• Obrada tla
  • 22.04.2016. 09:30

Utjecaj klimatskih čimbenika na tlo

Koji klimatski čimbenici utječu na tlo? Kako vjetar šteti tlu? Ta i mnoga druga pitanja u vezi svojstava tla potražite u tekstu.

Foto: Jing/pixabay.com
  • 1.029
  • 37
  • 0

Zahtjevi biljaka prema tlu očituju se kroz njegova povoljna fizikalna, kemisjka i mehanička svojstva neophodna za osiguranje optimalnih uvjeta za klijanje, nicanje, ukorjenjivanje, rast i razvoj. Zahvaljujući sposobnosti skladištenja, pretvorbe i usklađivanja prirodnih resursa (vode, topline i hraniva) tlo je najvažniji medij nastajanja biomase.

Temperatura i toplinski režim tla

Zaigrajte s nama i osvojite knjigu Obrada tla u agroekološkim okvirima! Više na LINKU.

Temperatura tla određena je ravnotežom ulazne i izlazne topline i svojstvima tla, kao što su: vlažnost, boja, konzistencija, homogenost površine i pokrivenost. Toplinsku energiju tlo izvorno dobiva od Sunčevog zračenja, Zemljine jezgre, razgradnjom organskih tvari i vodom koja se infiltrira u tlo. Na većoj površini kroz dulje razdoblje bilanca je toplinske energije tla u ravnoteži; primjerice količina toplinske energije koja uslijed evaporacije dospijeva u atmosferu prilikom kondenzacije vodene pare vraća se u tlo. Tlo pretvara dolazno Sunčevo zračenje iz kratkovalnog u dugovalno toplinsko zračenje.

Zagrijavanje vode iziskuje najviše topline, stoga je zagrijavanje mokrih i vlažnih tala sporije. Zagrijavanje teških i hladnih tala može se potaknuti povećanjem površine tla zahvatima rahljenja i prozračivanjem. Jako zagrijavanje i isušivanje dubljih slojeva tala može se ublažiti formiranjem 6 - 8 cm debelog rahlog izolacijskog sloja na površini.

Zrak se u porama širi zagrijavanjem i skuplja hlađenjem. Rezultat toga vidljiv je u rano proljeće kada na ravnoj površini tla nastaje rahli sloj debljine 1 - 2 cm. Slična se pojava javlja ljeti na površini grubo preoranih tala. S vremenom na vanjskom dijelu gruda nastane rahli sloj debljine 2 - 5 mm, koji kiša lako zamuljuje.

Rahlost gruda na površini tla

Efekt smrzavanja i odmrzavanja (otapanja)

Smrzavanjem vode u tlu dolazi do porasta volumena za ~ 9 % i pojave velikih sila naprezanja. Efekt smrzavanja ovisi o teksturi i vlažnosti tla te o brzini smrzavanja. Strukturu grubih čestica pijeska ovaj proces ne mijenja, a nasuprot tome kod ilovače i gline uzrokuje rahljenje, drobljenje i raspadanje strukturnih agregata.

Pri sporom smrzavanju nastaju veliki ledeni kristali pa je efekt rahljenja i raspadanja slabiji, dok se brzim smrzavanjem formira puno sitnih kristala i zbog zbrajanja sila naprezanja efekt rahljenja i raspadanja jače je izražen. Pod utjecajem ponavljanja izmjena faza smrzavanja i odmrzavanja voda ispari prvo iz većih pora, a zatim iz manjih. To je jedan od razloga zašto poljoprivrednici u jesen nakon oranja zimske brazde izbjegavaju ostavljati grubu površinu tla iz koje se gubi voda.

Ranije se smatralo da je efekt drobljenja zbog smrzavanja povoljan. Na gruboj i grudastoj površini ilovastih i glinastih tala nakon razdoblja smrzavanja ostaje uglavnom 60 - 70 % sitne mrvičaste frakcije i 10 - 20 % frakcije praha, dok je unutrašnjost gruda i dalje jako tvrda.

Gubitak vlage tla

Isušivanje tla odvija se putem evaporacije i transpiracije. Vlaga iz gornjih slojeva tla u obliku pare odlazi u atmosferu, a isparavanje traje sve dok se ne postigne stanje koje odgovara relativnoj vlažnosti tla. Zračni sloj se iznad tla uslijed zračnih strujanja neprekidno izmjenjuje, tako da se evaporacija nastavlja sve do uspostave ravnoteže. Zbog klimatskih promjena sve je više vjetrovitih dana, i to ne samo u proljeće i ljeti, već i u jesen i po zimi, koji potiču gubitak vode iz tla. Zato je potrebno evaporaciju s površine tla smanjiti na minimum primjenom pravilno odabrane tehnologije obrade tla.

Različiti sustavi obrade tla - različita konzervacija vlage tla

Nakon isušivanja gornjeg sloja tla vlaga se ascedentno kreće prema površini. Evaporacija je brži proces od kapilarne nadoknade vode, tako da ovaj proces izjednačavanja vlažnosti tla ide na račun velikog gubitka vlage. U pjeskovitim je tlima voda vezana neznatnim silama i lako je pokretna, nasuprot tome u glinastim se tlima sporo kreće, zbog čega se ona teže isušuju uz izuzetak površinskog sloja.

Transpiracija je proces transporta vlage tla usvojene korijenjem živih biljaka, preko listova u atmosferu. Dakle, ovaj je proces ovisan o biljkama. Biljke čije korijenje prodire dublje u tlo sposobne su usvajati vodu iz dubljih slojeva, to jest bolje podnose sušu, međutim ovim se procesom i tlo dublje isušuje.

Oborinski stres

Klimatske promjene induciraju oborinske pojave koje uglavnom nepovoljno utječu na tlo. Velike i intenzivne količine kiše koje na tlo padnu u kratkom vremenu, jako zbijaju gornji sloj tla ako nije zaštićen biljkama i/ili biljnim ostacima. Na taj način se površinska struktura tla narušava i zamuljuje. Jaki pljuskovi koji slijede suho ranoproljetno razdoblje ispiru hranjive tvari s površine tla u pukotine, pri čemu je šteta dvostruka, odnosno po suhom vremenu nisu djelovale, a kišom su preseljene na neželjeno mjesto.

Posljedice oborinskog stresa na tlo

Infiltracija vode u zbijenom je tlu slabija nego u dobro strukturiranom, zato na nekim površinama veći dio vode koji dospije na tlo otječe njegovom površinom erozijskim tokom i ne bude iskorišten.

Na nagnutim terenima jake kiše uzrokuju veliku štetu zbog odnošenja tla. Puno snijega utječe na jaču zbijenost bestrukturnih tala, posebice ako nisu zamrznuta. Česte i intenzivne oborine skraćuju trajanje pozitivnog efekta dublje obrade.

Utjecaj vjetra

Vjetar je gibanje zraka paralelno s površinom tla a određen je smjerom i brzinom. Smjer vjetra određuje se prema strani svijeta iz kojeg dolazi, a brzina je prijeđena udaljenost zračnih čestica u jedinici vremena, iskazuje se u km h-1 ili m s-1. Vjetar je čimbenik koji regulira klimu.

U našim je krajevima početak proljeća oduvijek bio najvjetrovitije razdoblje, dok u današnje vrijeme ovo razdoblje više nije moguće vremenski oštro razgraničiti, a sve je više i zimskih i ljetnih vjetrovitih dana.

Izravno djelovanje vjetra očituje se u prenošenju plodova, sjemena, spora i peludi te u mehaničkim oštećenjima biljaka. Neizravnim djelovanjem mijenja se temperatura zraka i tla, sadržaj vlage u tlu, povećava se transpiracija biljaka i smanjuje se intenzitet fotosinteze.

Štete od vjetra variraju po godišnjim dobima.

  • proljetni olujni vjetrovi pojačavaju isparavanje vode iz tla uskladištene u jesen i tijekom zime. Odnose tlo bez pokrova, pretjerano obrađena, praškasta i pjeskovita tla te biljke u nicanju. Udarci čestica tla nošenih vjetrom, tzv. "pješčani udari" pojačavaju mehaničko oštećivanje biljaka.
  • ljetni olujni vjetrovi uništavaju biljke i jačaju transpiraciju biljaka, značajno isušuju tlo ogoljeno nakon ljetnog oranja ili dubokog prašenja strništa.
  • efekt isušivanja tla zimskim olujnim vjetrovima sve je češći. Jaki vjetrovi odnose snježni pokrivač s usjeva, što može izazvati njihovo smrzavanje. Na mjestima nagomilavanja snijega (zapusi vjetrom) može doći do gušenja usjeva zbog nedostatka kisika. Nakon topljenja snježnog pokrivača različite debljine, na parceli mogu nastati nejednaki vodni režimi sprječavajući proljetne radove i postizanje ujednačene kvalitete sjetvenog sloja.

Cijena knjige iznosi 150,00 kn, a možete ju naručiti putem mail adrese hdpot@pfos.hr ili na adresi HDPOT, Kralja Petra Svačića 1d, 31000 Osijek te pozivom na brojeve telefona +385 31 554 819 i +385 31 554 896.

Izvor: D. Jug, M. Birkas, I.Kisić; Obrada tla u agroekološkim okvirima, Osijek 2015.

Foto: Jing/pixabay.com


Tagovi

Klimatski čimbenici Tlo Danijel Jug Temperatura Vlaga tla Vjetar

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kakav divan suncan vikend :)