Premlad da odustane - prestar za novi početak?

Dražen Horvat je sa svojih 45 godina među najmlađim poljoprivrednicima u podravskoj općini Đelekovec, nekada izuzetno razvijenom poljoprivrednom kraju. Osim njega, u tom je mjestu ostalo još samo nekoliko entuzijasta, koji, kao ni on, ne odustaju. Svi ostali digli su ruke od rada na zemlji. Neki zbog starosti, neki zbog neisplativosti.

"Roditelji su radili u Njemačkoj i kad smo brat i ja odrasli, htjeli su da i mi dođemo tamo. Brat je otišao, završio zanat, zaposlio se u Mercedes Benzu i solidno živi. Ja za odlazak nisam htio niti čuti. Upisao sam u Zagrebu i Agronomski fakultet, ali ga i napustio na pola puta, jer sam što prije htio početi raditi na zemlji. I s današnje pozicije mogu reći da mi je žao što i ja nisam otišao van, nego već 25 godina cijele dane provodim na polju. Neću reći da je odmah bilo tako loše, ali sad je poljoprivreda u totalnom kaosu", iskreno počinje svoju priču Dražen Horvat.

Obrađuje 140 hektara zemlje

Faks mi je bio gubljenje vremena, htio sam odmah na zemlju!

Obrađuje 140 hektara zemlje, od čega 50 hektara vlastite, dok je ostalo u zakupu. Bavi se isključivo ratarstvom. Proizvodi pšenicu, ječam i uljanu repicu, a OPG mu je registriran i za obavljanje usluga u poljoprivredi. Ima dva stalno zaposlena radnika, kombajn, tri traktora i svu drugu potrebnu mehanizaciju.

Umjesto neke poljoprivredne udruge, učlanio se u Udrugu Franak

"Kombajn sam kupio prije osam godina pomoću kredita u švicarcima. I šta da vam dalje pričam?! Ispočetka mi je mjesečna rata bila 11 tisuća kuna, sad je 17 tisuća.

Čak i kad uzmem u obzir ono što zaradim kad njime kombajniram drugima, imam osjećaj da ga nikad neću uspjeti otplatiti. Prijavio sam se na natječaj i za podmjeru 4.1 ruralnog razvoja, ali nemam nikakve povratne informacije. Niti da sam prošao, niti da nisam. A potrebnu dokumentaciju konsultantu sam platio 30 tisuća kuna. Također sam morao završiti i tečaj za ratara", ističe Dražen.

Ovih će dana početi sjetvu uljane repice na 40 hektara. S njom je, kaže dobro prošao, jer dobio je i doplatu za kvalitetu. Zadovoljan je i urodom pšenice i ječma, ali ne i cijenom.

Najzadovoljniji uljanom repicom i visokoprinosnim sortama pšenice

"Ipak pšenicu sam prodao svu, a ječam još imam. No umjesto da mu cijena raste, ona pada. Što se kvalitete pšenice tiče, iz svog iskustva mogu reći da je bolje sijati one visokoprinosne odnosno nekvalitetne sorte, nego one kvalitetne.

Jer imati veće prinose isplativije je nego imati manje, ali kvalitetne. Ove sam godine od sjemenske pšenice imao urod od 4 tone po jutru, koliko tzv. kvalitetna pšenica nikad ne može dati", ističe Dražen Horvat.

Prošle je godine, kaže, osigurao usjeve od suše i platio za to 15 tisuća kuna. No suše nije bilo. Ove godine ih nije osigurao, a štete od suše su velike.

Nebriga države o poljoprivredi i nemogućnost nikakvog planiranja, doveli su tu, za hrvatsku važnu djelatnost u situaciju, da i ljudi poput Dražena, koji su toliko voljeli zemlju, da nisu mogli dočekati niti kraj fakulteta, niti su željeli otići u Njemačku, gdje ih je čekao puno laganiji i solidno plaćen posao, sad žale.

Puno rada, izdataka i neisvjesnosti

S obzirom da nema sina, a kćerka Magdalena svoju budućnost vidi u medicinskim vodama, u kojima je i supruga Jasna, on će, kaže, svoj radni vijek odguliti na poljoprivredi, gdje ga je i započeo, no potencijalnog nasljednika nema. Jedino, kaže u šali, ako se zet kojeg još nema na vidiku prihvati posla. No, s obzirom na sve, nije siguran bi li mu to uopće preporučio.

Foto: Sandra Špoljar i OPG Horvat