• Klimatski ciljevi
  • 04.04.2021. 10:30

U tresetnim tlima se može pohraniti dvostruko više ugljika nego u šumama

Degradirano zemljište možemo "vratiti" u tresetište i uvesti nove prakse koje omogućavaju redukciju emisije stakleničkih plinova iz tla

Foto: Depositphotos/AlexAvich
  • 174
  • 28
  • 0

U kontekstu kako pridonijeti ostvarenju EU ciljeva klime i bioraznolikosti ugljičnom poljoprivredom zanimljiv je i projekt sjeverozapadnih zemalja, koji je na nedavno održanom on-line okruglom stolu ove tematike predstavila izv. prof. dr. sc. Valentina Sechi s nizozemskog Sveučilišta Van Hall Larenstein. Riječ je o projektu prekogranične suradnje INTERReg North-West Europe "Ugljik povezuje“ financiranom iz Europskog fonda za regionalni razvoj koji se bavi održivim upravljanjem tresetnim tlima kao velikim potencijalnim "skladištima“ ovog elementa. 

Prirodni rezervoari ugljika

Naime, tresetna tla su prirodni ekosustavi koje karakterizira akumulacija organske tvari (treseta) koja dolazi iz mrtvog i propadajućeg biljnog materijala u uvjetima trajnog zasićenja vodom. 
Ovakva tla pokrivaju tek tri posto svjetske površine, ali taj postotak "drži" gotovo 30 posto ukupnog ugljika u tlu.

Tako da su u osnovi tresetišta najefikasnija mjesta njegove dugoročne pohrane i zalihe u zemljinoj biosferi. 

Sechi je za ilustraciju predočila kako tresetna tla globalno skladište 500 gigatona ugljika na ovih tri posto površine zemlje (oko 4 milijuna km2), što je praktično dvostruko više nego ugljika pohranjenog u šumama.

Fluktuacija ugljika u tresetištima 

Funkcionalna tresetišta rade na principu balansa između fiksacije ugljika i emisije metana. Ako se tresetna tla žele koristiti kao supstrat za vrtlarstvo, uzgoj povrća kako na otvorenom tako i u plastenicima, ili ako se "prebace" u proizvodnu namjenu za primjerice ispašu krava, pa ih za te namjene isušujemo, balans između ugljika i metana je narušen i svjedočimo nevjerojatnom oslobađanju CO2 u atmosferu, pojasnila je.

Ovaj se proces može i okrenuti, pa je moguće "vratiti" zemljište u tresetište i pri tome uvesti nove prakse koje omogućavaju redukciju emisije stakleničkih plinova iz tla. 

Dobre prakse osigurat će redukciju emisije stakleničkih plinova iz tla (Foto: Depositphotos/O.Rohulya)

Gdje su uopće locirana tresetna tla u Europi? Tresetišta su 'mokri' sustavi koji trebaju vodu, tako da srednja i južna Europa ima manje ovakvih tala od sjeverne, a najveće emisije stakleničkih plinova imaju Njemačka, Poljska i Austrija. 

Studije pokazuju kako je Europa drugi najveći emiter stakleničkih plinova iz isušenih tresetnih tala, navela je Sechi, što je ekvivalentno pet posto službenih europskih emisija ugljika. U nekim EU zemljama isušena tresetišta doprinose s više od 25 posto ukupnih emisija iz poljoprivrede i poljoprivrednog zemljišta u uporabi. 

Zašto i kako zaustaviti degradaciju

Zašto im se onda vraćamo? Znanstvenici su tijekom ovog projekta otkrili kako mnogi farmeri žele prijeći na održivu poljoprivredu, no tu je mnogo nesigurnosti jer nije dobro uspostavljeno tržište tresetnih proizvoda. Nadalje, među "kočnicama“ su i tehnički izazovi ponovnog "vlaženja" tla i uspostava uzgoja alternativnih usjeva, te otežan pristup dugoročnim poticajima.

Uz sve to i nedostatak društvenog priznanja značaja tresetišta, jer društvo nije upoznato s prednostima i njegovim doprinosom u postizanju klimatskih ciljeva. Kao jedan od problema Sechi navodi i "rupu" u politici jer ne postoji zajednička legislativa odnosno matrica za procjenu koristi od obnovljenih tresetišta, nema zajedničkih sustava certificiranja i akreditacije, nema centralizirane organizacije za koordinaciju standarda praćenja stakleničkih plinova iz tla na EU razini i nema okvira poticaja.

"Pa ako se vratimo na originalno pitanje s početka priče 'Kako pridonijeti ostvarenju ciljeva klime i bioraznolikosti ugljičnom poljoprivredom' odgovor je isti – treba zaustaviti isušivanja tresetišta i zanavljanjem, renovacijom dovesti u funkciju degradirana tresetna tala“, zaključila je izv. prof. Sechi. 

Proizvodnja ugljika - njegove jedinice novi su novci koje treba ugraditi u ZPP?

Kako? Uvođenjem dugoročnih specifičnih poticaja za farmere koji pohranjuju ugljik u tlu, ali i nagrađivanjem dobre poljoprivredne prakse. Pri tome je potrebna i kohezija između Zelenog plana i okvira trenutne Zajedničke poljoprivredne politike u prepoznavanju močvare kao održive poljoprivredne prakse, a u okviru toga i važnost restauracije tresetnih tala. Sve to uz dugoročno zalaganje i podršku poljoprivrednicima.  


Tagovi

Klimatske promjene Skladištenje ugljika Tresetna tla Degradacija


Autorica

Renata Prusina

Više [+]

Diplomirana inženjerka agronomije s dugogodišnjim novinarskim i uredničkim iskustvom. Članica nekoliko novinarskih asocijacija među kojima je i TotY. Osim svojim perom, voli bilježiti i objektivom.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Mali rezime 1. tjedna kod mene! Kako su vremenske prilike vani nepovoljne, a u očekivanju smo još padalina, sjeme salate i kupusa ipak sam odlučila zasijati unutra na toplom i osigurati dobar start biljčicama. I evo, već nakon nekoliko dana... Više [+]