Što sa šećernom repom koja je ostala u tlu i kako će utjecati na jarine?

Nakon nezapamćeno teške sezone za proizvođače šećerne repe, mnogi su odlučili ostaviti je u tlu jer su troškovi vađenja bili previsoki za ovako loš urod. Kako će korijen ove biljke utjecati na kvalitetu tla i jesu li ugroženi proljetni usjevi, pojasnio nam je prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

"Kao i svaki mrtvi korijen, ni šećerna repa neće utjecati na samu kvalitetu tla. Tamo gdje se raspada može utjecati na povećan broj nekih mikroorganizama razlagača koji možda napadnu neku biljku koja se bude javila baš na tom mjestu iza nje", istaknuo je.

S druge strane, kaže da je to, kao i svaki drugi korijen, organska tvar koja će se vremenom raspasti te da nema utjecaja na povećanje ili smanjenje pH reakcije tla.

Prije sjetve jarina uništiti repu mehaničkim putem ili herbicidima

Kako je prva godina takve ostavljene šećerne repe u tlu iza nas, ona će ući (ako korijen nije fizički oštećen) u svoju drugu godinu života, kada daje plod odnosno sjeme.

"Pojavit će se rozeta, odnosno pustit će vretenastu stabljiku te će gore biti klupko puno sjemena, a to nam za šećer ne treba i to će biti potrebno uništiti", savjetuje profesor Stipešević te dodaje da će se time dobiti zakorovljenost table kulturom koja će, ako preživi ovu blagu zimu, a hoće, ometati vizuru polja ako je u međuvremenu posijana pšenica i ako se s korijenom prethodno ništa nije napravilo.

Dalje to, nastavlja, može odrvenjeti pa predstavljati "mali" problem. Zbog toga savjetuje kako bi bilo dobro da proizvođači prođu takvu njivu tanjuračama ili gruberima čim se to pojavi u proljeće, ako je sad ostavljena za neke druge jare kulture.

"Prije tih jarina trebat će sigurno ići 2-3 puta u mehaničko uništavanje. Osim toga, i herbicidi su dovoljno jaki da ubiju repu, također s 2-3 prohoda. U ovom slučaju kada ju se gleda kao korov, spada u širokolisne korove pa bi ju ubilo sve što inače proizvođači koriste kada idu u zaštitu monokotiledonskog kukuruza".

Problem sa sojom

Problem bi mogao biti kod soje jer se i jedna i druga kultura daju ubiti istim pesticidima, dakle dvokotiledonskim ili širokolisnim. Tko nije "potaracao" repu kako treba, pojavit će se kompeticijski problem te zasjenjivanje ukoliko se šećerna repa bude razvijala brže nego što soja bude klijala i nicala.

Nadalje, ističe kako odrvenjavanje stabljike sa sjemenom može biti problem i za kombajn. On će to sažvakati, ali imate dodatnu masu koju ne želite imati, rekao je profesor.

"Ukoliko je poljoprivrednik u konzervacijskoj poljoprivredi, prije sjetve jarina trebat će to mehaničkim putem dovesti u red", napomenuo je. Smatra kako je to najmanji od svih mogućih strahova koje moraju imati što će donijeti ostaci te repe. Ništa dobro ako će ulagati previše novaca da ju srede, a ništa loše ako ju budu smatrali korovom kao i svakim drugim.

Takvim će se uništavanjem šećerne repe u tlo unositi organska tvar, što se dobiva i zelenom gnojidbom, u ovom slučaju vrlo skupom gnojidbom, kaže on.

Na dušik zaboraviti, ali fosfor i kalij...?

Iduća je odluka što će ići na takvo repište. Utrošen dušik prošle godine može se, pojašnjava, zaboraviti jer se vrlo vjerojatno isprao iz tla, ali može se računati na fosfor i kalij jer ga repa nije iznijela. "Gnojidba fosforom i kalijem može biti reducirana ili skroz izostati, ovisno o računici što će poslije sijati. Tu poljoprivrednici mogu malo uštedjeti u svoj muci koju imaju".

Savjetuje da se na takve površine gdje je korijen repe ostavljen u tlu nikako ne ide opet s repom. "Sve što ju napada vjerojatno je u tlu i čeka zdravu repu".

Ono što smatra važnim je navodnjavanje te da bez toga ne bi ni trebali računati na ovu proizvodnju. Iako su nekima i uz navodnjavanje prinosi bili prepolovljeni, profesor kaže da ono pomaže da kultura ne kolabrira baš toliko jako uz ekstremno visoke temperature kakve smo imali ovoga ljeta.