• Prerada ribe
  • 09.10.2014. 17:00

Felicita u kršu Zagore - tvornica za preradu ribe

Osim uzgoja stoke i proizvodnje zdrave hrane, područje Dalmatinske zagore je pogodno i za izgradnju modernih jahti i preradu morske ribe, iako nema mora. Potvrđuje to i tvornica za preradu ribe Felicita u Konjskom kod Klisa.

  • 5.110
  • 326
  • 0

Područje Dalmatinske zagore, poznata po kraškim poljima i čistim izdašnim izvorištima zdrave vode, nije pogodno samo za uzgoj stoke i proizvodnju mesa, mlijeka, sira, jaja, posebice kvalitetne janjetine, jaretine; niti je poznato samo po glasovitom dalmatinskom pršutu; te proizvodnji kvalitetnog voća i povrća; nego i za izgradnju modernih jahti i preradu morske ribe, iako nema mora. U to smo se uvjerili ovih dana kada smo posjetili još jednu malu tvornicu za preradu ribe Felicita u Konjskom na području Općine Klis u splitsko-solinskom zaleđu, čiji je vlasnik i direktor poznati lastovski poduzetnik Tonči Škratulja.

Prerađeni riblji proizvodi iz Felicita u Zagori sve više osvaja tržišta Italije, Slovenije

Zaposlenice u pogonu za preradu ribe

Felicita Konjsko

Donekle smo doznali zašto se baš i taj poduzetnik odlučio za dalmatinsko-zagrorski krš Splitsko-dalmatinske županije, koliki je godišnji kapacitet pogona u preradi ribe i koliko ima zaposlenika, te kako vidi mogućnost razvoja svoje tvrtke u tom ruralnom prostoru. Također smo vidjeli kako se odvija prerada, pakiranje, skladištenje i transport proizvoda na tržište. Bogatiji smo za još jedno saznanje i o tome koliko taj pogon znači za gospodarski nerazvijeni kraj poput općine Klis i Muć odakle je i najviše zaposlenih ljudi u njemu. No, razgovarajući sa zaposlenicima te vlasnikom i direktorom tvrtke Felicita, donekle smo stekli sliku i o tome kako se razvijala ta mala tvornica; kako su zaposlenici zadovoljni, radnim mjestom, poslovima koje obavljaju, te uspjesima, plaćom, putovanjima na posao.

Poduzetnik Tonči Škratulja (54), rođen u Lastovu, oženjen te iz sretnog braka ima dvoje djece, a svoj novi gospodarski pogon je izgradio na području Općine Klis u kamenjaru zagorskog dijela Splitsko-dalmatinske županije uz državnu prometnicu Split - Zagreb, nadomak HEP-ove TS Konjsko i autocestu Zagreb - Dubrovnik.

Vlasnik tvornice Felicita Tonči Škratulja u

svom uredu, direktor tvrtke

"Vlasnik sam i direktor tvornice za preradu ribe Felicita sa sjedištem u Lastovu. U toj općini sam dugo bio poduzetnik i prema svima uredno podmirivao svoje obveze. Prije četiri godine poslovno sam napustio Lastovo i Dubrovačko-neretvansku županiju, okrenuo se srednjoj Dalmaciji, njezinu zagorskom dijelu sagradivši svoj novi pogon za preradu ribe, ovdje u Konjskom tik uz državnu cestu Zagreb-Klis-Split, te u blizini autoceste, splitske zračne luke, željezničke pruge, gradova Sinja, Splita, Solina, Kaštela, Trogira, ali i nadomak mora; i gdje se osjeća živa gospodarska aktivnost u malom i srednjem poduzetništvu, te OPG-ovima u ovom ruralnom prostoru, unatoč recesiji.

Naime, poduzetnik sam od 1992. kada sam se počeo baviti otkupom svježe morske ribe, pokrenuvši u tom segmentu poslovanja pet vrsta morske ribe (škarpina, jastog, zubatac, orada, šampijer), i, kada se od te djelatnosti moglo dobro živjeti. Također sam otkupljivao i prodavao morsku ribu, dok mi je ulov bio tek kao hobi, nikako za potrebe prodaje. Ali tada je bilo toliko ribe u hrvatskom Jadranu, u odnosu na sadašnje vrijeme i stanje ulova, kada je primjerice samo jedan ribar dnevno od 8 do 15 sati mogao uloviti najmanje od 15 do 30 kg jastoga i ja bih mu to sve otkupio.

Danas taj isti ribar, s još dvojicom ljudi u brodu koji mora imati hidruliku i 3.000 metra mreže, ne smije uloviti više od 5 kilograma ribe prema oštrim propisima i mjerama Europske unije", komentira poduzetnik Tonči Škratulja, vlasnik i direktor tvrtke 'Felicita, uspoređujući sadašnje stanje malih hrvatskih ribara u odnosu na vrijeme prije ulaska Hrvatske u EU (1. srpnja 2013.), procjenjujući kako iduća godina za ribare u hrvatskom Jadranu može biti znatno teža.

Tvornica Felicita prerađuje morsku ribu (škarpina, jastog, zubatac, orada, šampijer)

Vlasnik i direktor tvrtke Felicita Tonči Škratulja

u Konjskom

Poznato je kako je tvornica Felicita 2013., koja se godinama uspješno bavila ulovom, zatim otkupom i preradom ribe, od Hrvatske gospodarske komore dobila priznanje za dugogodišnje poslovne rezultate odnosno dobro poslovanje, kao jedna od (naj)boljih tvrtki u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u toj godini. Riječ je o tvrtki koja je pridonijela gospodarskom razvoju ne samo tog kraja, odnosno juga Hrvatske. Priznanje je namijenjeno i poduzetniku Škratulji, dakako i svim zaposlenicima njegove tvrtke.

Upućeni kažu kako se tvrtka Felicita svojedobno bila obratila Pismom namjere Općinskom vijeću Lastova, kao potencijalni uzgajivač tune u Lastovskom akvatoriju, namijenjene Japancima. Naime, Felicita je tom prigodom nudila nekoliko atraktivnih, navodno poželjnih lokacija za uzgoj tune, a među prvima – uvale Krušica i Pasjak, uz obećanje kako će u predviđenom roku dostaviti predstudiju i studiju o količini uzgoja te o utjecaju na okoliš, koju bi izradio Institut za oceanografiju i ribarstvu u Splitu. Bio je i uvjet zapošljavanje novih ljudi, mještana. Općinsko vijeće Lastova je taj zahtjev ocijenilo pozitivno, dok je vlasnik tvrtke Felicita trebao još malo pričekati na konačnu odluku kako bi se ispitale mogućnosti koje dopuštaju važeći prostorno-planski dokumenti. Međutim, Škratulja je zakoračio u Dalmatinsku zagoru, no zašto?

Tonči Škratulja, vlasnik tvornice za

preradu ribe Felicija u Konjskom

"Bio je to splet okolnosti. Manje-više svatko u životu griješi, pa sam i ja pogriješio. Naime, ja sam imao više grešaka, a jedna od njih je i ona iz 2004. kada sam tada uložio sredstva u jedan objekt, uređenje tuđeg prostora. To mi se sve razbilo o glavu pa sam 2011. godine na neki način morao napustiti taj prostor na otoku Lastovu i otići na kopno. Zapravo, godinama sam razmišljao o tome kako ću jednog dana napustiti Lastovo te se skrasiti na nekom drugom mjestu pod suncem.

Zaključio sam kako je na otoku sve teže i teže živjeti i raditi. Jednostavno, s otoka sam otišao zato što moja domicilna Općina Lastovo nije imala razumijevanja prema meni, kao poduzetniku. No, to što sam došao ovdje, u Konjsko na područje Općine Klis i tu se zaustavio, bilo je sasvim slučajno. Presudilo je tržište, u početku cijena nekretnina – zemljišta. Primjerice, tada je na području Općine Dugopolje, u tamošnjoj gospodarskoj zoni, cijena četvornog metra građevinskog zemljišta bila 90 eura. Za tu cijenu sam ovdje u Konjskom imao prigodu kupiti objekt koji je imao gotovo kompletnu infrastrukturu – cestu, struju, vodu, dakako i građevinsku parcelu.

Tada mi je također bilo bitno da mi selidba ne bude tako kobna, u smislu da ne izgubim dobavljače niti svoje kupce. U kratkom razdoblju, tek za oko četiri mjeseca, uspio sam ukloniti postojeći te izgraditi sadašnji gospodarski objekt, sve prema svrsi djelatnosti kojom se godinama bavim. Tako moji kupci nisu niti znali što se sve u međuvremenu događalo s mojom tvrtkom", priča nam Tonči Škratulja.

Tonči Škratulja: "Općina Lastavo nije imala razumijevanja prema meni, poduzetniku"

Pakirnica tvornice za preradu ribe Felicita

Ističe kako mu je danas veliko zadovoljstvo raditi s vrijednim, veselim, ponosnim ženama radnicama napominjući kako su one redovite na poslu; ne kasne, a uz to - prema tvrtki se odnose kao prema svojoj imovini. Vlasnik naglašava kako tijekom svakog radnog dana rade od 7 do 15 sati, te da svaka od njih zacijelo odradi sve što je predviđeno. Voli reći kako na odnos svojih zaposlenika prema radu nema nikakve primjedbe, dodajući da je još od prvog dana osjetio kako su i oni s njim zadovoljni, što mu je dodatno drago.

"Svatko od mojih radnika odradi svoj posao onako kako treba, tu nema zataškavanja, zabušavanja, doista svi imaju jaku volju i više raditi ako zatreba. Inače, trenutačno je ovdje zaposleno 15-ak osoba, uglavnom radnica, najviše ih je s područja Muća, Prugova, a manje iz Solina i Splita. I svi putuju, ali još nitko nikada nije zakasnio", zadovoljno će Škratulja, predstavljajući svoj pogon za preradu morske ribe u Konjskom:

"Iskreno govoreći, ja u cijelosti nisam zadovoljan radom ovog pogona, korištenje njegovih potencijalnih mogućnosti, u odnosu na ciljeve projekta. Mogao bih govoriti više od dva dana o tome zašto nisam zadovoljan malim morskim ribolovom u Jadranu, posebice o novim brigama naših ribara. A što se tiče moje djelatnosti, ja se bavim smrzavanjem, mariniranjem i prodajom svježe morske ribe. Imamo uhodano talijansko tržište kamo godinama redovito izvozimo, nešto marinirane ribe je namijenjeno restoranima tijekom ljetne sezone (4 mjeseca).

Nasmijane radnice u tvornici za preradu ribe

Felicita Konjsko

Također izvozimo i u Sloveniju gdje potrošači godinama konzumiraju naše proizvode, no to je sve malo za ovakav pogon i ovoliki broj zaposlenih ljudi. Riječ je o preradi koćarske odnosno bijele ribe; plavu ribu ne prerađujemo u pogonu zato što toj ribljoj vrsti treba posvetiti više pažnje.

Ni tržišta nema za tu riblju prerađevinu, dok za mol, škampe, kozice, ima, no tek nešto plave ribe može se uloviti samo tijekom sezone, a i proda se malo. Minule godine (2013.) smo imali promet od oko 900.000 eura na ime vrijednosti prerađene i prodane ribe. To je iznimno veliki promet za ovu malu tvrtku, ali se to ove godine, prema pokazateljima, nikako ne može i neće dogoditi, odnosno ponoviti, a jedan od glavnih razloga je dugotrajna recesija te sve ono što ona sobom nosi, ali i smanjenje naše ribolovne flote", tvrdi Tonči Škratulja.

Godine 2013. Felicita je uknjižila promet u vrijednosti oko 900.000 kuna

Što se pak tiče nevera na moru, dok bi upravljao ribarskim brodom, bacao mreže u more i lovio ribe, gospodin Tonči ističe onu iz 2000. koja ga je uhvatila u vrtlog na otvorenome u Lastovskom akvatoriju. Kaže kako se ni to ne bi dogodilo da je pratio i slušao vremensku prognozu. Podsjeća na činjenicu kako su u tom dijelu hrvatskog Jadrana, odnosno na Lastovu koje je inače na otvorenome, nezgodna dva najjača vjetra – jugo i tramuntana. Lastovski ribari, baš kao i Škratulja, potonji vjetar nazivaju i levantana koji puše sa sjeverozapada.

"Kad zapuše taj vjetar, onda je ajme svima na tom našem području, posebice ribarima ako se nađu u ribarenju na morskoj pučini. Svoje Lastovo ne želim pokopati, ali je situacija na tom otoku te u samom općinskom središtu sve teža; najteža je zato što je sve manje stanovnika, posebice djece i mladih ljudi. Iznimno je teško nemoćnim osobama kojima nema tko dodati ni čašu vode te što su vinogradi, maslinici, voćnjaci zapušteni, nažalost kao i većina zemljišta. I ribarski brodovi propadaju, trunu, takoreći nestaju tamo gdje nema mladih ribara koji bi slijedili tradiciju svojih očeva i djedova, pa se i paučina uhvatila njihovih mriža, te je puno i zapuštenih kamenih kuća", upozorava Tonči Škratulja na demografsku sliku Lastova.

Knjigovođa u pogonu za preradu ribe Felicita

Dakako, zanimljiva su razmišljanja i izjave optimističnih radnica u maloj tvornici za preradu ribe Felicita u Konjskom, uvijek vedrih i nasmijanih, pa se doima kako ih ne trese i ne muči dugotrajna kriza, te da su čak i jače od nje.

No, sve govori kako te žene, majke u sebi nose dodatnu snagu oslanjajući se prvenstveno na sebe, ali i jedna na drugu koliko god mogu, te da se nikada neće predati iako su i one stisnute problemima, provlačeći se katkada i kroz iglene uši. Evidentno je kako su okrenute i svojim obiteljima, te ozbiljnom i poštenom radu znajući kako bez toga nema napretka niti zadovoljstva, sigurne budućnosti za življenje.

Zanimljiva su razmišljanja i izjave optimističnih i vrijednih radnica Felicite

"Iz Splita gdje stanujem do radnog mjesta u Konjskom putujem svojim autom, a usput pokupim kolegice iz Solina i Klisa. Tako zajedno dolazimo na posao, skupa radimo i zajedno se vraćamo svojim domovima. Prije ove tvornice radila sam službi društvenog knjigovodstva u Splitu, a nakon toga sam otišla u Sloveniju gdje sam živjela osam godina. Poslije toga sam se vratila u grad podno Marjana. Kako u svojoj struci nigdje nisam mogla naći posla, odlučila sam se za ovo što sada radim. Dobro nam je, prijavljeni smo, uplaćuje nam se mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a i plaće su nam redovite. Zadovoljni smo. Ribe nam dođe različitih veličina – nekad manje, nekad veće; kidamo im glave, slažemo ih, pakiramo. Od Splita do Konjskog putujem oko 20-ak minuta, ovisno o gužvi na cesti, no vozim starom kliškom cestom radi kolegica, a i lakše mi je voziti kraće, nego brzom prometnicom. Radimo i subotom ako ima ribe. Inače, radnici se vikendom odmaraju, a ako dođu nove količine ribe to odradimo tek za nekoliko sati. I nitko se ne ljuti zbog toga", kaže Janja Kragić.

Anđelka Orlović iz Muća, za koju ističu kako je uvijek vesela i nasmijana, zračeći vedrinom i optimizmom, jedna je od najmlađih radnica u tvornici, majka s dvoje djece, i koja do radnog mjesta u Konjskom putuje tek 10-ak minuta. "Radne dane, ako zatreba i subote, provedem čisteći ribu u tvornici Felicita. Prije ovog posla radila sam u prodavaonici. Ovdje nam je dobro i zato što smo udaljeni od grada, buke, smoga. Ovako sam bliže doma, svojoj djeci. U pogonu nas radi 15 kolegica i kolega i sve smo uglavnom iz ovog kraja – s područja općina Klis i Muć, te iz gradova Solina i Splita.

Tvornica za preradu ribe Felicita Konjsko

Od prvog dana smo se dobro snašli za ovu vrstu posla te se odlično slažemo u poslu, međusobno pomažemo i uvažavamo. Samo nas riba toliko i ne privlači za objed, jer smo je siti na radnom mjestu. U tvrtki nam nikad nije dosadno, jer ima više vrsta poslova pa mijenjamo uloge. U poslu se oslanjamo jedna na drugu i tako nam je lakše. Tijekom ljeta kada je vani vruće, sparno, u pogonu nam je ugodno raditi jer je prikladna temperatura. Ako se želimo rashladiti, imamo i hladnjaču", u šali će Anđelka Orlović, dodajući:

"Ovdje je tijekom zime malo neugodnije raditi zbog hladnoće, ali se bolje obučemo pa je opet dobro. Firma nam ima lipo ime, Felicita se zove, a i zadovoljni smo. Meni je osobno neusporedivo bolje nego kada sam, primjerice, radila u trgovini gdje sam dobila otkaz nakon što sam se vratila s porodiljnog, odnosno čekao me otkaz nakon što sam se s porodiljnog vratila na posao. Vlasnik prodavaonice je negdje tu, blizu nas, čije ime i ne želim spominjati. Nema veze, neka to sve nosi na duši. Dok radim ovdje, djecu mi čuva svekrva, a moja je jedna mala u vrtiću, pa sam i s obitelji itekako zadovoljna."

Vlasnik i direktor 'Felicita' Tonči Škratulja razmišlja i o novim projektima

Radnica Jasna Nešić ističe: "Svime smo zadovoljni, čak i prezadovoljni, jer imamo posla i sigurnu plaću. I to je danas najvažnije, u životu svakog čovjeka. Sve je najbolje u tvornici za preradu ribe Felicita u Konjskom, a i društvo s kojim radim je super. U pogonu ne rade ovdje samo žene, nego i muškarci. Marenda nam je svaki dan u isto vrijeme od 10 do 10,30 sati. Ne, nikad nemamo ribe za doručak kada se malo odmorimo od nje. Iako nam je subota i nedjelja slobodna, i tih dana radimo ako stigne svježa riba.

Onda imamo dopust drugih dana ako nema ribe. Inače, temperatura je u pogonu prilagođena ribi i uvjetima prerade. Na posao putujem autobusom i do radnog mjesta u Konjskom. Nije nam teško, zadovoljni smo uvjetima rada, plaćom i odnosom vlasnika prema nama zaposlenicima", tvrdi Janja Kragić, dok vlasnik i direktor Felicita Tonči Škratulja razmišlja o novom projektu ne samo kako bi (pro)širio kapacitet svoje tvornice za preradu ribe, nego i o mogućnosti izgradnje bazena za uzgoj tuna.


Fotoprilog


Tagovi

Tvornica Felicita Prerada ribe Zagora Tržište Italije Tržište Slovenije Uzgoj tune Plava riba Tonči Škratulja Transport Skladištenje Razvoj Konjsko Otkup ribe Jastog Zubatac Orada Šampijer Gospodarski razvoj Zapošljavanje Lastovo Marin