Povoljni uvjeti stvorili su mogućnost razvoja gljivičnih bolesti na žitaricama, uočite simptome na vrijeme.
Na ozimom ječmu i pšenici vremenski su uvjeti doveli do razvoja triju bolesti, a riječ je o sivoj (Rhynchosporium secalis) i mrežastoj pjegavosti ječma (Pyrenophora teres) te pepelnici (Erysipe graminis).
Kod mrežaste pjegavosti na listu nastaju tamnosmeđe pruge, paralelne s rubom, a između lista nastaju poprečne nekroze, što daje mrežast izgled napadnutom dijelu biljke.
Na ječmu je utvđen još jedan tip povezan s ovom gljivicom, ali bez mreže između pojedinačnih pjega koju fitopatolozi nazivaju točkasta pjegavost. Osim na plojci, simptomi nastaju na rukavcima, vlati, ali i na zrnu.
Optimalni uvjeti za infekciju su temperature između 15 i 25°C i visoka vlaga zraka tijekom 10 do 30 sati.
Siva pjegavost najčešće zaražava ozimi ječam, a nešto rjeđe jari ječam, raž, zob i pšenicu. Na plojci i rukavcima lista, a kasnije na klasu pojave se izdužene pjege. One su u početku vodenaste, svijetlo zeleno sive ili plavičasto sive boje. Kako bolest napreduje, tako se i tkivo u središtu pjega suši i postaje blijedo. Njezin rub je neravan i tamno smeđe do ljubičaste boje, a oko njega se ponekad javljaju klorotične zone.
U povoljnim uvjetima pjege se spajaju i tvore veće nekrotične lezije, lišće se suši i izgleda kao da je spaljeno. Optimalne temperature za infekciju su od 10 do 20°C, a potrebna je i visoka vlaga zraka.
Preventivne, agrotehničke mjere mogu značajno smanjiti intenzitet bolesti, a to podrazumijeva plodored od najmanje dvije godine kao i zaoravanje biljnih ostataka. Također treba voditi računa o gnojidbi jer pojačana gnojidba dušikom dovodi do osjetljivosti ječma na infekciju.
Prilikom sjetve treba se koristiti zdravo sjeme i otporne sorte. Prema nekim izvorima ozimi ječam treba štititi fungicidima ako se bolest pojavi prije prvog koljenca te ako zahvati 1% površine na gornja tri lista.
Zaštita se provodi istovremeno za sve lisne bolesti, a prema FIS bazi dozvoljene insekticide za zaštitu od sive i mrežaste pjegavosti potražite ovdje.
Pepelnica se smatra jednom od glavnih bolesti pšenice u središnjoj, sjevernoj i zapadnoj Europi. Od žitarica najviše zaražava pšenicu i ječam. Rane infekcije smanjuju rast korijena do 50%, a zaražene biljke slabije busaju i imaju usporen rast vlati te manji broj klasova. Također, ona smanjuje sadržaj škroba i proteina u zrnu.
Simptomi pepelnice su kod svih strnih žita veoma slični. Na listovima, ali i na ostalim zelenim dijelovima uočavaju se malene bjeličaste nakupine brašnjavog izgleda. One se prvo vide na donjem lišću i prizemnom dijelu vlati. Boja prevlake se kasnije mijenja u svijetlo sivu i na kraju postaje svijetlo smeđa.
S donje strane lišća, kada kiša ispere prevlaku, vide se sitne pjege koje ponekad mogu otežati prepoznavanje ove bolesti. Infekcija se odvija u širokom rasponu temperatura od 5 pa do 30°C, a optimalne su od 15 do 20°C.
Agrotehničke mjere mogu utjecati na pojavu i intenzitet ove bolesti. Gusta sjetva, obilna gnojidba dušikom, uzgoj niskih sorata mogu biti čimbenici jačeg razvoja bolesti. Važno je sijati otporne sorte, a što se tiče kemijske zaštite dozvoljene fungicide potražite ovdje.
Tagovi
Autorica