Žičnjaci ugrožavaju mnoge usjeve - kako spriječiti štetu?

Svake godine se uzgajivači biljaka susreću sa zemljišnim štetočinama koje uništavaju podzemne organe biljaka. Ličinke klisnjaka Elateridae su polifagne i mogu napraviti ozbiljne štete u usjevima povrća, ratarskih kultura rijetkog sklopa te raznim drugim biljnim vrstama.

Klisnjaci su brojna grupa insekata. Odrasle jedinke ne pričinjavaju štete, jer se hrane polenom cvjetova. Ženke mogu položiti više stotina jaja. Ličinke ovih insekata nazivaju se žičnjaci. One se razvijaju u zemljištu. Dužina tijela im se kreće od 1,5 do 3,5 cm u ovisno od vrste klisnjaka. Izgledom podsjećaju na komadić žice. Zbog njihove proždrljivosti stradaju mnoge biljke, jer se hrane korijenom i podzemnim organima, zbog čega one zaostaju u rastu, a kada napadnu mlade, mogu ih u potpunosti uništiti.

Ličinke su češće na težem, zbijenom zemljištu koje je obraslo travom ili tamo gdje se obradive površine smjenjuju s livadama. Ne odgovara im rahlo zemljište i ono koje se obrađuje. Prezimljavaju ličinke, a mogu i odrasle jedinke kod pojedinih vrsta. Razvoj traje od 3 do 5 godina.

Mlade ličinke čine manje probleme, ali starije mogu izazvati velike štete na gomoljima krumpira, mrkvi, repi. Od njih redovno strada sjeme krastavca, soje, kukuruza. Nedostatak vlage u zemljištu može povećati obujam štete, jer im je neophodna voda koju dobivaju od sočnih podzemnih biljnih organa.

Utvrđivanje brojnosti 

Kod problema sa žičnjacima potrebno je utvrditi brojnost njihove populacije. Pregled je potrebno obaviti na proljeće prije sjetve ili početkom jeseni kada se ličinke povlače dublje u zemlju kako bi prezimile. Kopaju se rupe dimenzija 25x25x25 cm na težim zemljištima. Što je ono rahlije, rastresitije i lakše, dimenzije rupe su veće, a maksimalne su 50x50x25 cm. Dubina rupe je veća kod jesenjeg pregleda i može biti do 30 cm, jer se one povlače dublje u zemljište.

Broj iskopanih rupa ovisi od veličine parcele na kojoj obavljamo pregled. Na manjima se taj broj kreće do osam. Za veće je i taj broj veći. Potrebno je iskopati osam do deset rupa za parcele površine od 1 do 5 ha. Rasporedite ih ravnomjerno po površini.

Iskopanu zemlju radi lakšeg pregleda stavite na najlon i usitnite rukama. Grudice zemlje trebaju biti što sitnije kako bi mogli utvrditi prisustvo mladih ličinki. Njihov se broj na površini parcele utvrđuje na osnovu broja pronađenih u uzorku koji se množi sa šesnaest. To znači da nam jedna larva u uzorku kazuje da se na 1m² površine nalazi njih šesnaest.

Kod rupa većih dimenzija i većih površina postupak utvrđivanja je nešto drugačiji. Broj pronađenih ličinki se pomnoži s četiri, a dobiveni rezultat se dijeli s brojem iskopanih rupa na površini parcele. Tako se dobije njihov broj po 1m².

Prag štetnosti za ratarske vrste se smatra kada na vlažnijim zemljištima pronađemo njih 3 do 5 po 1m², a na sušnim od 1 do 3. Kod kultura gustog sklopa on je nešto veći i iznosi 25/m² na vlažnim zemljištima, odnosno 15 na sušnim.

Preventivne mjere i suzbijanje žičnjaka

Prema utvrđenom broju produzimaju se i aktivnosti koje imaju za cilj smanjenje populacije. Preventivne mjere nam mogu pomoći u zaštiti usjeva. Kao što smo rekli, ne odgovaraju im rahla zemljišta, jer se brže isušuje površinski sloj. Ptice su ondje aktivnije i utiču na smanjenje populacije. Djelovanjem na rahlost, plodored, dodavanjem organskih gnojiva i navodnjavanjem direktno utičemo na njihov broj. Duboko oranje je još jedna mjera koja doprinosi smanjenju brojnosti. Najbolje ga je obaviti po hladnom danu, jer ličinke koje budu izbačene na površinu brzo uginu zbog hladnoće.

Na njihovu brojnost može se djelovati preko smanjenja populacije odraslih jedinki. Cvijet pastrnjaka, celera, peršina privlači odrasle žičnjake. Lako ih je pokupiti.

Ženka polaže jaja u plitak sloj zemlje, na dubinu od 3 do 8 cm, uz biljke. Kada je suša i nedostatak vlage, jaja će se isušiti i propasti. Zbog toga na zemljištima gdje su žičnjaci problem ne treba zalijevati osnovu biljke. Također, ženke izbjegavaju polaganje jaja na kalcificirana zemljišta.

Proizvođači koji primjenjuju amonijačna i fosforna gnojiva imati će manje problema s njima. Jedan od načina da ih držite dalje od usjeva je primjena drvenog pepela. Jednostavnim posipanjem po površini odbit ćete ženke koje ondje neće polagati jaja.

Ptice mogu biti naši saveznici. One koriste ličinke za svoju ishranu.

Izbjegavajte malčiranje zemljišta. Ispod sloja malča je vlažnost povećana i to im odgovara. Iako, ono se može iskoristiti za privlačenje i sakupljanje. Na parceli se ostavljaju gomilice trave ispod kojih se one sakupe i lako ih je pokupiti.

Mamci od povrća nam mogu pomoći u suzbijanju ove štetočine. Cikla, krumpir i mrkva se isijeku na veće komade i plitko zakopaju u zemlju. Na to mjesto zabodemo grančicu ili štapić da označimo gdje je mamac. Sljedećeg dana ga iskopamo i pronađene ličinke uništimo. Mamac se može koristiti nekoliko dana, dok je sočan.

Smetaju im neugodni mirisi te izbjegavaju površine gdje je posijana gorušica. Zbog toga je ona idealan izbor za zelenu gnojidbu na parcelama gdje su prisutni žičnjaci.

Druga biljka koju ne podnosi je neven. Dobro je u jesen zaorati sve ostatke nevena, a sljedeće godine se na tom mjestu uzgaja krumpir. Kod njegove sadnje pored gomolja dodati truli luk, jer ličinke ne podnose ovaj miris.

Koje biljke štite usjev krumpira?

Odrasle jedinke se hvataju uz pomoć feromonskih klopki. Koncentracija feromona koji privlače insekte je veća nego kod ženke. Hvataju se muške jedinke.

U borbi protiv štetočine se koriste i preparati na bazi nematoda, gljivica.

Što se tiče upotrebe kemijskih insekticida, obično se radi o praškastim preparatima koji se apliciraju u zemljište ili se nanose na sjeme.