Prednosti i industrijska korist voštanog kukuruza

Voštani ili waxy kukuruz potječe iz Kine, a otkriven je još davne 1909. godine. Od običnog kukuruza se razlikuje u sastavu visokomolekularnog ugljikohidrata škroba pa se tako waxy kukuruz sastoji od 99% amilopektina, dok običan kukuruz u svom sastavu ima amilozu (25%) i amilopektin (75%) koji su istog kemijskog sastava, ali različite građe. Amilopektin je, za razliku od ravnolančane amiloze, razgranati polimer. Kemijska i fizikalna svojstva ovog kukuruza potječu od takozvane voštane mutacije, tj. recesivnog WX gena na devetom kromosomu.

Porijeklom iz Kine - proširio se po svijetu iz SAD-a

Do drugog svjetskog rata, glavni izvor škroba u SAD-u bila je tapioka, ali kada su se trgovinski odnosi među zemljama pooštrili, Amerikanci su bili prisiljeni okrenuti se uzgoju voštanog kukuruza, a pritom su otkrili i mnoge njegove prednosti. Iz SAD-a, voštani kukuruz se proširio po svijetu.

Kada je otkriveno da voštani kukuruz, zahvaljujući amilopektinu, ima veću nutritivnu vrijednost od običnog, interes za njim iznenada je porastao. U Kini ga danas uzgajaju u različitim varijetetima, ovisno o potrebama industrije, posebno one zdrave hrane zbog njegovih iznimnih svojstava. Organski sadržaj selena u nekim je varijetetima i do 10 puta veći nego u običnom kukuruzu, a ima i antikancerogeni učinak.

Višestruka upotreba voštanog škroba u industriji

Amilopektin ili voštani škrob se danas koristi uglavnom u prehrambenoj, ali i tekstilnoj i industriji papira i ljepila kao zgušnjivač i stabilizator. Kartonske kutije i ljepilo na kuvertama često sadrže ljepilo proizvedeno od ovog kukuruza. Škrob dobiven od eko waxy kukuruza se isključivo koristi u proizvodnji eko hrane, i to na prvom mjestu hrane za bebe, dok se obična verzija koristi kao stočna hrana zbog učinkovitosti hranjenja i povećane mliječnosti.

Voštani kukuruz je općenito lakši od običnog, a nalijevanje zrna je relativno kratko. Razdoblje berbe slijedi obično 22 do 28 dana nakon oprašivanja. Nadalje, valja istaknuti i racionalno korištenje njegove stabljike čime se poboljšava njegova ekonomska učinkovitost.

Zašto se uzgaja waxy kukuruz?

Prinos waxy kukuruza je za oko 3,5% manji od prinosa običnog kukuruza. Da bi se proizveo waxy kukuruz sa najmanje 96% čistoće, potrebno ga je posijati na udaljenosti barem 200 m od običnog kukuruza kako ne bi došlo do križanja prilikom oplodnje. Kako je gen koji određuje njegovo najvažnije svojstvo (sadržaj amilopektina) recesivan, prilikom križanja će se razviti obični kukuruz. Također je bitno razdvojiti ih i kod skladištenja.

Uzgoj ovakvog kukuruza je za američke farmere dobra odluka. Na tržištu ga nema puno, a otkupna cijena je nešto veća od one običnog kukuruza. Tržišta ne nedostaje. Prihod od prinosa od pola hektara waxy kukuruza u usporedbi s istom količinom običnog kukuruza, veći je i za 100 dolara. Obično se uzgaja konvencionalno, ne-GMO sjeme waxy kukuruza, a niža cijena sjemena pomaže farmerima pri isplativosti proizvodnje.

Pa zašto stoga svi ne uzgajaju 100% waxy kukuruz? Jer je količina waxy kukuruza potrebng na tržištu ograničena i obično ugovorena s otkupljivačem, ovisno o potrebama industrije. Upravo zato se manje površine dogovaraju kod različitih proizvođača jer bi jedna velika površina pod ovim kukuruzom bila podložna rizicima od bolesti, zaraza i na kraju, propasti. U SAD-u se novim hibridima waxy kukuruza postižu prinosi koji su visoki približno kao i kod običnog kukuruza.