• Suncokret, soja i šećerna repa
  • 14.05.2014. 12:10

Osvrt na proljetnu sjetvu i agrotehnika u svibnju

Osnovni je cilj poljoprivrednih proizvođača postizanje visokih i kvalitetnih prinosa, čime ostvaruju rentabilnu proizvodnju i dobar dohodak, a s druge strane to pridonosi povećanju ukupnog fonda hrane koja postaje strategijska sirovina današnjeg svijeta. OBŽ predstavlja jedno od područja najintenzivnije biljne proizvodnje u RH.

  • 726
  • 80
  • 0

Uvidom u podatke o strukturi poljoprivrednog zemljišta s cjelokupnog područja Osječko-baranjske županije, ukupna poljoprivredna površina sastoji se od oranica i vrtova, voćnjaka, vinograda, livada i pašnjaka. U strukturi sjetve dominiraju žitarice koje se posljednjih godina siju na 75 posto sjetvenih površina, uljano sjeme i plodovi siju se na 15 posto, šećerna repa na 6 posto, krmno bilje na 7,4 posto, a na preostalim površinama sije se povrće, duhan te cvijeće i aromatično bilje.

Stanje ozimih usjeva zadovoljavajuće, obratiti pozrnost na pojavu pepelnice

Zbog ranog sazrijevanja jesenskih usjeva i njihovog ranog napuštanja polja, omogućena je ranija priprema tla za sjetvu ozimih kultura. Uljana repica koja je posijana na oko 5.000 ha, zahvaljujući oborinama u vrijeme sjetve, dobro je ponikla i dobro prezimila tako da su sklopovi i uzrast biljaka zadovoljavajući. Ozime žitarice, poglavito pšenica, zasijane su uglavnom u agrotehničkim rokovima, mali dio u prvih 15 dana mjeseca studenog. Pšenica je jako dobro ponikla i dobro nabusala, a u vrijeme niskih temperatura ove zime, bila je zaštićena snježnim pokrivačem. Obzirom na bujnost biljaka, potrebno je obratiti pozornost na pojavu pepelnice i pravodobno zaštititi usjeve.

Proljetna sjetva 2014. godine na poljima Osječko-baranjske županije

Proljetna sjetva obavljena je na oko 135.000 ha. Obzirom na cijenu i potražnju, najviše površina zasijano je merkantilnim kukuruzom, zatim sojom, suncokretom i šećernom repom. Suncokret je kultura koja najbolje podnosi sušu, zasijana je na 11,1 posto sjetvenih površina, a soja s obzirom na zastupljenost u ljudskoj i stočnoj hrani te projektu uzgoja GMO free usjeva, zasijana je na 11,9 posto površina. Sjetvu šećerne repe na području Osječko-baranjske županije ugovorile su sve tri šećerane. Kod uzgoja ove kulture isprofilirao se dio proizvođača koji šećernu repu siju godinama te su u potpunosti ovladali zahtjevnom agrotehnikom. Uz klimatski prosječnu godinu, primjenu agrotehničkih mjera te genetski potencijal modernih sorti, moguće je proizvesti 664.700 tona merkantilnog kukuruza, 600.000 tona korijena šećerne repe, 42.000 tona suncokreta te 48.000 tona sojinog zrna.

Tržište sjemena

Za potrebe proljetne sjetve u ponudi su bile dovoljne količine kvalitetnog sjemena, što iz domaćih sjemenskih kuća, što iz uvoza.

Tržište mineralnih gnojiva

Proizvodnja mineralnih gnojiva u tvornici Petrokemija d.d. Kutina normalno se odvija, što znači da su osigurane dostatne količine za proljetnu sjetvu, kao i za prihranu ozimih kultura. Obzirom na pad cijena suncokreta prošle jeseni, proizvođači su ovog proljeća pokazali nešto manji interes za sjetvu ove kulture. Izvelo se 43.000 t suncokreta i 14.000 t soje. Zrno suncokreta otkupljivati će se po tržišnoj cijeni u vrijeme žetve. Tvornica ulja Čepin d.o.o. koja posluje unutar tvrtke Žito d.o.o. ugovorila je proizvodnju suncokreta, koju je i kreditirala. Osim Agrokora, koji je najveći organizator proizvodnje soje, proizvodnju su ugovarali i Žito d.o.o., Fermopromet d.o.o., Osatina grupa d.o.o. te Granolia d.o.o. Otkupna cijena je tržišna cijena u vrijeme žetve, a minimalno se mora predati soje u visini kredita za sjetvu. Gore navedeni podaci dobiveni su od g. Ernesta Nađa, HGK Županijska komora Osijek, Odsjek za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo.

Agrotehnika u svibnju

Biljno uzgojni ili agrotehnički (latinski: ager – polje, grčki techne – vještina, umijeće) zahvati predstavljaju zahvate kojima čovjek nastoji sa što manje troškova stvoriti što povoljnije uvjete za rast i razvoj kulturne biljke i postići visok prinos i kvalitetu. Budući da je u travnju izvršena sjetva kultura, u svibnju se pažnja posvećuje njezi usjeva.

  • Suncokret

Pri zaštiti od korova kombiniraju se sredstva za širokolisne korove sa sredstvima za uskolisne korove (obično je to Racer + neki graminicid). Najznačajnija bolest protiv koje bi obvezatno trebalo provoditi zaštitu jest Phomopsis, jer se od jačeg napada prinosi mogu i više nego prepoloviti. Zatim se još mogu pojaviti Sclerotinia i Botritis.

Suncokret nema ekonomski značajnog štetnika, odnosno u tehnologiji proizvodnje ove kulture nema obvezatne tehnološke mjere suzbijanja štetnika. Suzbijanje se provodi prema potrebi i eventualno se provodi zaštita od zemljišnih štetnika (žičnjaka) zemljišnim insekticidima uz inkorporaciju prije sjetve ili zajedno sa sjetvom te suzbijanje lisnih uši i stjenica. Stjenice su najznačajniji štetnici suncokreta, gdje u pojedinim godinama mogu oštetiti oko 10 posto zrna. Pored poljske stjenice (Lygus rugulipennis), na suncokretu se javljaju i druge vrste. Na suncokretu tijekom vegetacije javljaju se različite vrste lisnih uši: šljivina uš kovrčalica (Brachycaudus helichrysi), crna repina uš (Aphis fabae) i dr. Najjači napadi su najčešće krajem svibnja i početkom lipnja kada napadaju sve dijelove suncokreta. Prenose i veliki broj virusa.

Na suncokretu se mogu javiti različite vrste sovica: usjevna sovica, proljetna sovica, kupusna sovica, te Helicoverpa armigera. Najveće štete čine gusjenice na generativnim organima biljaka uvečer ili ujutro. Suzbijaju se uništavanjem korova kao biljki domaćina te kemijskim sredstvima kada su ličinke manje od 1,5 cm. Može se pojaviti i suncokretov moljac, male cikade, kukuruzni moljac, pjeskar, suncokretova strizibuba, stričkov šarenjak i dr.

  • Soja

Korovi su konkurentne biljne vrste soji u pogledu hrane, vlage, svjetlosti i utječu na smanjenje prinosa. Korovi se šire vjetrom, vodom, životinjama, putem čovjeka. Od korova nastaju velike štete: troše mnogo hrane, umanjuju prinos biljnim kulturama, umanjuju kvalitetu zrna, neki su otrovni, snižavaju temperaturu zemljišta i isušuju ga zbog pojačane transpiracije, otežavaju obradu zemljišta, uzrokuju polijeganje usjeva i žetvu, neki su poluparaziti i paraziti, prenose biljne bolesti i poskupljuju proizvodnju.

U periodu od sjetve do nicanja najčešće se ne primjenjuju mjere njege soje, osim u izuzetnim slučajevima kada se uslijed jakih i čestih kiša stvori pokorica koja se tada razbija rotacijskom kopačicom ili zvjezdastim valjkom. Drljača se za razbijanje pokorice u usjevu soje ne smije koristiti. Prva međuredna obrada (kultiviranje ili ručno okopavanje) obavlja se kada soja formira prvi trolistak, a druga i treća kultivacija na razmaku od 10 do 15 dana. Treće međuredno kultiviranje se mora završiti prije nego što soja zatvori redove.

Dubina kultiviranja mora biti u skladu s porastom korijenovog sistema. Na zemljištima dobrih fizičkih osobina, izostavljanje međuredne obrade povlači sa sobom smanjenje prinosa. Uspješna primjena herbicida pruža mogućnost smanjivanja broja međurednih kultiviranja. Danas se na znatnom broju gospodarstava u uvjetima uspješne primjene herbicida potpuno izostavlja međuredna obrada, što značajno doprinosi smanjivanju troškova proizvodnje.

Soju napada mnogo uzročnika biljnih bolesti, no za sada kod nas oni ne čine znatnu ekonomsku štetu pa se suzbijanje protiv bolesti uglavnom ne provodi. Mjere zaštite soje počinju doradom i tretiranjem sjemena, izborom otpornih sorti, vremena i načina sjetve, izborom površine za sjetvu pa do zaštite u toku vegetacije (paljenje žetvenih ostataka, zaoravanje žetvenih ostataka, plodored). Najvažniji štetnici soje su žičnjaci iz porodice Elateride, gusjenice podgrizajućih sovica iz roda Agrostis, razne grčice i stonoge, grinje i nematode.

  • Šećerna repa

Borba protiv korova praktični počinje nakon sjetve, prema tome prva mjera njege nakon sjetve, a prije nicanja upravo je tretman zemljišnim herbicidima. Korovi ne nanose direktne štete na samoj biljci, ali je dokazano da najveće indirektne štete, koje se ogledaju u zastoju razvoja biljke uslijed manjka svjetla, vode i hranjiva koje im oduzimaju konkurentni korovi, nastaju u periodu osam tjedana od nicanja. Netretiranje usjeva zaraženog korovima u tom periodu može dovesti i do potpunog propadanja. Šećerna repa se sije relativno rano u proljeće, dugo i sporo niče, niskog je habitusa (korovi je lako nadrastu), potreban joj je duži vremenski period da zatvori redove te joj je vegetacijski ciklus relativno dug. Navedene značajke čine ju slabim kompetitorom u odnosu na korove. U početku vegetacije, upravo u vrijeme kad intenzivno primjenjujemo herbicide, repa je osjetljiva na različite stresne činitelje kao npr. hladno i vlažno proljeće, palež klijanaca, napad buhača, repine pipe. Stresu pridonosi i intenzivna gnojidba mineralnim gnojivima, primjena zemljišnih insekticida kao i nanošenje zaštitnih sredstava na sjeme repe. Korovna flora tipično je okopavinska.

Noviji pristupi suzbijanja korova zasnivaju se na višekratnoj primjeni smanjenih doza herbicida u kritičnom razdoblju zakorovljenosti koja, ovisno o zakorovljenosti parcele i uzgojnom području, nastupi već kod prvog para pravih listova i traje do zatvaranja redova repe. Ovaj način suzbijanja korova ima puno prednosti i proizvođači šećerne repe su ga dobro prihvatili.

Bolesti šećerne repe su Cercospora beticola, Rhizomanija (bradatost korijena šećerne repe uzrokuje virus nekrotičnog žutila (BNYVV) koji se održava i prenosi u tlu gljivicom Polymyxa betae. Visoka vlažnost doprinosi razvoju gljivice, a time i širenju bolesti. Budući se radi o virusnoj infekciji, nema primjerene zaštite pesticidima, odnosno fungicidima te se provode preventivne mjere zaštite. Te mjere uključuju plodored i selekciju tolerantnih sorata.), Rhizoctonia (crna trulež korijena, pojava grupa oboljelih biljaka na pojedinim područjima - plješinama na njivi karakteristična je za ovu bolest. Zaštitna mjera za suzbijanje Rhizoctonije je plodored i to po preporuci struke svakih 5 godina, u Hrvatskoj se navedena mjera poštuje, no uobičajena izmjena kod proizvođača je svake 3 godine.)

U početnim stadijima klijanja i nicanja šećerna repa je osjetljiva na napad štetnika. Od štetnika najvažniji su zemljišni štetnici (žičnjaci, grčice hrušta, sovice pozemljuše, rovci) koji grizu klicu i korjenčiće, te buhači i pipe koji čine štetu na tek izniklim biljkama. Osnovna mjera borbe protiv zemljišnih štetnika je primjena zemljišnih insekticida inkorporacijom u tlo prije sjetve. Znamo li da je na parceli za sjetvu šećerne repe prisutna veća populacija žičnjaka (Elateridae), obavezno je izvršiti njihovo suzbijanje preventivno, jer nakon sjetve nema mogućnosti za njihovo suzbijanje.

Najčešći štetnici su repina pipa i repin buhač. Najveće štete na šećernoj repi nastaju napadom buhača na tek izniklu repu kada štetnik izgriza ne samo kotiledone, nego i samu stabljiku pa se čini da biljka nije ni iznikla. Sve agrotehničke mjere koje doprinose ranoj sjetvi i brzom nicanju smanjuju opasnost od ovog štetnika.


Povezana biljna vrsta

Šećerna repa

Šećerna repa

Sinonim: - | Engleski naziv: Sugar beet | Latinski naziv: Beta vulgaris var. saccharifera

Šećerna repa je industrijska biljka koja se uzgaja za proizvodnju šećera, zbog visoke koncentracije saharoze u njezinom zadebljanom korijenu. Iz šećerne repe se dobije 16%... Pročitaj više »

Tagovi

HGK Osijek Ernest Nađ OBŽ Sjetva Zaštita usjeva Soja Suncokret Šećerna repa Tržište sjemena Tržište mineralnih gnojiva Petrokemija Njega usjeva Stjenice Buhači Gusjenice Korovi Herbicidi Suncokretov moljac Cikade Kukuruzni moljac Kukur


Autorica

Renata Dragović

Uvijek željna novih znanja i izazova u području ekološke poljoprivrede. Posjeduje višegodišnje iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, standardima kvalitete i EU projektima.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi