Žetva soje 2013.

Soja je kultura koja se sije na sve manjim površinama kod većine ratara. Iako nije jako zahtjevna, ipak zahtijeva ono čega imamo jako malo, a to je kvalitetno zemljište. Za razliku od suncokreta ili uljane repica, soja ne podnosi pjeskovita, lakša tla, već uspijeva jedino u težim ritskim tlima, jer bolje podnose sušu koja je nezaobilazna već nekoliko godina.

Ovih dana započela je žetva soje roda 2013. godine, a u razgovoru sa mnogim ratarima doznajemo da su prinosi različiti bez obzira na agrotehniku jer, negdje je bilo više padalina, a negdje manje. Iako se to odrazilo na sve kulture, soja je ipak najviše pogođena. Prinosi se tako kreću od loših 2 tone po hektaru pa sve do 4 tone, što je odličan rezultat. Soja je industrijska biljka i njezin plod se koristi za ishranu ljudi i stoke kao i u razne industrijske svrhe.

Sojino zrno se prerađuje i koristi za proizvodnju mlijeka, pljeskavica, hrenovki, kruha, i dr. Kvalitetom bjelančevina i visokim sadržajem ulja nadomjestak je za meso (u ljudskoj ishrani zadovoljava oko 30 % potreba za bjelančevinama) više od drugih kultura. Sojina sačma je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stočne hrane koja se koristi kod ishrane stoke, a posebno kod svinja i peradi. Dobiva se kao nusproizvod pri ekstrakciji sojinog zrna. Hrvatska nema dovoljno sojine sačme za svoje potrebe pa se veći dio uvozi. Priča se da bi soja mogla postići cijenu od oko 2,90 kn za kilogram.

Ostalo je još dosta soje za žetvu, a loše vrijeme ovih dana, nikako ne ide ratarima na ruku. Vlage su naime, nešto veće od standarda pa će neke morati na sušenje koje još više poskupljuje ionaku skupu proizvodnju. Još jedan problem je taj, što soja nije skinuta sa polja, a odlična je predkultura za žito i ječam, dok većina ratara baš poslije soje - sije žitarice.

Foto: Stockxchng