• Zaštita usjeva
  • 22.04.2010.

Plodoredom protiv kukuruzne zlatice!

  • 2.504
  • 122
  • 0

Američki štetnik kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera) prvi put se u Hrvatskoj pojavio 1995. godine u Bošnjacima kraj Županje, a od tada se nezaustavljivo prosječno godišnje širi 35-45 km prema zapadu naše zemlje, da bi u ljeto 2003. kukuruznu zlaticu prvi put na seksualne mamce uhvatili na području donjeg Međimurja (Prelog, Oporovec, Kotoriba, Goričan). Već sljedeće se godine kukuruzna zlatica dolinom rijeke Mure proširila u središnji i gornji dio naše Županije (Novakovec, Sv.Martin na Muri), a značajne ekonomske štete zabilježili smo tijekom vrlo vrućeg ljeta 2007. godine. Naime, poznato je da na štetnost kukuruzne zlatice utječe više čimbenika, a pritom su vrlo važni i meteorološki uvjeti tijekom vegetacije kukuruza. Kako ne možemo predvidjeti količinu i raspored oborina tijekom sezone vegetacije kukuruza 2010., kao niti amplitude dnevnih temperatura, pred sjetvu ili u sjetvi kukuruza treba voditi računa o mogućim štetama ok kukuruzne zlatice koje se vide tek tijekom ljeta ili jeseni, kada suzbijanje više nije moguće!

Kukuruzna zlatica ima samo jedno pokoljenje ili generaciju godišnje, a prezime jaja u zemljištu, najčešće oko 10-ak cm dubine. Ova štetnik za svoj razvoj zahtjeva dosta topline, pa prvu pojavu ličinki kukuruzne zlatice valja očekivati tek između 15. i 30. svibnja!

Za razliku od drugih kategorija zemljišnih štetnika (npr. žičnjaka i proljetnih sovica pozemljuša) ličinke kukuruzne zlatice oštećuju usjeve nakon nicanja i formiranja sklopa, a izgled šteta ovih kategorija nametnika se značajno razlikuje. Za razliku od žičnjaka i sovica pozemljuša koje napadaju različite vrste biljaka, ličinke kukuruzne zlatice se rijetko ili nikako hrane korijenjem drugih biljaka, osim na korijenu kukuruza. Pritom mogu uništiti 50-100% korijenja jedne biljke, ali su štete vidljive tek kad nadzemni dio biljke razvojem klipa toliko oteža da je oštećeni korijen više ne može zadržati uspravnom, posebice na vjetru. Tada se već odrasle biljke kukuruza povaljuju (izgled “guščjeg vrata”), u berbi ih kombajni ne zahvaćaju, a ako takve biljke imaju klipove često ih posve izgrizaju glodavci! Treba napomenuti da ukoliko tijekom ljetnih mjeseci ima dovoljno kiše tada napadnute biljke kukuruza od ličinki zlatice razviju jako sekundarno korijenje. Takav sekundarni korijen sprječava polijeganje već povijenih biljaka, pa je u tom slučaju urod manji samo 10-30%. Stoga je moguća štetnost od ličinki kukuruzne zlatice u Međimurju bila zanemariva tijekom razdoblja 2004.-2006. godine, te ponovno protekle dvije sezone, zbog veće količine oborina tijekom ljeta koja je sigurno omogućila naknadi razvoj korijenja. Naprotiv, suša u ljeto 2007. godine je na poljima s jakom populacijom ličinki zlatice u zemljištu samo pojačala njihovu štetnost!

Razvoj ličinki u zemljištu traje 20-40 dana, pritom prolaze tri razvojna stadija i narastu do 15 mm, žućkasto-bijele su boje s tamnom glavom. Ličinke se kukulje u tlu, a između 25. lipnja i 5. srpnja valja očekivati početak pojave odraslih oblika, a njihova je najveća pojava između 15. srpnja i 15. kolovoza! Odrasli oblici kukuruzne zlatice prosječno žive 5-7 tjedana, najaktivniji su ujutro ili u sumrak, vrlo dobro lete i tako aktivno šire zarazu!

Zabilježen je njihov prelet od nekoliko desetaka kilometara. Odrasle se zlatice hrane peludom na metlici i svili, svilom, a izgrizaju i lišće kukuruza. Odrasli oblici su kukci uskog tijela, dužine svega 4,5-6 mm. Prema štetama na lišću i izgledu mužjaka kukuruzna je zlatica vrlo slična žitnoj lemi, koja se nakon žetve žitarica tijekom ljeta zadržava u kukuruzu! No, mužjaci zlatice imaju posebice dugačka i nitasta ticala. Nakon kopulacije ženke već od sredine srpnja u tlo odlažu veliki broj jaja (jedna ženka odlaže do 1.000 jaja). Prije zime odrasli oblici ugibaju, a jaja na prošlogodišnjem kukuruznom polju uspješno podnose temperature do -10ºC!

Prema opisanom godišnjem razvojnom ciklusu kukuruzne zlatice vidljivo je da najveće štete nastaju na površinama gdje se često sije kukuruz u monokulturi ili tzv. “vječnim kukuruznim poljima”! Najjednostavniji način sprječavanja šteta od opisanog štetnika je ne sijati kukuruz na kukuruz!

Također ovim putem ponovno upozoravamo da su sve štete od kukuruzne zlatice u Međimurju krajem lipnja i početkom srpnja 2007. godine zabilježene na površinama s ponovljenom sjetvom kukuruza na kukuruz! Takvu praksu u budućnosti svakako preporučujemo izbjegavati, a naročito na površinama gdje je ove godine uočena njihova veća brojnost. Ako se mora ponoviti sjetva kukuruza zbog ograničenih površina, tada obavezno sijati sjeme kukuruza tretirano dopuštenim sredstvima za suzbijanje zlatice (npr. Gaucho FS 600, Cruiser FS 350, Poncho 600 KS) ili u trake prilikom sjetve deponirati granulirane zemljišne insekticide (npr. Force 1.5 G Dursban G-7.5). No, kod jakog napada kukuruzne zlatice navedene mjere kemijske zaštite ne daju zadovoljavajuće rezultate, značajno poskupljuju proizvodnju kukuruza i onečišćuju okoliš!

Autor: mr. Milorad Šubić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Ratarstvo Zaštita usjeva Štetočine Kukuruzna zlatica Plodored