• Uzgoj ribe
  • 06.08.2013.

I orada i pastrva su ono čime ih hranimo

Ribe u moru nema dovoljno, a perspektivu pruža uzgoj u moru i kontinentalnim ribnjacima no time ne smije biti ugrožena niti ekologija niti gastronomija.

  • 3.226
  • 194
  • 0

Osnovna pitanja koja se oko ribe i njezinog udjela u prehrani čovjeka postavljaju su raspoloživo more i količine ribe u njemu, uzgoj ribe u moru i slatkovodnim ribnjacima s pogledom na ispravnost hrane (riba iz uzgoja je ono što jede), ekološki problemi s otpacima ribnjaka i ribljih farmi u moru te konačno isplativost uzgoja i praktične prednosti da možemo točno planirati ponudu svježe ribe potrošačima, primjerice u ugostiteljstvu, prodajnim lancima i turizmu općenito.

Uzgoj jegulja

Zašto ovdje „miješamo“ šarane i pastrve s brancinima i oradama (o tuni spremamo posebnu temu)? Zato što je i na nedavnom glavnom skupu o ribarstvu u Vukovaru rečeno, da o perspektivi ribarstva možemo govoriti samo kroz akvakulturu, dakle uzgoju vodenih organizama u moru i u ribnjacima kontinentalne Hrvatske.

"Bistra mora poput Jadrana su siromašna planktonom, prava pustinja za riblji svijet", reći će prof. dr. sc. Tomislav Treer. Zato se izlovljavanje ribe kontrolira raznim režimima i ograničenjima. Sigurna opskrba ribom je iz uzgoja, ali i tu je niz pitanja. Isplati li se uvijek desetak kilograma jedne ribe izloviti za kilogram prirasta druge?

Uzgoj pao najviše zbog lijenosti države

Poznato je da smo bogati toplim i hladnim ribnjacima, a marikultura u zadarskom području jedna je od najranijih i najrazvijenijih u Mediteranu. Kontinentalne ribnjake poharala je birokracija papirologijom o zemlji, suše i neuređeni kanali te nelojalna konkurencija i mekana granica sa susjedima koji su se baš sada fokusirali na striktnost europskih propisa oko izvoza naše hrane.

Uzgoj u moru ima slične probleme s prostornim planovima, a i sama regulativa korištenja mora od strane profesionalnih ribara nikako da se zaokruži. U nas je problem dio Jadrana koji je ničiji, ali zato „terminatori“ njime obilato „oru“ što se naravno očituje i na resurse u našem nacionalnom moru.

Ipak se kreće

Iako su prošla vremena velike i dobre domaće ponude, kada je kriterij potrošnje bio „najbolja riba je svježa riba“ i jelo se ono čega je upravo sezona, rekli bismo da se ipak ide prema većem udjelu ribe na jelovniku. Tome doprinose nove tehnologije kao što je uzgoj, ali propisi, ako se ne primjenjuju svrsishodno izazivaju štete. Kako primjerice može biti dobra marokanska svježa škarpina ili skandinavski svježi losos koji je na Dolac došao preko neke svjetske burze nepravilnom manipualcijom, pa imamo „umornu svježu ribu“, a svjež je jedino uvijek led najčešće ne odvojen od ribe folijom?

Folija između ribe i leda

"Mnogo je tu problema koje čistim godinu dana i očistit ću ih do kraja", kaže šef Uprave za ribarstvo MP Miro Kučić, kojeg uzgajivači hvale da je zauzet na rješavanju njihovih problema. A problemi su, od logike da nema ribe do prasice, do pomanjkanja čvrstih investitora i poduzetnika, koji se boje opće klime. "No cilj nam je proizvodnja od 20 tisuća tona uzgojene ribe i ostvarit ćemo ga, prije svega zato jer nam je ta riba potrebna kao turističkoj zemlji, a smanjujući sivu ekonomiju i povećavajući proizvodnju", kaže Kučić.

"Mi na zadarskom području imamo uzgoj tune na 11, bijele ribe na 23, a školjaka na 18 punktova", kaže šef županijskog odjela za ribarsko gospodarstvo Jeronim Uroda. To je za županiju pun pogodak s realnom perspektivom za proširenje i povećanje proizvodne sukladno prostornim planovima. Ekoloških problema svojstvenih za početna iskustva više nema usavršavanjem tehnologije uzgoja.

Kako se riba uzgaja

U kavezima u moru, toplovodnim ribnjacima uz rijeke i kanale, bazenima na brzim i hladnim potocima, u halama s umjetnim protokom vode ili na bilo koji drugi način, riba ne može živjeti od samog medija u kojem je nego mora biti hranjena o čemu ovisi i kakvoća nje same.

Toplovodna se riba primjerice hrani ostacima mlinarske industrije (osim mlađa za koji se pospješuju mikroorganizmi), salmonidna (pastrve) i bijela morska riba prešanim čepićima ili briketima na bazi ribljeg brašna i ulja, a tuna cijelom svježom ili smrznutim ribom (haringa, srdela). U nas se navodno ne rabi hrana s mesnim brašnom, koju je Europa, nakon kravljeg ludila, ponovno dopustila od srpnja 2013., a za tune se izbjegava haringa zbog zagađenja mora masnoćom.

Toplodimljena riba

Što se ekologije tiče situacija je prihvatljiva i zbog samih uzgajivača. Tehnologija i dnevna rutina su uznapredovale, hrana se ne baca prekomjerno, a koncentracija izmeta kontrolira se između ostaloga, i zbog kisika potrebnoga ribi.

Treba tu upozoriti na neke potrošačke predrasude, primjerice da šaran ne smrdi po mulju, a njegove masne kiseline slične su onima morske ribe, bijela morska riba nutricionistički i gastronomski može biti i bolja od divlje jer se može planirati svježa potrošnja, a farmeru je u interesu da izabere renomiranog proizvođača hrane za koju je najbolji kritičar sama riba.

Ekološki uvjeti primjerice za pastrvu su da tijekom dana mora imati najmaje 40 izmjena svježe vode, pa je među prvim uzgojnim adutima u našim geografskim i ekološkim uvjetima - zatrtije može samo „siva“ uvozna ili s obzirom na damping cijenu „čudotvorna“. Inače za suša voda se obogaćuje umjetnim slapovima.

Dokazali se znanstveno i gospodarski

"Kod morske ribe, veliki je pritisak na raspoložive resurse u moru, a potrošnja raste, dakle uzgoj je perspektivan" kaže znalac, znanstvenik i tehnolog najvećeg gospodarskog subjekta CROmarisa, mr. rib. Mario Lovrinov, inače suradnik u najznačajnijim studijama na tu temu (zadarska i splitska regija) Instituta za primjenjene projekte Oikon čiji je direktor Dalibor Hatić.

"Na pet punktova proizvodimo tri tisuće tona ribe, a sami proizvodimo i mlađ za brancina, oradu, hamu i zubaca. Što se hrane tiče rabimo tri glavna i dokazana svjetska proizvođača te posjedujemo opremu i infrastrukturu za kontrolu procesa u svim fazama. Ne rabimo hranu s mesnim brašnom", kaže Lovrinov.

Humana hrana će se obilnije vaditi iz vode

"Da, proizvodnju hrane iz vode treba razviti" misli i koordinator i voditelj predmetnih studija Ognjen Škunca. Marikultura (u postojećim i još više u formi i sadržaju koji tek treba otkriti i razviti) je neupitno budućnost čovjekova korištenja morskih i slatkovodnih područja za osiguravanje hrane i drugih koristi, to je sektor proizvodnje hrane s najbržim rastom u svijetu (7-9% godišnje od početaka suvremene marikulture u 1950.-tim). Uže gledano, u EU se akvakultura/marikultura prepoznaje kao održivija alternativa postojećem.

Kao što se i naglašava u studijama - posebno ovoj recentnijoj, rađenoj za splitsko ribolovno područje, sigurniji je izvor hrane iz izvora koji omogućava bolju kontrolu kvalitete i djelatnost koja je važna i za obnovu bioloških resursa u degradiranim ekosustavima. "Smart, green aquaculture" je jedan od tri prioriteta Europskog fonda za ribarstvo za period 2014-2020.

Hrvatska, unatoč činjenici da ima idealne prirodne pretpostavke (čisto more s puno poluotvorenih pozicija koje osiguravaju optimalne uvjete za proizvodnju, nezaposlena radna snaga tradicijski vezana uz sektor ribarstva, tradiciju i kapacitete u istraživanju i razvoju), zaostaje za predvodnicima na Mediteranu. Jedan od razloga su svakako bile i kontroverze vezane za djelatnost, njen utjecaj na prirodu i okoliš te suodnos s drugim sektorima u prostoru (u prvom redu turizam i stanovanje).

Oikon, kao tvrtka s ekspertizom u području zelenog razvoja, nastojala je svojim studijama argumentirano pomoći kvalitetnije upravljanje razvojem ovog sektora s velikim potencijalom u Hrvatskoj, na način da da prijedlog smještaja djelatnosti u prostoru koji osigurava i njenu prihvatljivost u smislu utjecaja na prirodu i okoliš i njenu kompatibilnost i uklopljenost u širu cjelinu integralnog razvoja regija.

Prijedlog zonacije za sektor marikulture na području Zadarske županije, izrađen 2003 godine, usvojen je u županijskom prostornom planu, čime se neupitno doprinijelo brzem razvoju tog sektora, a bez negativnih posljedica po okoliš ili konflikata u prostoru s drugim sektorima. Istraživanje je provedeno kao reakcija na tada aktualnu poviku na marikulturu kao zagađivača i uništavača morskog okoliša i njome su s jedne strane argumentirano pobijene pretjerane ocjene, a s druge strane date smjernice kojih se sektor treba pridržavati - posebno kod smještanja djelatnosti u prostor da bi se izbjegle negativne pojave kojih je u pionirskim danima razvoja doista i bilo.

Bijela riba na ribarnici

Slično istraživanje provedeno je i za područje Splitsko-dalmatinske županije. Njeni prijedlozi su također u velikoj mjeri ugrađeni u trenutni prijedlog prostornog plana županije, koji treba biti usvojen u narednom periodu, a njima su osigurane planske-prostorno resursne pretpostavke za značajni razvoj marikulture u Splitsko-dalmatinskoj županiji. S trenutnih cca 2000 - 2500t ribe na potencijalnih 10 - 15.000t, te s trenutnih par stotina t dagnje na 3 - 4.000t školjkaša. Jasno, to su prostorne pretpostavke, a za uspješan razvoj potreban je i zainteresirani investitor koji bi znao iskoristiti trenutne tržišne uvjete i prednosti naše zemlje. Blizina EU tržišta (bliži od konkurencije iz Grčke i Turske), mogućnost sinergije s turističkim tržištem, brandiranje ekološkog proizvoda iz djevičanski čistog mora te osigurano dobro vodstvo i upravljana, suvremena, produktivna proizvodnja zanimljive su prednosti Hrvatske.

Za procjenu mogućih učinaka na zapošljavanje, može se koristiti podatak da ovisno o organizaciji proizvodnje, 15 - 40t bijele ribe, odnosno 30-50t školjkaša, zahtijeva jedno radno mjesto. A onda svako takvo proizvodno radno mjesto na sebe vezuje minimalno još jedno u raznim uslužnim sektorima. Govorimo o cca 1 - 2000 radnih mjesta samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji. "Što to znači za održivi razvoj ruralnih područja u priobalju najbolje pokazuju postojeći primjeri na otocima, recimo Sardina na Braču", sažeo je gospodin Škunca.

Dobri primjeri

Za istaknuti je „doktore za ribu“, prof. dr. Emina Teskeredžića i dr. vet. med. Antu Malenicu s ribnjacima u Srbu, odnosno Kninu i satelitskim ribnjakom u Gračanima na sljemensom potoku, koji su tehnologiju uzgoja digli do vrhunske kakvoće proizvoda, ali i razvili doradu - toplim dimljenjem do svjetske delikatese. Tako zaista možemo reći da EU iz ove branše imamo što pokazati i ponuditi.

Vrhunska pastrva Teskeredžić i Malenica

Ribnjaci Poljana Milana Božića, danas čovjeka za ribarstvo HGK, svojevremeno su otvorili halu s bazenima za dohranu jegulje čiji se mlađ lovi u ušćima europskih rijeka u Atlantik, a probna dimljenja su obavljena u ličkome Sincu Josipa Leke. Proizvodnja je obustavljena zbog europskih cijena mlađa, ali sada je Hrvatska u boljoj poziciji za ovakve projekte.

Dakle, ribe treba jesti više, a najbolja je „vrsta“ svježa riba.


Fotoprilog


Tagovi

Uzgoj ribe Akvakultura Cromaris Ribnjaci Ribarstvo Marikultura


Autor

Rajko Polić

Više [+]

Novinar HND-a od 1973. Studirao filozofiju u Zagrebu, poljoprivredu u Križevcima, profesionalni novinar - reporter u Večernjem listu 30 godina, sudjelovao u pokretanju prvog specijaliziranog priloga Vrt

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Ispred zgrade osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti upravo se održava '3. sajam OPG-ova' sada... Pročitaj cijelu bilješku »