Problema ima - ali uvijek se sije

Hrvatski ratari se nadaju da će naše šećerane, ali i oni kao proizvođači opstati u toj proizvodnji. Šećerna repa je i dalje tradicija u mnogim krajevima Slavonije i Baranje. Vegetacijska 2013. godina je bila izuzetno nepovoljna za ratarske kulture, što se odrazilo i na manje prinose i postotak šećera u repi. Prosječni prinosi su oko 51 do 52 tone po hektaru, a digestija 14,5 posto.

Što se tiče ugovaranja sjetve za sljedeću godinu, najavljeno je da će otkupna cijena repe biti niža od ovogodišnjih 340 kuna i iznosit će 300 kuna za tonu na bazi digestije od 16 posto. Ratari pokušavaju smanjiti troškove i povećati proizvodnju kako bi ostvarili što veću zaradu. Inače, otkupna cijena repe u EU iznosi 30-ak eura, što znači da će naše šećerane plaćati iznadprosječnu cijenu, no u isto vrijeme - njihovu kuknjavu u upravama šećerana ne treba slušati. Oni sigurno imaju manje troškove u proizvodnji, a i bar trostruko manje plaćaju zaposlenike, tako da tu sigurno ima mjesta za tu razliku u cijeni. No, treba napomenuti i to kako su u europskim zemljama mnogo veći prinosi.

Ako povećamo prinose na 70 i više tona po hektaru, a istodobno podignemo kvalitetu repe i povećamo digestiju, proizvođači će uz cijenu od 300 kuna moći još bolje zaraditi. Napominje se kako je u posljednjih godinu dana znatno pala cijena šećera, za čak 100 eura po toni, a otkupna cijena repe uvijek se veže uz cijenu šećera. Repa je ove godine u relativno dobrom stanju, pa se očekuje mnogo bolja godina i u financijskom dijelu. Treba podsjetiti kako hrvatske šećerane imaju pravo proizvesti 193 tisuće tona.

Vladimira Andračića posjetili smo u njegovu dvorištu u Miholjačkom Poreču. Na 15 hektara imao je šećerne repe i kao gotovo svi iz ovoga kraja, radio je za virovitičku šećeranu, uglavnom s KWS sortama. Dorađene su EPD tehnologijom i imaju vrlo rano klijanje, snažno nicanje i vrlo jaki početni porast te vrlo visoku tolerantnost na Rhizomaniu i Cercosporu. To su repe s vrlo visokim prinosom šećera, a visok prinos korijena i vrlo visoke digestije vesele proizvođače. Optimalne rezultate daje u ranim i srednjim rokovima vađenja a pogodne su za sjetvu na svim proizvodnim površinama.

KWS u području dorade sjemena ima razvijenu novu inovativnu metodu : EPD Metodu (Early Plant Development). Ova nova metoda smanjuje probleme kod klijanja, poljskog nicanja, razvoja klice u ranim stadijima te omogučuje ujednačen i ravnomjeran sklop. Šećerna repa ima bolji porast i smanjuje se period od sjetve do nicanja. Upravo u toj fazi, niz negativnih faktora utječe na klicu šećerne repe, to su mraz/hladnoća, oborine, pokorica. Kad šećerna repa koja uz ovu tehnologiju ranije i ujednačeno niče, pojednostavljuje se i olakšava borba protiv korova. Smanjuje se rizik i od fitotoksičnog djelovanja pesticida. Također, omogućava se brzo zatvaranje redova i pošto biljke ujednačeno niču - i korijen je ujednačen, a smanjuju se i gubici u vađenju. S jednim brzim i ujednačenim nicanjem, šanse za postizanje većih prinosa su daleko veće.

U trenutku sjetve pšenice u Baranji, kod Belog Manastira razgovarali smo i sa Zoltanom Pinkertom iz Suze. Repu je tada još vadio. "Imali smo i nešto presijavanja. Dugo smo čekali sa sjetvom. A čak smo 15 hektara presijali pa sam ja i zadnji što se tiče vađenja", priča Zolika. "Radimo za Viro d.d." dodaje i priča da ima sve sorte koje nude u šećeranama. KWS, Sesvanderhave i Syngenta su one koje su zastupljene i na repištima Pinkertovih.

Syngentine šećerne repe odlikuju se brzom akumulacijom šećera i visokim prinosom korijena. Zbog trostruke tolerantnosti na najvažnije bolesti Rhizomaniju, Rizoktoniju i Cerkosporu ne gube na kvaliteti i količini šećera ni u najkasnijim rokovima vađenja, kako ističu u Syngenti. Sve sorte šećerne repe tretirane kombinacijom insekticida Cruiser (d.t. tiametoksam) i Force (teflutrin) - štite mlade biljke od buhača i napada žičnjaka, dok Cruiser dodatno pospješuje VIGOR efekt biljaka, ističu stručnjaci ove tvrtke.

Razgovarali smo i s Dudaš Jožefom koji je kooperant Fermoprometa, tako da i on radi za virovitičku šećeranu. Imao je dvije singentine i jednu KWS sortu. Polonio, Šandor i Protecta njegovi su bili izbori ove godine. Rezultati proizvodnje su prosječni a sada sve ovisi o naplati kod kooperacije. Protekta je šećernati tip i dobro podnosi sušu, radi se o repi koja je trostruko tolerantna (RZ - CR - RC), a pogodna je za ranije i kasnije rokove vađenja kada ima izrazito visoke digestije. Zbog manje glave korijena ima vrlo niski postotak nečistoća a prosječan urod u razdoblju od 2007. - 2011. godine iznosio je 82.37 t / ha uz digestiju od 16,21 %.

Ivica Tadijanov iz Draža šećernu repu „radi“ direktno s osječkom šećeranom u posljednje dvije godine, a od sorti uzima od svake kuće po malo. Najviše je ipak Syngentine repe. "U proizvodnji repe sve napravim sam osim vađenja i korištenja Gebe. Inače je utovar stvar šećerane", ističe ovaj poznati baranjski ratar.

Duško Trstenjak inače radi za obje šećerane. I virovitičku i osječku. Od sortimenta ističe KWS, Strube i Sesvanderhave. U biti, od svega što nude šećerane, uzme pomalo. "Nešto radimo i preko Fermoprometa, a nešto i direktno. Nemamo razloga biti nezadovoljni ni suradnjom sa šećeranama, a ni cijenom, ali ove godine je problem digestija koja je od 14 do 14,50", kaže Trstenjak koji sije 150 hektara šećerne repe i očekuje oko tisuću vagona čiste repe. Koristi i za sebe svoj, a radi i uslužno s kombajnom Rope.