• EU i mala plava riba
  • 06.12.2018. 12:00

Docent Lav Bavčević: Sva odgovornost za malu plavu ribu u Jadranu svaljena na pleća hrvatskih ribara!

U predloženom planu upravljanja Europske unije za malu plavu ribu, sva odgovornost je svaljena na pleća ribara koji su jedini uložili svoju privatnu imovinu. Ona se može dovesti u pitanje čak i ako se plan provede, a oni propadnu. Svi ostali akteri u ovom postupku, političari, administracija i znanstvenici će neovisno o svojim prijedlozima i odlukama nastaviti primati svoje plaće i honorare, kaže doc.dr.sc. Lav Bavčević.

Foto: Arif Sitnica
  • 592
  • 138
  • 1

O aktualnom stanju male plave ribe, prvenstveno srdela i inćuna u Jadranu i što nakon što je  na Europskom parlamentu prihvaćeno izvješće zastupnice Ruže Tomašić, razgovaramo s poznatim zadarskim biologom doc. dr.sc. Lavom Bavčevićem.

Tko treba upravljati s biološkim bogatstvima u Jadranu: politika, znanstvenici ili ribari?, upitali smo na početku Bavčevića.

Nužna suradnja politike, znanosti i ribara

"Riba u moru predstavlja javno dobro kojega izlovljavaju ribari, znanstvenici procjenjuju stanje, a politika njime upravlja. Da bi se postigli ciljevi održivog ribolova nužna je stalna i ravnopravna suradnja svih navedenih aktera", kaže Bavčević.

On je donedavno obnašao dužnost načelnika Odjela za ribarstvo Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe. Potkraj studenoga prešao je na Odjel za poljoprivredu, ekologiju i akvakulturu zadarskog Sveučilišta gdje će studentima prenositi svoja iskustva i znanja iz područja ribolova i akvakulture.

Ribarima koji ostaju u ribolovu osigurati normalne uvjete za rad, a onima koji napuštaju ribolov osigurati pravičnu naknadu

Već nekoliko godina slušamo da Europska Komisija predlaže plan upravljanja za malu plavu ribu za Jadransko more. Koja je svrha tog višegodišnjeg plana i planova upravljanja u EU uopće?

Ribarstvena politika EU jedna je od jedanaest Europskih politika. To skraćeno znači da se ribarstvom ribolovnih flota u Europske Unije upravlja na razini EU. Takav unitaran pristup je doveo do poopćavanja ribolovnih pravila koja nisu prepoznavala posebnosti pojedinih područja do te mjere da je bilo teško  postići postavljene ciljeve. Zato je Europska Unija 2013. godine, poučena iskustvima u izradi planova oporavka ribljih stokova i nekih višegodišnjih planova upravljanja na Atlantiku i Sjevernom moru, ugradila regionalizaciju u Zajedničku ribarstvenu politiku. Shvatili su da Jadran i sjeverna mora nisu isto.  Zbog toga su planovi upravljanja regionalizirani i tako postali temeljni instrument upravljanja ribolovom na regionalnoj razini.

Prihvaćanjem izvješća europarlamentarke Ruže Tomašić na Europskom Parlamentu izmijenjeni su određeni prijedlozi Europske Komisije. Gdje smo sada?

Europska Komisija je pokrenula postupak izrade višegodišnjeg plana upravljanja za malu plavu ribu za Jadransko more i svoj konačan prijedlog je 2017. godine uputila u proceduru usvajanja. Europski Parlament je u okviru Odbora za ribarstvo imenovao gospođu Tomašić za glavnu izvjestiteljicu za Višegodišnji plan upravljanja za malu plavu ribu u Jadranskom moru.

Sada je potreban trijalog

Europarlamentarka Tomašić je intenzivno surađivala s hrvatskim ribarima i državnom administracijom te je pripremila brojne važne amandmane na prijedlog Europske Komisije. Odbor za ribarstvo je većinom glasova prihvatio izvješće glavne izvjestiteljice, koje je potom usvojeno većinom glasova i na Europskom Parlamentu. Da bi Višegodišnji plan upravljanja malom plavom ribom u Jadranskom moru dobio zakonsku težinu, potrebno je provesti trijalog između Komisije, Parlamenta i Vijeća EU. Tek po usuglašavanju na trijalogu Europski Parlament i Vijeće Europe mogu donijeti pravovaljan i pravomoćan plan upravljanja.

Važno je ovdje napomenuti i to da se je paralelno s navedenom procedurom, na razini Generalne komisije za Sredozemlje (GFCM), izrađivao Regionalni plan upravljanja malom plavom ribom za Jadran što obuhvaća članice EU kao i Crnu Goru i Albaniju. Na GFCM je 2013. bio donesen plan koji je imao nedostatke zbog kojih su kroz godine donošene privremene mjere upravljanja koje se sada primjenjuju i u RH.

Ribari ukazuju na veću pecaturu srdele - manje od 40 komada u kilogramu

Što je za hrvatske ribare bilo sporno u prijedlogu Komisije i što su naši ribari poduzimali?

Prijedlog Europske Komisije za Višegodišnji plan upravljanja za malu plavu ribu je zabrinuo hrvatske, a onda i talijanske ribare, jer je većina procjena vodila na smanjenje ulova za više od 50%. Prijedlog plana je postavljen radikalno u smislu ograničavanja ulova što izravno pogađa ribare i dovodi u pitanje njihov opstanak. Naime Komisija je, pod pritiskom odredbe da do 2020. godine treba postići dobro stanje okoliša, istakla primjenu teorije maksimalnog održivog prinosa i predložila mjeru ograničavanje ulova i dodjelu državnih kvota, neovisno o mogućim socioekonomskim lomovima koje takav prijedlog može donijeti.

Opravdana nevjerica i bojazan ribara

Prijedlog Komisije je bio postavljen na taj način da nije bilo izvjesno hoće li ribari preživjeti ograničenja i hoće li ribarska flota dočekati to obećavajuće "bolje sutra". To je kod ribara izazvalo bojazan i nevjericu.

Sva je sreća u tome da je Zajednička ribarstvena politika postavila ciljeve i ekološke i socioekonomske održivosti ribolova. Na temelju toga su hrvatski ribari pokrenuli sve moguće i potrebne oblike djelovanja te su uspostavili i suradnju s talijanskim ribarima. Rezultat je bio suradnja Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Ministarstva poljoprivrede-Uprave ribarstva, Stalnog predstavništva RH pri Europskoj uniji i hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu.

Suradnja s talijanskim ribarima je ojačana kroz članstvo hrvatskih ribara u savjetodavnom tijelu Europske Komisije za Sredozemlje (MEDAC) gdje su intenzivno djelovali s konstruktivnim prijedlozima.

Upravljanje bez uvažavanja okoliša

Osobno mislim da bi žrtve bile čak upravljive, da bi se s njima moglo izići na kraj uz primjereno financiranje, što je Komisija ispustila iz plana. Komisija ionako ne može jamčiti teorijsku održivost plana.

Problem je u samoj prirodi srdele i inćuna koji su kratkoživuće vrste i koje su pod vrlo snažnim utjecajem faktora okoliša. To znači da u nepovoljnim uvjetima okoliša za njihovu reprodukciju, ti stokovi naglo kolabiraju neovisno o ribolovu.

Ekološka dimenzija suživota srdele i inćuna također nije uzeta u obzir iako se zna da postoje razdoblje koja su nepovoljna za jednu vrstu i povoljna za drugu vrstu. Promijenila se produktivnost Jadranskog mora i njegov ekosustav je pod utjecajem klimatskih promjena pa je smanjena upotrebljivost povijesnih znanstvenih podataka za procjene stanja u budućnosti. Zbog svega navedenog procjene kretanja stokova srdele i inćuna u ovisnosti o ribolovu su jako nepouzdane što dovodi u pitanje upotrebljivost teorije maksimalnog održivog prinosa. To je posredno priznala i Komisija kada je, podržana Znanstveno tehničkim i ekonomskim savjetom, naknadno predložila promjenu strategije  upravljanja kroz uvođenje takozvane strategiju izbjegavanja pada biomase ispod zadane vrijednosti (Escapement strategy). Uvođenje te strategije kroz ulovne kvote nosi rizik i od potpune obustave ribolova na jednu ili više godina i potpuni nestanak ribarstva kakvog poznajemo.

Europska Komisija upozorava da ako se plan ne donese da bi moglo doći do kolapsa ovih stokova. Da li su  hrvatski ribari to uzeli u obzir?

Tako postavljena teza bi značila da ako se poduzmu mjere koje predlaže Komisija sigurno neće doći do kolapsa stokova.

Prirodne oscilacije biomase srdele i inćuna

Znamo iz naše povijesti da je srdela povremeno nestajala i da su neki otoci, kao Hvar i Vis, iseljavani zbog toga. Te su prirodne oscilacije biomase srdele i inćuna poznate u svijetu, sada se uz obale Portugala, Španjolske i Francuske dobro lovi inćun, a srdela je kao u kolapsu, to je „topla voda“.

Ipak, ne želim kazati da se ribolovom ne utječe na stanje ovih vrsta, nego da je taj utjecaj ograničen i relativan i upravljanje na tim postavkama ima smisla. Odgovorno upravljanje sadrži i odgovornost za moguće posljedice po resurse i ribare.

Treba uvažavati prirodu i ribare, a mjere upravljanja ribolovom uvoditi postupno

U predloženom planu sva odgovornost je svaljena na pleća ribara koji su ovdje jedini uložili svoju privatnu imovinu, koja se zapravo može dovesti u pitanje i ako se plan provede i propadnu. Svi ostali akteri u ovom postupku, političari, administracija i znanstvenici će neovisno o svim predloženim kombinacijama primati svoje plaće i honorare. Svakako treba imati na umu i posljedice na preradu srdele i inćuna, u koju su investirana značajna sredstva poduzetnika i Europske unije, kao i na uzgoj tuna koje se hrane malom plavom ribom.

Odgovornost države i hrvatskih ribara

Treba naglasiti veliku odgovornost koju su pokazali hrvatski ribari i hrvatska država, posebno u posljednje 4 godine. Predložene su i provode se mjere upravljanja ribolovom, imaju dobru ulovnu evidenciju i satelitski se prati kretanje svih plovila koja love malu plavu ribu. Provodi se prostorno-vremenska regulacija ribolova radi prostorne selektivnosti ribolova, provodi se privremena obustava ribolova, provedena je mjera trajne obustave ribolova te je ograničen je broj ribolovnih dana u mjesecu i u godini. Svi već znaju da su kanali zatvoreni za ribolov plivaricom srdelarom kako bi se u tim područjima štitile ribe mlađeg uzrasta i da se u vrijeme mrijesta plivaričari vezuju za rivu, ukupno tri mjeseca godišnje.

Raste pecatura srdele

Jedan od rezultata mjera upravljanja ribolovom je i postupno smanjenje ulova koji je od 2014. godine od 72 tisuće tona došao 2017. na 62 tisuće tona, što je ostvareno u godinama kad su bez problema mogli uloviti preko 80 tisuća tona.

Ove godine ribari ukazuju na ulov srdele veće pecature. Lovilo se  manje od 40 komada u jednom kilogramu. Ipak, sve to tek treba znanstveno vrednovati u sljedećim godinama i ocijeniti koliko će poduzete mjere doprinijeti boljem stanju resursa.

Ruža Tomašić: Srušeno je uvođenje drastičnih kvota za srdelu i inćun!

Je li sadašnje stanje zamrznuto i treba samo čekati 2022. godinu ili je potrebno dalje raditi?

Svakako je potrebno dalje raditi. Treba unaprijediti znanstvene metode na način da postanu uključive  i treba pokrenuti trijalog. Potrebno je s Komisijom raspraviti sva otvorena pitanja kao i problem striktne primjene znanstvenih matematičkih modela, na koje se oni oslanjaju u donošenju mjera, a koji još ne mogu obuhvatiti učinke poduzetih mjera upravljanja.

Ulov smanjivati samo dok cijena ribe raste

Ohrabruje nas prijedlog Europske Unije na posljednjem GFCM-u gdje su zaključili da se mjere prostorno-vremenske regulacije ribolova, privremene obustave ribolova nastave provoditi do 2022. te da se  zbirno ograničenje ulova za srdelu i inćuna postupno smanjuje. Takav postupni pristup daje vremena za ozbiljnu analizu poduzetih mjera upravljanja, za cjelovitu socioekonomsku analizu, za procjenu rizika i eventualnu procjenu kapaciteta flote.

Eventualnu, kažem jer treba tek vidjeti hoće li biti potrebno dodatno smanjivati ulov. Ako da, onda treba imati u vidu da se ulov može smanjivati proporcionalno porastu cijene ulovljene ribe. Ako cijena raste ulov se može smanjivati jer prihod ribara ostaje isti i ne ugrožava se njihova egzistencija.  Ako bi bilo potrebno smanjiti ulov i nakon prestanka porasta cijena, tada bi trebalo tome prilagoditi i kapacitet ribolovne flote, a mudro je i socijalno osjetljivo osigurati naknadu za sve ribare koji bi u tom slučaju izašli iz ribolova.

Foto: Arhiv Zadarskog lista


Fotoprilog


Tagovi

Doc. dr. Lav Bavčević Ribarstvena politika EU Plan upravljanja ribom u Jadranu Stokovi srdele i inćuna Odgovornost države i hrvatskih ribara


Autor

Nedjeljko Jusup

Nedjeljko Jusup

Nedjeljko je dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi