Zelena gnojidba je pristupačna i efikasno popravlja plodnost zemljišta

Zemljište za uzgoj biljaka postaje sve siromašnije, a ni upotreba sve skupljeg gnojiva ne djeluje ohrabrujuće. Postoji mnoštvo načina za poboljšanje i vraćanje njegove plodnosti, a zelena gnojidba (sideracija) je najpristupačnija i relativno ga brzo popravlja.

Kao gnojivo možemo koristiti razne biljne vrste jer obogaćuju zemljište organskim tvarima koje se brzo raspadaju. Uglavnom se radi o jednogodišnjim biljkama koje brzo niču, razvijaju korijen i nadzemnu zelenu masu. Obično njihov razvoj traje do četiri tjedna. Kada ih posijemo rano u proljeće, mogu se upotrijebiti kao malč kada se pokose ili se zaoravaju da bi bile gnojivo.

Zeleni plug

Biljke za zelenu gnojidbu možemo sijati kao monokulturni ili mješoviti usjev. One svojim korijenjem rahle zemljište što poboljšava pristup vlage i zraka, Zbog toga ih još nazivamo "zelenim plugom". Osim poboljšanja karakteristika tla, vraćaju se organske tvari u vidu zelene mase pri čijoj razgradnji nastaje humus. Opskrbljujemo tlo mineralima (makro i mikro elementima).

Ovi usjevi ovisn od vrste koju posijemo djeluju na karakterističan način. Pravim izborom tlo možemo obogatiti određenim mineralima i drugim tvarima i eliminirati trenutne nedostatke. Kada je ono teško i zbijeno, potrebno je posijati biljne vrste koje imaju snažan korijen koji će da ga učini rahlijim i pogodnijim za obradu i uzgoj.

Sjetva u rano proljeće

Čim se snijeg otopi i zemlja odmrzne, možemo započeti sjetvu za zelenu gnojidbu biljaka koje su otporne na hladnoću. Takve vrste su: raž, zob, repica, facelija i gorušica. One u zelenoj nadzemnoj masi sakupe velike količine dušika koji nakon zaoravanja i razgradnje biomase ostaje u zemljištu u obliku koji je pristupačan biljkama. Prednost im je brz porast i već senakon dva tjedna od nicanja mogu kositi i unijeti u zemlju.

Prednosti korištenja gorušice kao siderata za zelenu gnojidbu

Kako bi odabrali što ćemo posijati za gnojivo moramo ispoštivati nekoliko pravila. Osnovno je da nikada ne sijemo vrste koje su iz iste porodice kao i usjev koji ćemo uzgajati. Nikada nećemo posijati repicu, ako planiramo uzgajati repe, rotkvice ili kupus. Ako je zemljište teško, zbijeno, glinovito najbolje je posijati žitarice, jer one imaju dobro razvijen korijen koji će prorasti kroz njega i na taj način ga rahliti. Ne treba na istom mjestu obavljati sjetvu iste vrste kao zelenog gnojiva iz godine u godinu i ne treba ostaviti da prerastu, odnosno da dođu u fazu pupanja i formiranja cvjetova i plodova.

Izbor biljne vrste

Svaka će djelovati različito, zbog toga je potrebno znati što od njih možemo dobiti. Mahunarke kao što su grašak, soja i grah brzo obogaćuju zemljište dušikom i fosforom i djelomično ga rahle. Poslije njih možemo uzgajati skoro sve usjeve. Smanjuju visoku kiselost, odnosno ph reakciju.

Neke su repelenti protiv štetnika i to nam može pomoći u borbi protiv njih. Takve vrste su: lucerna, bijela gorušica, kadifica, lupina.

Želimo li uzgajati krumpir, patlidžan, papriku, tikvenjače, najbolje je da posijemo za zelenu gnojidbu gorušicu, raž, zob, djetelinu jednogodišnju. Prije kukuruza odlične su gorušica, jara rotkvica, facelija, dok za ciklu i mrkvu najbolje odgovaraju grašak, jara repica, gorušica.