Važnost dušika u gnojidbi šećerne repe

Mineralna ishrana šećerne repe, osobito NPK gnojidba, ima prvorazredni značaj u povećanju prinosa korijena i njegove tehnološke kakvoće. Budući da velika varijabilnost zemljišnih, biljnih i klimatskih čimbenika, na koje šećerna repa osjetljivo reagira, vrlo često ne osiguravaju optimalne uvjete uzgoja, njih moramo korigirati agrotehnikom, prije svega obradom tla, gnojidbom i zaštitom.

Tvorba organske tvari po jedinici površine je među najvišim, jer šećerna repa akumulira veliku količinu hraniva (npr. za 65 t/ha korijena: ~220 N; ~80 P₂O₅ i ~300 K₂O kg/ha). Poznato je da se visok prinos i dobra tehnološka (preradbena) kakvoća korijena u većini slučajeva isključuju. To nije pravilo, već najčešće posljedica odnosa i količine bioraspoloživih hraniva koje tlo nudi biljci, a ona ih usvaja promjenjivim intenzitetom, kad su joj potrebni, ali i kad nisu.

Gnojidba šećerne repe dušikom i tehnološka kvaliteta

Tehnološka kakvoća šećerne repe određena je koncentracijom šećera (saharoze; C₁₂H₂₂O₁₁) u korijenu (polarizacija ili digestija) i mogućnosti njene ekstrakcije u procesu dobivanja "bijelog šećera". Naime, u preradi korijena šećerne repe, važnu ulogu ima sadržaj "štetnog dušika" (niskomolekularni spojevi dušika, npr. slobodne aminokiseline, betain, alfa-aminomaslačna kiselina itd.) te kalij i natrij koji u preradi prelaze gotovo kvantitativno u gusti sok, a zatim u melasu vežući na sebe saharozu i tako veoma snižavaju efikasnost izdvajanja bijelog šećera. Gnojidbi šećerne repe dušikom poklanja se najveća pozornost jer jedinica aktivne tvari N djeluje znatno više u odnosu na fosfor i kalij (~2x za P, odnosno ~3x za K).

Omjer dušika i kalija u gnojidbi šećerne repe posebno je značajan jer povećanjem doze dušika raste usvajanje kalija, ali i natrija uz pad tehnološke kvalitete korijena. U uvjetima veće raspoloživosti N (pojačana N-gnojidba u jesen, predsjetveno, startno ili u prihrani; N-mineralizacija organske tvari tla; zaostali ili rezidualni N; obilna organska gnojiva; velika masa žetvenih ostataka; mahunarke kao predkultura) negativan učinak viška N može se spriječiti samo povećanom K-gnojidbom ili pak uzgojem šećerne repe na tlima dobro opskrbljenim kalijem.

U tlu je nemoguće osigurati mineralne zalihe dušika (N-NO₃ i N-NH₄) koje biljka pretežito usvaja (moguće je usvajanje i niskomolekularnih oblika N, ali je ta količina mala i stoga zanemariva), pa ga uz njegovu veliku vremensku i prostornu varijabilnost, često ima premalo ili previše raspoloživog, najčešće kad ga kad repa više ne treba.

N-mineralizirajuća sposobnost tla

Procjena N-mineralizirajuće sposobnosti tla nije dovoljno pouzdana pa se iznos rate mineralizacije često simulira matematičko-kompjutorskim modelima, što u kombinaciji s Nmin metodom (predsjetveno jedan uzorak tla do dubine 60 cm na svakih ~25 ha), kojom se utvrđuje ukupni, lako usvojivi mineralni dušik, daje mogućnost pouzdane procjene raspoloživog N. Uz prosječni sadržaj humusa u tlu od 2 %, prosječnu godišnju stopu N-mineralizacije 1 % i do 30 cm dubine, u agroekološkim uvjetima istočne Hrvatske mineralizira se ~67,5 N kg/ha/god (vidi primjere proračuna na kraju teksta).

Raspoloživu količinu mineralnih elemenata u tlu iz procesa mineralizacije humusa, žetvenih ostataka i/ili organskog gnojiva, uključujući i rezidualni N (suma neiskorištenog N iz prethodne gnojidbe, biološki fiksiranog N mahunarkama ili nesimbiotskim bakterijama i gljivama) treba oduzeti od potrebe šećerne repe, računajući da je njihova efikasnost za svaki biogeni element različita.

Foto: depositphotos.com, @a_mikos