Pravilno upravljanje tlom za bolju budućnost

Svjetska populacija raste po stopi od ~1,6 % godišnje, a u najmanje razvijenim zemljama s najvećim potrebama za hranom, ta je stopa čak do 3 %. Istovremeno su prirodni resursi, kao što su zemlja i voda, u opadanju, kako količinski tako i u kakvoći, zbog urbanizacije i degradacije. Naime, potreba za što više hrane čest je uzrok antropogene degradacije poljoprivrednog zemljišta (gubitak organske tvari, zaslanjivanje, zakiseljavanje, erozija vodom i vjetrom, fizička, kemijska i biološka degradacija i dr.) i na taj izazov sadašnjice potrebno je znati odgovoriti, pravovremeno i učinkovito.

U svom radu 'Izazovi i zamke moderne agrikulture', prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović i prof. dr. sc. Danijel Jug postavljaju formulu koja jasno prikazuje izvor ovakve situacije:

Ekološko opterećenje okoliša =

broj stanovnika x tehnologija x životni standard

Korištenjem zemljišta u poljoprivrednoj proizvodnji pokušava se zadovoljiti više, često proturječnih ciljeva, pa najbolji uvjeti za rast biljaka nisu i najbolji za sprječavanje onečišćenja okoliša (organska i mineralna gnojiva, zaštitna sredstva i dr.), gubitka plodnosti, erozije (agrotehnika, uređenje zemljišta i dr.), degradacije tla itd. Budući da konvencionalna, posebice intenzivna poljoprivreda, ima sve odlike industrijske proizvodnje (primjena mehanizacije, kemijskih prirodnih i sintetskih preparata kao što su gnojiva, pesticidi, aditivi, proizvodnja na velikim površinama i dr.), česti su negativni efekti kao što su prekomjerno onečišćenje i devastacija prirodnog okoliša što opravdano izaziva nezadovoljstvo potrošača uz gubitak povjerenja u kakvoću i zdravstvenu ispravnost hrane.

Bitna je pravilna gnojidba tla

Zdravlje tla je njegovo bitno svojstvo koje se ne može izravno mjeriti niti se mogu u kratkom ljudskom vijeku utvrditi značajne promjene njegove produktivnosti. Zbog toga moramo naučiti kako zemljišne resurse mudro i odgovorno koristiti u proizvodnji hrane, ali i za druge namjene. Stoga je važno naglasiti kako se u poljoprivredi upravljanje tlom mora promijeniti tako da:

• proizvodnja hrane bude bez štetnog utjecaja na okoliš
• upravljanje prirodnim eko sustavima bude vezano za početno stanje ili moguće buduće promjene

Gnojidba mora uvažavati agronomski, ekonomski i ekološki aspekt i ne smije se promatrati isključivo kao dodatak i/ili nadoknada prirodnog izvora hraniva kako bi se zadovoljile potrebe biljaka za ostvarenje visokih prinosa, kompenzirao gubitak i odnošenja hraniva iz tla te poboljšala nepovoljna svojstva tla, već mora istovremeno imati prihvatljiv i kontrolirani rizik za okoliš uz isplativu cijenu (gnojidba je investicija, nikako samo trošak). Pridržavanje navedenih principa temelj je veće i profitabilne proizvodnje hrane jer uključuje povećanje prinosa, kakvoće i dobiti koja proizlazi iz primjene gnojiva, a istovremeno ima povoljne dugoročne učinke na plodnost tla uz smanjivanje gubitaka hraniva ispiranjem do podzemne vode ili volatizacijom i denitrifikacijom u atmosferu.

Obrada tla, kao neizostavan agrotehnički zahvat, i dalje će ostati jedan od najznačajnijih segmenata direktnog i indirektnog utjecaja na tlo, sa svim pozitivnim i (još uvijek i najčešće) negativnim implikacijama na agroekosustav. Klasični autori naglašavaju važnost formiranja plodnog površinskog sloja tla koji će biti pogodan za uzgoj biljaka. Glavni zadatak obrade tla je očuvanje i popravljanje njegovih fizikalnih i bioloških svojstava do dubine koja neće izazvati degradaciju tla.

Izvor: Izazovi i zamke moderne agrikulture, prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović i prof. dr. sc. Danijel Jug, Osijek 2014.

Foto: www.depositphotos.com, elenathewise