj bazi stvorila se euforična priča kako ribari samo moraju odlučiti odustati od svoga zanata i uživati u bogatoj otpremnini. Prvo, treba istaknuti da Europa daje praktično novac za ribarsku povlasticu te pri tome želi osigurati da ribarski brod izlazi iz sektora. Treba ga prenamijeniti ili uništiti i tu u priču dolaze troškovi koje na sebe povlači odluka o povlačenju.
"Ribari cijelom ovom problemu trebaju pristupiti hladno racionalno s točnom ekonomskom računicom. Onaj tko se odluči povući iz ribolova na način da uništi brod morat će platiti njegovo uništavanje kod ovlaštene osobe i zbrinjavanje otpada na propisan način. To nije uopće jednostavno, sve to košta, a to ne plaća ni država ni EU nego ribar od novca koji dobije. Dalje od ostatka novca plaća državi porez na dobit. Oni koji se odluče prenamijeniti brod, na primjer u turističke svrhe, dobit će manje novca", kaže Bavčević.
U idućem razdoblju raspisat će se natječaji kojima će se odabrati najbolji kandidati za dobivanje sredstava za povlačenje iz ribolova. Osnovni uvjet koji će kandidati morati zadovoljiti jest da brod lovi, a prednost će imati stariji brodovi. Sada ribari moraju izračunati je li im odgovara napuštanje sektora ili ne. Prema prvim informacijama zainteresiranih ima. Činjenica je da u Hrvatskoj imamo veći kapacitet flote od idealnog i potrebno je smanjiti za nekoliko postotaka ribolovni napor u Jadranu. Hrvatska mora smanjiti ukupni ribolovni napor, ali i razmišljati o novoj ribolovnoj strategiji koja se ne smije oslanjati samo na prodaju temeljnog proizvoda. Sada će dio ribara naći sebi računicu i napustiti sektor te će se smanjtii ukupna količina ulova. Međutim, to će biti kratkog daha. Troškovi ribarenja rastu pa će ribari silom prilika biti prisiljeni ponovno povećati ulov kako bi opstali u poslu i ponovno dolazimo na početak priče. Zbog tog,a za budućnost treba razmišljati kako dodati vrijendost osnovnom proizvodu i time povećati njegovu cijenu.
Tagovi
Autor