Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Neformalna savjetodavna služba
  • 03.03.2015. 10:20

Prihrana ozime pšenice - kada, kako i čime?

Pretjerana N-primjena može povećati pojačanu pojavu bolesti i pojavu suviše velikog broja neproduktivnih vlati zbog pregustog sklopa.

  • 19.455
  • 155
  • 1

Rast i razvitak ozimih žita uglavnom je pod utjecajem temperature, svjetla i količine oborina. Ako se ta tri vanjska čimbenika ne nalaze u poželjnim granicama, njihov štetan učinak ne može se u značajnoj mjeri kompenzirati uporabom gnojiva. Iznimno, u određenoj mjeri, primjena dušika može utjecati, najčešće samo teoretski, na povećavanje broja vlati (nabusavanje) i to kad vegetacije krene. Stoga učinkovita N-prihrana mora biti izvedena prema trenutnom stanju ozimih žita, odnosno stadiju razvoja, raspoloživosti dušika u tlu i mogućnosti njegovog usvajanja. Pretjerana N-primjena može povećati pojavu bolesti i pojavu suviše velikog broja neproduktivnih vlati zbog pregustog sklopa.

Važan je uravnotežen ciklus prilagođen plodosmjeni

Točne količine, pa i vrijeme primjene P i K gnojiva, nisu osobito važni pa tako niti prinos pšenice neće značajno reagirati na PK prihranu, bez obzira da li tlo sadrži malo ili dovoljno fosfora (P) i kalija (K). Dakle kad je utvrđen manjak P i K, treba ih unijeti u tlo osnovnom obradom tako da se nalaze izmješani s tlom u zoni razvitka najveće mase korijene. Naime, primjena P i K u prihrani ozimih žita često može imati štetne posljedice zbog slabog prodiranja korijena u dublje, slabije opskrbljene slojeve tla te u kasnijim fazama, osobito s pojavom nedostatka vode, nastaju štete, odnosno pada prinos, a usjev često i polegne zbog slabog ukorijenjivanja. Zato je mudro održavati uravnotežen ciklus hraniva prilagođen rotaciji (plodosmjeni), pa se nešto više P i K može dati prije sjetve prethodnog usjeva, osobito ako on zahtijeva povećanu količinu P i K (npr. šećerna repa, kukuruz).

Kad je rast ozimih žita, u bilo kojem stadiju razvoja (etapi organogeneze), ograničen određenim čimbenikom, npr. slabom opskrbom hranivima, vodom, svjetlom ili temperaturom, prinos zrna će uvijek biti niži i tu se vrlo malo može promjeniti pojačanom N-prihranom ili primjenom P i K.

Poteškoće u praktičnoj primjeni adekvatne N-prihrane događaju se uglavnom zbog pogrešne procjene raspoloživosti hraniva u tlu te zbog prerane ili suviše kasne N-prihrane, što najviše ovisi o vremenskim uvjetima, ali i pogrešnog stava da je dobro dušik primjeniti što ranije.

Tijekom zime usporena mineralizacija organske tvari

Točno vrijeme N-prihrane mora biti usklađeno sa stanjem (kondicijom) usjeva i organogenezom, što se lako može utvrditi fenološkim opažanjima u polju. Budući da je tijekom zime jako usporena mineralizacija organske tvari (Slika 1.), ozima žita usvajaju dušik zahvaljujući gnojidbi, stupnju plodnosti tla, neiskorištenom dijelu (rezidualnih) hraniva prethodnim usjevom (posebice kad je podbacio njegov prinos iz bilo kojeg razloga) ili iz procesa biološke fiksacije N2 iz atmosfere prethodnim uzgojem leguminoza, pa i uz pomoć nesimbiotskih (slobodno živećih) mikroorganizama. Mala količina dušika bit će raspoloživa ozimoj pšenici iz procesa mineralizacije, najviše do 40 kg N/ha (ječmu još manje) od početka klasanja do voštane zriobe i to je najvažniji razlog zašto treća (tzv. korektivna N-prihrana) neznatno utječe na visinu prinosa, eventualno povećava sadržaj N u zrnu, odnosno samo tzv. sirove proteine.

Slika 1. Sezonska dinamika mineralizacije Norg i usvajanje Nmin ozimom pšenicom

Potrebno je odrediti raspoloživost dušika

Procjena raspoloživosti dušika prije N-prihrane najtočnije se obavlja uz pomoć Nmin metode kojom se neposredno prije kretanja vegetacije (kraj tzv. kriptovegetacije) i neposredno prije početka vlatanja (odmah nakon sunčeve ravnodnevnice - ekvinocija krajem ožujka ili početkom travnja) utvrdi raspoloživa količina oba oblika mineralnog dušika (N-NO3 i N-NH4) u zoni do koje je dospio korijen. Dubina uzorkovanja za N-prihranu pomoću Nmin metode u busanju je 0-60 cm, a pred početak vlatanja 60-90 cm.

Tablica 1. Prvih pet etapa organogeneze ozimih žita (po Feekesu)

Savjeti za N-prihranu ozime pšenice

  • Prihrana fosforom i kalijem se ne preporučava zbog njihovog neznatnog premještanja u dubinu pa korijen ostaje na površini, što smanjuje otpornost na polijeganje i sposobnost korištenja vode iz dubljih slojeva. Stoga striktno izbjegavajte prihranu kompleksnim gnojivima (npr. formulacije 20:10:10, 15:15:15 i dr., posebice kad sav dušik sadrže u N-NH4 obliku)
  • Za postizanje visokih prinosa potrebna je povoljna mineralna ishrana od 1. - 4. etape organogeneze, mada pšenica usvoji tijekom zime tek 5-10% ukupno potrebnog N. Ta mala količina dušika ipak ima presudan fiziološki značaj jer istraživanja i iskustvo pokazuju da visina prinosa najviše zavisi od kapaciteta sink-a, odnosno broja zrna u klasu (~90%).
  • Ureu ne biste trebali primjenjivati u prvoj N-prihrani (najbolje niti u drugoj) zbog štetnog djelovanja na mlade biljke s niskom razinom metabolizma jer i kad je temperatura povoljna za intenzivniji metabolizam, biljke su suviše male da bi amidni i/ili amonijski N mogle odmah ugraditi u organsku tvar. Za ugradnju amonijskog N u organsku tvar neophodan je visok intenzitet metabolizma (temperatura tla > 500C). Potrebnu koncentraciju raspoloživog dušika zimi u tlu treba postići primjenom nitratnih ili amonijsko-nitratnih gnojiva.
  • Previsoka koncentracija N-NO3 u tlu također može biti štetna jer porast koncentracije iona u vodenoj fazi tla izaziva rast osmotskog tlaka (solni udar) pa je, uz nizak intenzitet metabolizma korijena (niske temperature), onemogućeno usvajanje vode (fiziološka suša) i hraniva, a kod viših temperatura dovodi do produženja vegetacije uz nisku produktivnost transpiracije, odnosno povećane potrebe za vodom.
  • Suvišna količina dušika snažno utječe na porast nadzemnog dijela, a vrlo malo korijena, pa se proširuje omjer korijena prema izdanku i biljke su plitko ukorijenjene. U hladnim, posebice glinovitim, humoznim i slabo aeriranim tlima, nitrati umanjuju štetne redukcijske procese što je važno za aktivnost mikroorganizama i snabdjevanje biljaka dušikom i drugim elementima uz otklanjanje uvjeta za pojavu denitrifikacije.
  • Najveća količina hraniva usvoji se od početka vlatanja do početka klasanja. Vlastita istraživanja u istočnoj Hrvatskoj (više sorti i više godina) pokazuju da se u tom periodu usvoji oko 50% N, 60% P i 70% K od prosječno iznešenih 200 kg N, 27 kg P (62 kg P2O5), 141 kg K (170 kg K2O), 35 kg Ca i 21 kg Mg uz prosječan prinos zrna od 7,83 t/ha. Do početka vlatanja pšenica je od ukupne količine hraniva usvojila tek 10% N, 8% P i 13% K.
  • Pojavom četvrtog lista zametnut je klas i određen konačan broj klasića.
  • Visok sadržaj dušika (4.5 - 5.5%) u busanju (nitrata i lako-topljivih organskih oblika N) predstavlja neophodnu rezervu za proljetno izduživanje (filodistenziju). Tada naglo raste potreba za dušikom, što je i pravi trenutak za drugu prihranu. Kod kasnijih rokova sjetve prisutna je opasnost od nedovoljne duljine kriptovegetacije uz pad prinosa jer je bio prekratak meristemski razvoj inicijalnih komponenti prinosa (izduživanje i segmentacija vrha rasta u 3. i 4. etapi organogeneze) koje određuju građu, odnosno broj klasića na klasu i začetaka cvjetića u klasiću.
  • Dobra ishranjenost dušikom u vlatanju sprječava kasniju sterilnost klasića i povećava broj plodnih cvjetića (3, rijetko više po klasiću). Komponente klasa samo su djelomično genetski (sortno) određene pa je time dobra N-ishranjenost biljaka još značajnija. U daljem tijeku vegetacije pšenice, kod temperatura 5 - 1000C počinje istezanje 1. i 2. internodija, a kad se temperatura ustali iznad 1000C dolazi do distenzije preostalih internodija (3, 4. i 5.).
  • Nakon oplodnje, dozrijevanje pšenice odvija se poglavito na račun rezervi hraniva (reutilizacija), uz njihovo premještanje (alokaciju) iz fotosintetiski neaktivnih dijelova biljke (starog lista) u klas.
  • Kritičan je period tvorbe prinosa - prijelaz iz kriptovegetacije u proljetni porast. Taj trenutak odgovara porastu intenziteta metabolizma i lako se zapaža pa se N-prihrana pšenice mora uskladiti s fiziološkom aktivnošću pšenice i raspoloživosti dušika tla.
  • N-prihranu ozimih žita treba obaviti u momentu kada započinje meristemska aktivnost umnožavanja vegetacijskih organa (1. N-prihrana u busanju) i kod zametanja komponenti klasa (2. N-prihrana u početku vlatanja).
  • Prva prihrana je važna u svim okolnostima jer se u 2. i 3. etapi razvoja (treći, četvrti list) izdužuje i segmentira budući klas. Ona utječe na koncentraciju klorofila u listu (boja usjeva), intenzivniju fotosintezu i brži rast biljaka u vlatanju. Prvu prihranu ne treba obaviti prerano (kad su ozima žita u mirovanju, odnosno po smrznutom tlu i hladnom vremenu), već u trenutku proljetnog kretanja vegetacije. Mudro je jedan dio N primjeniti u jesen u vidu uree ili UAN pod osnovnu obradu (na lakšim i plitkim tlima treba primjeniti 25 do 30% ukupne potrebe dušika, a na težim 30 do 50%), jer vremenske prilike zimi i u rano proljeće nerijetko utječu na mogućnost prve N-prihrane.
  • Prvu N-prihranu ozimih žita treba, zbog opasnosti od polijeganja i pojave bolesti, ograničiti na najviše 55 kg N/ha.
  • Preuranjena prva N-prihrana ozimih žita neprihvatljiva je iz ekonomskih i ekoloških razloga i to zbog vrlo brzog gubitka nitratnog dušika iz zone korijena ispiranjem (a s površine tla sapiranjem). Treba naglasiti da se N-NO3 ispire iz vlažnog tla i kad ne pada kiša ili se ne topi snijeg, prvenstveno procesima difuzije (nitrati se prosječno premještaju ~10 cm mjesečno). Ispiranje i/ili sapiranje nitrata onečišćuje podzemne vode i vodotokove.
  • Druga prihrana obavlja se u momentu zametanja klasića (4. etapa razvoja) koja pada u početku vlatanja, ne kasnije. Taj trenutak određuje se isključivo na temelju stanja razvoja usjeva pšenice (bez obzira na kalendar radova), odnosno kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (~2 cm).
  • Kad nije poznata raspoloživost dušika (nema rezultata Nmin metode) primjenite za obje dušične prihrane 1,0 kg N/ha za svakih 100 kg očekivanog prinosa, ali samo do 6,5 t/ha zrna, a 1,25 kg N/ha iznad očekivanih 6,5 t zrna/ha (npr. očekivani prinos pšenice je 6,5 t/ha zrna → 65 kg N/ha, a za očekivani prinos 8,8 t/ha → 88 x 1,25 = 110 kg N/ha).
  • Treća prihrana u klasanju (prije oplodnje) ima malo značenje za visinu prinosa, ali utječe na porast hektolitarske mase i veći sadržaj dušika u zrnu (pretežno se akumuliraju niskomolekularni, neproteinski oblici dušika).
  • Prednost folijarne N-prihrane ozimih žita je izravan unos hranjivih tvari u metabolizam biljaka, mogućnost kombinacije sa sredstvima za zaštitu i biljnim hormonima (npr. sredstvima za skraćivanje internodija, odnosno visine biljaka), a usvajanje je praktično neovisno o vlažnosti tla.
  • Nedostataka folijarne N-prihrane je također više, od visoke cijene i prijevoza tekućeg gnojiva te višestruke potrebne primjene jer se u jednom navratu može primijeniti vrlo ograničena količina zbog opasnosti pojave ožeglina kod korištenja otopine visoke koncentracije.

Autor: Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović, NSS

Foto. depositphotos, aikidoki


Tagovi

Neformalna savjetodavna služba NSS Ozima žita N-prihrana Folijarna prihrana Prinos zrna Mineralizacija Mineralni dušik Kompleksna gnojiva Plodosmjena Osnovna obrada tla Masa korijena Pad prinosa Primjena dušika Organogeneza