Nakon cijene pšenice, seljaci se okreću isplati poticaja

Budući da je 80 posto domaće pšenice već prodano po otkupnoj cijenu od 1,35 kuna po kilogramu, poljoprivredne se udruge, koje su uporno tražile višu cijenu, sada okreću isplati poticaja za jesensku sjetvu iako bi ih, prema Zakonu o poticajima, trebale dobiti tek nagodinu, i to najranije u svibnju. Zbog toga seljaci ponovo prijete prosvjedima.

»Krajnji rok za susret s premijerkom Jadrankom Kosor je 20. rujna da bi seljaci mogli na vrijeme ući u jesensku sjetvu«, kaže Stjepan Kunovac, predsjednik Odbora udruga Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

Petar Čobanković, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, kaže da poticaji, osim što nisu sukladni zakonu, ne mogu biti isplaćeni jer za to u državnom proračunu nema novca. Dodao je kako je činjenica da su Vladi i Ministarstvu ruke vezane, jer se puno toga promijenilo u odnosu na prošlu godinu. Sada imamo Zakon o fiskalnoj odgovornosti koji brani čelniku tijela državne uprave da preuzme obvezu za nešto za što nema predviđena sredstva. »Ne možemo sada teretiti proračun za 2012. godinu«, kaže ministar.

S druge strane, Čobanković drži da jesenska sjetva neće propasti, nego će se na selo nagodinu preliti ista količina novca. Uz to, kaže, nekoliko posljednjih godina u jesenskoj sjetvi ostaje nezasijano vrlo malo površina.

Što se tiče otkupa pšenice ovogodišnjeg roda, nakon dobre je žetve već došlo do pozitivnih kretanja na domaćem tržištu mlinarsko-pekarskih proizvoda, jer je snižena cijena brašna, ali se seljaci i dalje nadaju da bi mogli dobiti višu otkupnu cijenu (1,60 kuna) kad s 31. kolovoza istekne sada zajamčena cijena od 1,35 kuna za kilogram. Pokazalo se, međutim, da Ministarstvo poljoprivrede nije institucija koja će odrediti otkupnu cijenu pšenice niti će diktirati uvjete. To regulira tržište. Dakle, nema mjesta ni zahtjevima za to da otkupna cijena ove godine bude 35 posto viša nego lani (1,20 kuna) jer nijedan ulazni trošak, bilo da je riječ o repromaterijalu, bilo cijeni plavoga dizela, nije toliko porastao u godinu dana. No, problem je i to što je Hrvatska premalo tržište da bi određivala otkupnu cijenu pšenice na globalnom tržištu, koja se uoči same žetve na robnim burzama kretala od 1,30 do 1,70 kuna po kilogramu. Potkraj kolovoza se cijena na robnoj burzi u Budimpešti stabilizirala na 1,36 kuna.

Čini se, međutim, da i u Hrvatskoj može zaživjeti model skladišnice, nakon dvije godine od donošenja zakona, koji je sada poduprt i jamstvenim fondom te podzakonskim aktima. Drugim riječima, stvorene su pretpostavke da seljaci smjeste pšenicu u devet licenciranih silosa, a za to dobiju skladišnicu s kojom u banci mogu tražiti kredite čekajući povoljniji trenutak za prodaju. Država bi bila odgovorna za 75.000 tona pšenice u licenciranim skladištima pa ne postoji mogućnost da »miševi« opet raznesu seljačku pšenicu.

No, seljaci moraju sami, uz akontaciju od kune, preuzeti rizik čekanja bolje cijene koju im nitko ne može jamčiti. Primjerice, lani su prodavali pšenicu u jeku žetve po 1,20 kuna, da bi ona u ožujku ove godine bila za kunu skuplja na tržištu. S druge strane, domaći su se otkupljivači, koji sada pušu i na hladno, već jednom opekli, jer su prije nekoliko godina platili pšenicu po 1,10 kuna, a na zimu je prodavali po 80 lipa. Rezultat je bio minus od gotovo 300 milijuna kuna. Pojedine seljačke udruge sumnjaju, međutim, da otkupljivači ne izlaze s otkupnom cijenom, nego u dogovoru čekaju da seljaci izgube volju i prodaju pšenicu po što nižoj cijeni.

Inače, otkupna cijena pšenice u Srbiji kretala se oko 1,30 kuna, a u Sloveniji od 1,40 do 1,60 kuna.

U Hrvatskoj je lani pšenicom zasijano 130.000 hektara, te se može očekivati urod između 650.000 i 700.000 tona, dok su domaće potrebe 550.000 tona na godinu. Predstavnici poljoprivrednih proizvođača smatraju da ti podaci nisu posve točni i da je riječ o manjim površinama.

Trenutačna kretanja na burzama i izvanredni prinosi u Rusiji i Ukrajini, čemu u prilog govori i ukinuti embargo na izvoz iz tih zemalja, pokazuju da će ovogodišnja žetva pšenice biti dobra, bolja od očekivane.

Mato Mlinarić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih seljaka (NHS-a), tvrdi da su proizvođači pšenice izigrani jer da je u sadašnjoj cijenu kruha, koji nije pojeftinio, ugrađena cijena pšenice od najmanje dvije kune po kilogramu. Nadalje, sad se želi da seljaci ostanu i bez poticaja za jesensku sjetvu. Ako u proračunu, kaže, ima novca za razne mostove u izborno vrijeme, onda se može pronaći i za seljake, koji neće dočekati obećani ulazak u EU ako im se zakonska prava budu stalno rezala.

Očito je da će se cijena najvažnije krušarice i ove godine u Hrvatskoj krojiti izvan zakona tržišta koje ne funkcionira na odnosu ponude i potražnje.

Budući da žetva završava, svjetski analitičari očekuju daljnji pad cijene pšenice uzrokovan pritiskom jačeg dolara i brigom o globalnom rastu, dobrom žetvom te padom zainteresiranosti burzovnih mešetara zbog još manjih zaliha u svijetu.

Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, kaže da se pokazalo kako maštanja o 2,40 kuna za kilogram pšenice u najmanju ruku nisu ostvariva, jer je lani otkupna cijena bila 1,20 kuna, a preklani tek kunu, pa i 90 lipa. No, ove godine, kaže on, imamo i golemu štetu od suše za koju također nema novca u proračunu.

Unatoč prvotnim procjenama, žetva je u Hrvatskoj bila uspješna, što znači da će pšenica, budu li se poštovale cijene na burzama u okružju, stajati više kako se bude primicao kraj godine, jer joj je u ožujku cijena bila 2,20 kuna po kilogramu.

Uzme li se u obzir prosječni urod od, na primjer, 5,5 tona po hektaru i otkupna cijena od 1,35 kuna za kilogram, prihod po hektaru iznosi oko 7000 kuna. S poticajima od 200 kuna po hektaru, to je oko 10.000 kuna, što znači da bi s troškom proizvodnje oko 5000 kuna seljaci, smatraju neki, mogli i zaraditi. Međutim, oni sami drže da su na gubitku dok se god ne urede pitanja legalizacije farmi, ovrha, zemljišta i farmerskog sjemena, čime bi se riješila većina problema u poljoprivrednoj proizvodnji.

Budući da je žetva završila, u mlinarsko-pekarskoj industriji nitko još ne želi nagađati koliko će pšenica na kraju stajati. Na to ih i podsjeća i 2008. godina s visokih 1,50 kuna za kilogram, nakon čega su, zbog drastičnog pada cijena, brašno 2009. godine prodavali po 1,40 kuna ili čak po kunu, što je tu industriju te godine stajalo 237 milijuna kuna gubitaka od čega se nije oporavila ni 2010.

Ne zna se kolike su zalihe prošlogodišnje pšenice, no s dobrom ovogodišnjom žetvom, čak i s 50.000 hektara manje zasijanih površina, neće je nedostajati niti će biti drastičnih oscilacija i nestabilnosti u kretanju njezine cijene, koja je od sredine lipnja u blagom padu.

Dragutin Dukić, predsjednik Koordinacije poljoprivrednih proizvođača, kaže kako se nitko ne treba bojati da će seljaci zaraditi na pšenici, koja je većini ratara prvi veći novac u godini. Smatra da su seljaci do zadnjega spremni braniti otkupnu cijenu od 1,60 kuna po kilogramu, jer bi u drugom slučaju mali proizvođači, koji imaju manje prinose (četiri tone po hektaru), mogli završiti u gubitku, a farme u stečaju.

Ipak, nakon još jedne žetve, jasno je da se prinosi pšenice od čak sedam tona po hektaru mogu dobiti jedino u istočnoj Slavoniji. U Podravini, gdje su duhan i povrće puno uspješniji, te u Požeštini, gdje nema ni certificiranih silosa, pšenicu treba sijati samo u krajnjoj nuždi.

Autor: Marinko Petković