• Ilegalan izlov
  • 16.08.2013.

Izlov prstaca na hrvatskoj obali

Izlov prstaca u Hrvatskoj i kako stati na kraj krivolovcima

  • 2.533
  • 129
  • 0

Prstac je valjkasti školjkaš dugačak do 12 cm, koji živi u obalnim stijenama, liticama i samostalnom većem kamenju, u vlastitim bušotinama koje se rastom školjkaša šire. Vrlo je čest i u podmorskim špiljama. Gustoća populacije može prijeći 300 primjeraka po m2. Životna dob prstaca je oko 80 godina, a rasprostranjen je u sjeveroistočnom Atlantiku te cijelom Sredozemnom i Crvenom moru.

Ovo je u kulinarstvu jedna od najcjenjenijih vrsta školjkaša, pa su se razvojem turizma na Jadranu, zbog prekomjernog izlova, populacije prstaca mjestimice jako smanjile. S obzirom na to da je za vađenje ovog školjkaša neophodno razbijati stijene, njegovim izlovom uništavaju se velike površine kamenite obale koja se na niti jedan način ne može obnoviti.

Lomljenje stijena čekićima uzrokuje razaranje čitavog staništa, nestanak autohtonih zajednica i pretvaranje u podvodnu pustinju. Za ponovno obnavljanje biocenoza i naseljavanje autohtonih biljnih i životinjskih vrsta ponekad su potrebna desetljeća. Upravo zato je prema Zakonu o zaštiti prirode i Zakonu o morskom ribarstvu, zabranjeno razbijanje stijena u priobalnom području te izlov prstaca i njihovo stavljanje u promet na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.

Zakon o morskom ribarstvu za izlov, trgovinu i izvoz prstaca propisuje kazne u visini od šest do 30 tisuća kuna. Je li cijena prstaca uistinu tako visoka da se isplati riskirati čak i kaznena prijava i sve što uz nju ide?

Kako stati na kraj krivolovcima?

Na našoj obali prstace se najviše vadilo na zapadnoj obali Istre, u okolici Splita i Šibenika, a posljednjih godina sve više i na otocima. Po tvrdnjama nekih znanstvenika, na našoj se obali iz mora vadilo više od 30 tisuća tona prstaca godišnje, jer kako znamo, prstac je oduvijek bio vrlo tražena delicija. Način na koji se dolazi do ove školjke sustavno uništava stjenovitu obalu, a s njom i stanište svih organizama vezanih uz taj litoralni pojas, jer stjenovite površine koje ostaju nakon takvog tretmana su beživotne.

Ovaj problem u Hrvatskoj nije nikakva novost, on postoji već desetljećima. Kroz to vrijeme se nekada suzbijao sa manjim, a nekada sa većim uspjehom. Sve je ovisilo o organizaciji ekipa za sprečavanje takvih radnji. Ovaj problem nije samo problem policije koja vrši kontrolu djelatnosti na moru, već i o nadležnim inspekcijama koje su također zadužene za rješavanje ovog problema. Ovo govorim stoga što sam se i sam prije nešto više od dva desetljeća bavio tom problematikom.

Recept za što učinkovitije rješavanje toga problema je samo način da se zajedničkim snagama organiziraju akcije u kojoj trebaju biti uz pripadnike policije, tržni i sanitarni inspektori. Kako prilikom kontrole prekršitelji obično odbace ili ostave ulov na dnu mora, u ekipi mora biti i kvalificiran ronilac koji prilikom kontrole mora zaroniti i pregledati dno kako bi našao dokazni materijal.

Nažalost, prstaci se i dalje vade. Budući da je tehnika vađenja danas uznapredovala, sve češće se prstaci vade pod morem, uz pomoć autonomnog ronilačkog aparata, dok se veći dio obale i staništa čak i na taj, naizgled bezazlen način, može uništiti.

Ove kontrole se ne smiju vršiti u određeno vrijeme, već onda kada se krivolovci najmanje nadaju i svaki put izabere po neka lokacija na kojoj se inače najviše vrši izlov. Nekada je to bio daleko složeniji posao jer su bila dozvoljena razna pomagala, kao što su plutajući kompresori za zrak i slično. Danas se to ne smije koristiti već samo se lovi na dah i stoga je bitno izvjesno vrijeme dobro obzervirati dvogledom i ukoliko se učini sumnjivim stupiti u akciju. Kako se prstaci nalaze samo u kamenim hridima obraslim travom, treba dobro poznavati teren područja koje pokriva ekipa koja vrši kontrolu.

Kako su prstaci vrsta školjaka vrlo tražena na jelovniku ugostitelja, cijena im je dobra i krivolovcima je to jak mamac da se upuste u avanturu vađenja. Za to postoje i specijalni alati (kliješta) kojima se oni čupaju iz kamena, a u najgorem slučaju izranjaju kamene gromade i onda na suhom razbijaju i vade. Tužno je gledati koliko je hridi ogoljeno u našem moru, a to se odražava i na riblji fond, jer oborita riba obično u toj travi traži planktone i njima se hrani.

Još jednom naglašavam da ovaj problem ne mogu riješiti pojedinci, već dobro organizirane ekipe koje najprije moraju razraditi strategiju kontrole sumnjivih mjesta i zatim iznenadnim akcijama vršiti kontrolu. Sve dok ljudi ne shvate da more nije rupa bez dna, već osjetljivi sustav koji se vrlo lako može narušiti, takvi će pojedinci uništavati morsko dno bez obzira na posljedice. Možemo se samo nadati da će generacije koje slijede biti razumnije od ove naše i na našim greškama naučiti cijeniti i, čuvati more i život u njemu. Podsjetimo, prstacu je potrebno oko 20 godina optimalnog života da bi dosegao duljinu od 5 centimetara. Nažalost ta se dimenzija kod nas još uvijek smatra konzumnom veličinom.


Tagovi

Krivolov Jelovnik Razbijanje stijena Zakon o morskom ribarstvu Kamenita obala Izlov Prstaci Zaštićena vrsta Krivolovci


Autor

Tomislav Drezga

Više [+]

Dugogodišnji suradnik brojnih časopisa kao što su: Nova Zemlja, Zadrugar, glasilo Zadružnog Saveza Dalmacije, Glas slavonije - Agro Glas, Gospodarski list, Nova zadruga. Novinarstvom se bavi od 1989. godine.