Osnovana neformalna Mreža regenerativne poljoprivrede, temelj rada - zdravlje tla

Krajem 2024. godine u Đurđevcu je osnovana je neformalna Mreža regenerativne poljoprivrede, čiji je cilj razmjena znanja i iskustava u području biljne proizvodnje, s posebnim naglaskom na regenerativne prakse.

Ovaj značajan korak okupio je u početku desetak poljoprivrednika iz različitih dijelova Hrvatske - od Osječko-baranjske i Bjelovarske-bilogorske do Zagrebačke i Međimurske županije - što jasno ukazuje na potrebu za ovakvom inicijativom u domaćem agraru.

"Sama ideja mreže krenula je puno ranije od njenog službenog osnivanja. Već četiri godine radimo direktno s poljoprivrednicima, s naglaskom na razmjenu znanja. Fokus je bio na tome da se dijeli iskustvo i praksa u održivoj poljoprivredi - praktično. Zdravlje tla je bio početak svega i temelj našeg rada“, istaknuo je Vladimir Miloš.

Pokretanje vlastite inicijative

Tijekom tog razdoblja organizirali su mnoga studijska putovanja u Nizozemsku, Njemačku, Češku, Sloveniju i Vojvodinu.

"Članovi su tako imali priliku vidjeti inovativne prakse u drugim državama, a cilj mreže je omogućiti poljoprivrednicima da ih usvoje, osobito one koje poboljšavaju zdravlje tla i učinkovitost proizvodnje“, dodao je Miloš.

To ih je inspiriralo da i sami pokrenu vlastitu inicijativu, pri čemu je posebno važna priča o konzervacijskoj poljoprivredi, opet s naglaskom na zdravlje tla.

"Kao privatni savjetnik koji je surađivao direktno s poljoprivrednicima, imao sam priliku aktivno sudjelovati u razvoju mreže. Ideja je razmjena znanja – između poljoprivrednika i stručnjaka, pri čemu jedni uče od drugih“, prisjeća se.

Iskustva pokazuju da farmeri koji primjenjuju nove prakse bilježe poboljšanja u radu i rezultatima svojih gospodarstava. Za pridruživanje mreži kandidat mora biti aktivni proizvođač, bilo u ratarstvu, stočarstvu ili povrtlarstvu.

"Cilj je da svako gospodarstvo djeluje kao svojevrsno mini-pokušalište, čime se izbjegavaju ponavljanja skupih pogrešaka i osigurava zajednički napredak“, dodaje .

Mrežu su pokrenuli iskusni poljoprivrednici s dugogodišnjom praksom u konzervacijskim i regenerativnim metodama, među kojima su Kristijan Tatarović, Alen Šopar, Mladen Ferenčak i Vedran Štefanec. A od početka su se uz njih uključili i privatni savjetnici Uroš Radaković i Miloš, dok im se kasnije pridružila i javna savjetnica Tatjana Martinović.

"Što se tiče članstva, mreža je porasla s početnih desetak na preko 50 članova iz devet kontinentalnih županija. U početku smo pokrivali oko tisuću hektara, a danas šest do sedam tisuća hektara, što u prosjeku znači 100-120 hektara po poljoprivredniku. Neki članovi imaju 400 hektara ili više, a drugi petnaestak“ , napominje.

Počeci rada

Prvo okupljanje održano je u dvorani, dok se sva daljnja druženja odvijaju isključivo na polju, na nekom od gospodarstava.

"Na tim susretima domaćin pokazuje svoje gospodarstvo - mehanizaciju, način obrade tla, pristupe zaštiti usjeva te vrste sjetve i kultura. Sve se detaljno analizira i komentira, a posebno je zanimljiva interakcija između poljoprivrednika i savjetnika jer se iskustva i znanja miješaju pa svaki sudionik odlazi s mnogo novih informacija", pojašnjava Miloš.

Dodatno, imaju i WhatsApp grupu gdje članovi gotovo svakodnevno razmjenjuju informacije i savjete.

"Na posljednjem susretu demonstrirane su nove tehnologije - tretiranje biostimulansima pomoću bespilotnih letjelica na gospodarstvu Vladimira Ferenčaka. Osim toga, posjetili smo polje kukuruza obrađeno metodom strip-till (obrada tla i sjetva u trakove, op.a.) te pratili prezentaciju lančane tanjurače“, napominje.

Ove tanjurače koriste se isključivo nakon žetve, odlikuju se velikim radnim zahvatom i malom potrošnjom. Bio je to jedan od prvih takvih primjeraka u Hrvatskoj, a događaj je okupio oko 40 poljoprivrednika i savjetnika.

Dobra iskustva iz inozemstva

Osim što posjećuju gospodarstva u Hrvatskoj, dolaze im kolege iz inozemstva, a i članovi Mreže često putuju van zemlje.

"Primjerice, u Nizozemskoj smo vidjeli inovacije koje je teško u potpunosti primijeniti kod nas, no naši poljoprivrednici nastoje ih što više primijeniti na svojim gospodarstvima. Zanimljivo je što nizozemski poljoprivrednici često sami modificiraju mehanizaciju prema svojim potrebama, pa čak i patentiraju te promjene“, opisuje Miloš.

U toj zemlji je kukuruz često u monokulturi, no poljoprivrednici uspijevaju dobiti dvije žetve godišnje. Posiju mješavinu raži, graška, zobi i boba kao ozimu kulturu koja se sije u petom mjesecu, a zatim se ponovno posije silažni kukuruz.

"Vidjeli smo to na primjeru bioplinskog postrojenja u kojem se cijeli proces odvija bez oranja, koristeći strip-till u jednom prolazu. Iz Italije smo donijeli iskustva vezana uz kukuruz. Klima na sjeveru zemlje slična je našoj, ali tamo ostvaruju dvije žetve godišnje“, prisjeća se.

Ono što su primijetili na brojnim putovanjima, a u Hrvatskoj se sve više prihvaća, jest izbacivanje pluga. Čak i u susjedstvu, u Vojvodini svjedočili su, kaže, zanimljivom primjeru gdje se za poslagivanje pH tla prilikom zaštite usjeva koristi obična limunska kiselina, koja daje sličan efekt kao skuplji sintetički proizvodi.

"To su sitnice, ali mogu uštedjeti i do 1.000 eura“, pojašnjava.

Još jedna važna lekcija iz inozemstva je naglasak na znanje, dodaje MIloš. "Jedan nizozemski poljoprivrednik koji obrađuje 600 hektara istaknuo je da se boji gubitka znanja u poljoprivredi, unatoč vrlo dobrim fakultetima i srednjim školama s praksom. U Hrvatskoj, prosječni poljoprivrednik često nema formalno poljoprivredno obrazovanje, a obrazovne institucije više pripremaju teoretičare nego praktičare“, kaže.

Budući planovi i ciljevi

Što se tiče ciljeva i planova mreže, jedan od glavnih ciljeva je da konačni proizvodi iz regenerativne poljoprivrede budu prepoznatljivi na tržištu. Takvi proizvodi razlikuju se od konvencionalnih jer se prave na način koji upravlja resursima za buduće generacije.

"Farmeri koji primjenjuju ove metode nekoliko sezona vide da je tlo zdravije i 'živo'. To je konačni cilj“, priča nam Miloš.

Napominje i da se prijavljuju na različite projekte kako bi omogućili financijsku potporu, budući da su do sada sve radili volonterski. Naprimjer, prijavili su projekt direktno u Bruxelles na fond European Innovation and Technology i dobili 35.000 EUR.

Projekt koji su dobili omogućit će im financiranje kroz sljedeća tri mjeseca i provedbu nekoliko zanimljivih aktivnosti. Prvo, organizirat će obilaske polja na različitim područjima kontinentalne Hrvatske. Planirano je posjetiti gospodarstva u Osječko-baranjskoj, Bjelovarskoj, Koprivničko-križevačkoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji.

"Nakon terenskih događaja, organizirat ćemo još dva događaja fokusirana na kreiranje održivih poslovnih modela, s naglaskom na ekonomski aspekt upravljanja gospodarstvom. Rezultat svih aktivnosti bit će izrada deset kratkih dokumentarnih filmova koji će prikazati koliko su ove prakse prihvatljive i korisne za buduće generacije“, opisuje.

Ekonomska isplativost

Jedan od značajnih aspekata regenerativne poljoprivrede je i ekonomska isplativost. Primjerice, prilikom klasičnog oranja ljudi troše, ovisno o traktoru i tvrdoći tla, oko 20 litara goriva po hektaru, a uz dodatne operacije prije sjetve ukupno još dvije do tri operacije.

Kod strip-till metode, gdje se kombinira stroj i sijačica za direktnu sjetvu, potrošnja goriva iznosi oko 7 litara po hektaru.

"Imao sam priliku raditi i u različitim državama, uključujući Ukrajinu, gdje smo trošili prosječno 10 litara po hektaru za direktnu sjetvu, uz prinos od 11 tona pšenice po hektaru, i to uz manje oborina nego kod nas. Koncept još nije u potpunosti zaživio kod nas, ali polako se prihvaća“, kazuje Miloš.

Poljoprivreda je, naime, biznis, a ne hobi, i zahtijeva ozbiljan pristup i arsenal sposobnosti, kao bilo koja druga stručna profesija. Ona je djelatnost skaliranja - veći farmeri lakše si mogu priuštiti kvalitetnije strojeve koji obavljaju posao učinkovitije.

"Nažalost, u Hrvatskoj nedostaje stručne literature i stručnjaka za regenerativnu poljoprivredu, što je trend koji se u svijetu razvija u svim razvijenim zemljama. Cilj naše inicijative je popularizirati ju i educirati javnost, kako bi ljudi razumjeli da je to ispravan put koji čuva tlo i brine o budućim generacijama“, zaključuje Miloš.