• Zlato Inka
  • 24.06.2013.

Quinoa ili kvinoja

Kvinoja ili ”Zlato Inka” je biljka koju ubrajamo u lažne žitarice zbog načina upotrebe njenih sjemenki. No, ništa drugo o ovoj kulturi nije lažno, te je UN ovu godinu proglasio Godinom kvinoje, a kvinoju visokohranjivom namirnicom koja sadrži više kalcija od mlijeka i više proteina od mesa

  • 22.794
  • 1.387
  • 0

Kvinoja pripada porodici loboda Chenopodiaceae (neki izvori je ubrajaju u porodicu Amaranthaceae) u koje se ubrajaju još špinat, blitva, cikla i loboda. Puni naziv na latinskom je Chenopodium quinoa Willd. Porijeklo vuče iz područja Anda u Ekvadoru, Boliviji, Kolumbiji i Peruu. Ljudi su je počeli uzgajati za hranu prije više od 5000 godina. Uzgaja se zbog jestivih sjemenki, ali ne pripada žitaricama.

Kvinoja je jednogodišnja biljka iz grupe dvosupnica koja naraste 1-2m u visinu. Listovi su zeleno-crveni, a na vrhu stabljike se razvijaju cvjetići formirani u raznolike grozdove iz kojih izlaze sazrele sjemenke. Sjemenke odnosno zrna kvinoje male su kuglice, sfernog oblika, promjera 1-3 mm i najčešće su žute boje.

Povijest

Znanstvenici smatraju da je kvinoja uzgajana još u drevna vremena oko 3000. godine prije Nove ere. Tada se već koristilo preko 250 različitih sorti kvinoje. Stoga se s krumpirom i kukuruzom ubraja u tri osnovne namirnice prastare civilizacije Inka. Oni su kvinoju smatrali svetom biljkom. Vladar starih Inka je tradicionalno zasijavao prvo sjeme kvinoje u sezoni koristeći specijalno zlatno oruđe. Španjolski kolonijalisti nisu cijenili ovu biljku, te su uništavali nasade kvinoje pribojavajući se da ona domorodcima daje natprirodnu snagu. Kvinoja je preživjela i danas se uzgaja skoro na svim kontinentima. Može se kupiti u trgovinama zdrave hrane diljem svijeta.

Sastav i upotreba

Ova namirnica je prepuna hranjiva. Bolivijski poljoprivrednici tvrde da nikada nisu bolesni, jer konzumiraju kvinoju od koje prave kruh i druga jela. Zrno ove biljke sadrži 12-16 % bjelančevina, te svih devet esencijalnih aminokiselina. Zbog toga se smatra potpunom bjelančevinastom namirnicom pogodnom za vegetarijance kao zamjena za meso. Zanimljivo je da sadrži albumin koji se primarno dobiva iz bjelanjka. Leucin, izoleucin i valin koji kvinoja sadrži važni su za aktivne sportaše jer se metaboliziraju u mišićima češće nego u jetri. Osobito je bogata lizinom koji sudjeluje u procesima rasta i zacjeljivanja tkiva. Na kraju je potrebno istaknuti da je kvinoja bezglutenska hrana što znači da je pogodna za osobe oboljele od celijakije. Također, kvinoja sadrži oko 5% masti što je u usporedbi sa žitaricama puno više. Oko 25% svih masnih kiselina kvinoje se nalaze u obliku oleinske kiseline, nezasićene masne kiseline. Oko 8% dolazi u obliku alfa linolenske kiseline ili ALA-omega 3 masnih kiselina koje najčešće nalazimo u biljkama. Ono što je bitno jest da ne sadrži kolesterol. Istraživanja na životinjama su pokazala da kvinoja smanjuje kolesterol i regulira razinu HDL kolesterola u krvi. Također, kvinoja sadrži 63% ugljikohidrata. Kao i sve druge žitarice, kvinoja je bogata škrobom i jednostavnim šećerima, zbog čega predstavlja dobar izvor energije neophodne sportašima. Antioksidativni flavonoidi kvercetin i kampferol se u kvinoji nalaze u velikim količinama. Ponekad kvinoja sadrži ove antiupalne flavonoide u većim količinama nego ih ima u brusnicama. Sadrži i dragocjene vitamine, među kojima su posebno važni B1, B2 i B6. Kvinoja sadrži neke tokoferole (članove grupe E vitamina) koji nedostaje u pravim žitaricama. Npr. jedna šalica kvinoje sadrži 2,2 miligrama gama tokoferola-oblik vitamina E koji se povezuje s antiupalnim dobrobitima. Zbog raznolikog mineralnog sastava, a pogotovo zbog sadržaja željeza i fosfora (koštani sustav), kvinoja se smatra super namirnicom. Konzumiranje kvinoje se preporučuje osobama sklonim migrenama, jer sadrži mineral magnezij koji pomaže u opuštanju krvnih žila i riboflavin koji poboljšava energetski metabolizam u mozgu i mišićima. Visoki udio bakra u kvinoji doprinosi proizvodnji melanina, kožnog pigmenta i stvaranju hemoglobina. Kvinoja sadrži duplo više kalcija u odnosu na žitarice. Dobar je izvor vlakana što znači da je lakoprobavljiva. Betacijanin je crveni pigment koji sadrže neke sorte kvinoje, ali može se pronaći i onih narančastih, roskastih, ljubičastih, pa i crnih. Preporučuje se osobama koje pate od slabokrvnosti, ali i svima drugima radi sprječavanja anemije.

Priprema

Svi dijelovi biljke mogu služiti za jelo uključujući sjemenke, stabljike i lišće. Listovi kvinoje imaju sličan okus kao i špinat, ali u našoj ih zemlji nemamo gdje nabaviti.

Sjemenke je prethodno potrebno oprati radi uklanjanja gorkih saponina. Najjednostavniji način je da sjemenke stavite u cjediljku sa sitnim otvorima i ispirete s rukama pod mlazom hladne vode. Isprane su kada se voda prestane pjeniti. Nakon toga okusite jednu sjemenku radi provjere gorčine. Može se servirati i hladna i topla u raznim kombinacijama. Npr. za doručak se može pomiješati šalica kvinoje s bobičastim voćem, orašastim plodovima i mlijekom. Također, odlično upija ostale okuse i začine pa se koristi na isti način kao i riža. Kuha se kraće od žitarica, pa je gotova za 15 minuta. Kuha se u zaslanjenoj vodi, a upija vodu 2:1 (voda: kvinoja). Skuhana kvinoja je lagano hrskava, pahuljasta i kremasta, a okusom podsjeća na cous-cous. Ukoliko zaželimo postići jači orašasti okus kvinoje, prije kuhanja ju možemo lagano popržiti.

Od kvinoje se proizvodi tjestenina, pahuljice i krupica nalik na polentu. Izrađuju se palačinke. Kvinoja ne sadrži gluten, niti kolesterol i najčešće potječe iz ekološkog uzgoja. Probajte ju. Internet je prepun recepata. A onda, razmislite i o uzgoju. EU će nam uskoro otvoriti vrata, a tamo postoji veliki broj potrošača kvinoje.

Uzgoj

Kvinoja je otporna vrsta koja može uspijevati na temperaturama od -8˚C pa do 38˚C. Nalazimo je na niskoj nadmorskoj visini odmah uz more, pa do 4000m nadmorske visine. Neće joj naštetiti povremena suša ili siromašno tlo. U visočju joj ne smeta hladni razrijeđeni zrak, niti joj smetaju jako sunce, slano ili pjeskovito tlo, malo kiše, te blagi mrazevi. Najbolje uspijeva na direktnom suncu u visočijim i hladnijim klimatima (ovisno o sorti). Što se tiče količine kiše, najbolje joj odgovara dosta kiše u fazi rasta i sušniji uvjeti u fazi stvaranja sjemena i žetve. Voli pjeskovita, drenirana tla s malo hranjiva, umjerenom slanošću i pH između 6 i 8,5.

Sije se u dobro pripremljeno i razrahljeno tlo sredinom travnja. Kvinoja brzo proklije, pa ako neki od vaših sijanaca ne proklije, možete ga brzo zamijeniti s drugim. Korove treba prethodno ukloniti jer se kvinoja kad proklije ne može natjecati s brzorastućim korovima. Uslijed plijevljenja, pazite da greškom ne uklonite kvinoju, a ostavite divlju lobodu koja joj je jako slična kao klijanac. U hladnijim predjelima uvijek se može prvo posijati u posude pa u svibnju presaditi vani. Sadi se na razmake od 30-60cm. U Andama proizvođači sjeme rasipaju po tlu i zagrnu s grabljama. Prinos je povećan kada u tlu ima oko 190 kg N/ha. Dodavanje fosfora ne utječe na prinos.

Štetnici koji napadaju kvinoju su gusjenice raznih leptira koje kopaju tunele unutar lista. Poneka gusjenica kupusnog bjelca će također posjetiti kvinoju, ali u zanemarujućim količinama. Na malim površinama ćete ih ručno odstranjivati. Mušice također oštećuju nasade. Insekticidi na bazi piretrina u obliku spreja koriste se u ovakvim slučajevima. Sjemenke se gorčinom saponina brane od ptica i drugih štetočina.

Žetva kvinoje se obavlja kada svi listovi otpadnu i kvinoja izgleda kao stabljika na vrhu koje se nalaze sjemenke u grozdovima. Istovremeno, trljajući cvjetne glavice među dlanovima primijetiti ćete kada su sjemenke zrele jer će se početi rasipati (runiti). Potrebno je da sjemenke budu potpuno suhe što možete provjeriti stisnuvši sjemenku s noktom. Ako ju možete lagano udubiti, sjemenke se mogu još osušiti. Ili ih požanjete i onda odložite na sušenje. Suhe se sjemenke s lakoćom rune među dlanovima, a trešnjom će se većina sjemenki osloboditi. Sušenje se mora provesti temeljito radi onemogućavanja klijanja. Također, nemojte ostaviti zrele sjemenke predugo na biljci jer će neke proklijati dok su još na roditeljskoj biljci. Različite sorte će se same križati ako cvatu istovremeno (ponekad se križa s divljom lobodom zato treba uklanjati korove).

Žetva se rijetko obavlja pomoću mehanizacije jer period sazrijevanja sjemenki jako varira. Naknadno je najlakše vijati sjemenke radi uklanjanja nečistoća. Prinos sjemenki će ovisiti o klimatskim pogodnostima no prosjek je 2-4 t/ha (razmišljajući u malim omjerima prosjek je 0,5kg sjemenki na 10 biljaka). Cjelovita neobrađena kvinoja se čuva u zatvorenom spremniku, na tamnom i hladnom mjestu. Trebala bi trajati do 6 mjeseci ili duže.

Dostupnost i cijene sjemena za uzgoj

U Hrvatskoj je teško doći do sjemena za uzgoj jer su pakirane sjemenke koje se prodaju u lancima zdrave hrane najčešće već isprane (bijele su boje). Poljoprivrednik se mora snaći razmjenjujući s inozemnim kolegama i udrugama proizvođača ili naručujući preko Internet portala koji će vam sjeme poslati poštom:

gdje oko 410 sjemenki dođe 1,85GBP, a tu rebate uračunati troškove dostave.

gdje sjeme 1.5 g oko 1,89GBP.

Isplativost

Potražnja za kvinojom je jako porasla unutar zadnjih desetak godina. S rastom potražnje rasla je i cijena. Nekad se tona sjemena kvinoje mogla nabaviti za 70USD, onda su cijene naglo skočile pa je cijena u 2008. godini bila 1.259USD/t, a u 2011. godini 3,199USD/t. Sadašnja je cijena negdje između 2.000-3000USD/t . Najskuplja je bolivijska kvinoja. Vrijednost ovog usjeva je za 4-5 puta veća od slične mu namirnice soje. Prinosi sjemenki variraju ovisno o uzgojnim uvjetima pa se kreću od 1-5t/ha. U cjenovnom lancu, prodajna cijena kvinoje na gospodarstvu (cijena bez marketinga) je oko 775USD/t. Ako dodamo maržu i troškove prerade, te 13% gubitak uslijed prerade, prodajna cijena se penje na oko 3000USD/t. Za inozemne kupce, prodajna cijena zapakirane i isprane kvinoje se penje čak do 3.99USD za 0,5kg (oko 7,980USD/t).

U maloprodajnoj trgovini zdrave hrane u Hrvatskoj potrošač može nabaviti pakiranje od 500g iz organskog uzgoja za 35kn. Organska kvinoja 1kg na britanskom Amazonu dođe 5,28GBP, a 5kg dođe 22,9GBP. Prerađevine u obliku pahuljica i tjestenine su još i skuplje. Zadnjih desetak godina kvinoja je popularizirana u dijelovima svijeta u kojima se nije tradicionalno koristila. Najveći kupci kvinoje su SAD, te Njemačka, Kanada, Izrael, Ekvador, Japan, Australija, Švedska i Francuska. Najviše se kvinoje danas proizvodi u Peruu i Boliviji (99% kvinoje u svijetu).

Razlozi za konzumaciju kvinoje:

  • idealno rješenje za vegetarijance zbog svog aminokiselinskog sastava,
  • preporučuje se starijim osobama jer zbog visokog sadržaja željeza podiže hematokrit, te dostavlja više kisika u mozak (preventiva senilnosti),
  • pogodna za dijabetičare jer je namirnica jako niskog glikemijskog indeksa,
  • ukusna je i jednostavno se priprema,
  • sadrži visoki udio bjelančevina i dobar je izvor fosfora, kalcija, željeza pa se prema FAO podacima može koristiti umjesto majčinog mlijeka,
  • pripada alkalnim namirnicama pa se stoga preporučuje ljudima koji imaju problema s kiselinom u probavnom traktu.

Razlozi za uzgoj kvinoje u RH:

  • otporna i prilagodljiva,
  • pogodna za naše hladnije predjele (npr. Lika),
  • skori ulazak u EU otvara nam novo tržište,
  • otkupna cijena po zemljišnoj jedinici ju svrstava u visokodohodovne kulture,
  • proteinsko krmivo umjesto soje,
  • u nekim židovskim kulturama kvinoja je pogodna za Kosher certifikat (bolja prodajna cijena).

Kritike

  • kao i ostali poznatiji članovi porodice loboda, špinat i blitva, listovi kvinoje sadrži oksalate pa se preporučuje pripremati s mlijekom,
  • morati ćete se potruditi da dođete do sjemena za sadnju,
  • sama se zasijava i može postati invazivna biljka,
  • nažalost, zbog velike potražnje za kvinojom cijena joj je skočila i kao posljedica toga siromašnije stanovništvo latinske Amerike koje ju je tradicionalno konzumiralo ne može si ju više priuštiti. U Limi danas kvinoja košta više od piletine. Zato, kupite paketić-dva radi degustacije, a ako vam se svidi, zasijte svoju.

Ulaskom u EU pred hrvatskog poljoprivrednika je stavljen izbor: i dalje tvrdoglavo gurati kulture koje je desetljećima proizvodio jer osjeća sigurnost, ili riskirati-mijenjati se prema zahtjevima tržišta i čak biti jedan korak ispred te ponekad kreirati novo tržište za svoje proizvode. Što mislite, koji poljoprivrednici imaju budućnost na europskom tržišta?

(Prema podacima dostupnim na Internetu, ime ove biljke se u J. Americi izgovara kao kiinva. Ostaje na našim jezičnim stručnjacima da odrede prihvatljivu hrvatsku inačicu. Do tada ćete u literaturi naići na različite oblike ove riječi).

Više informacija možete pronaći na sljedećim poveznicama:

Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.


Povezana biljna vrsta

Loboda

Loboda

Sinonim: jestiva loboda, planinski špinat, francuski špinat | Engleski naziv: Sorrel | Latinski naziv: Atriplex hortensis L. convar. hortensis

Loboda je jednogodišnja zeljasa biljka od koje se za konzumaciju koristi lišće i mladi postrani izboji. Uzgaja se u obiteljskim vrtovima, a u manjoj mjeri prodaje se na lokalnim... Pročitaj više »

Tagovi

Sjemenke Loboda Kinoa Kinoja Kvinoa Kvinoja Quinoa Žitarica Latinska amerika Ratarstvo


Autorica

Vesna Mijat

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!” Vesnina neispunjena želja je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednog proizvođača.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi