Korovi mogu biti vrlo opasne biljke koje nanose ogromne štete uzgajanim usjevima. Zato treba raditi na smanjenju njihove brojnosti.
Strne žitarice su naš najveći izvor hrane i zauzimaju znatne površine. Međutim, njihov normalan rast i razvoj ometaju druge, nepoželjne vrste. To su korovi, od kojih su najznačajniji i najteži za suzbijanje: palamida, divlji sirak, slak, vijušac, kukolj, ali i mnogi drugi.
Korovi su najčešće biljke iznimnih svojstava. Mogu nicati u različitim tlima i klimatskim uvjetima, donose plod više puta godišnje, sjeme im je klijavo dugi niz godina, razmnožavaju se sjemenom i/ili vegetativnim organima. Podzemni su im organi bogati su pričuvnim hranjivima pa odolijevaju nepogodama. Razvijaju otpornost na pojedine skupine herbicida.
Jedan od najopasnijih korova u strnim žitaricama čiji je korijenov sustav jako dobro razvijen i sastoji se iz glavnog i bočnog korijenja koje ide u dubinu preko 4 metra. Prepoznaje se po ljubičastom cvijetu i bodljikavim listovima. Ovaj korov se vrlo teško suzbija pa su preventivne mjere poput obrade zemljišta i njege jako važni.
Zaštitna sredstva - herbicidi dopušteni u Republici Hrvatskoj!
Također jedna od značajnijih korovskih vrsta koja najčešće zakorovljava kukuruz. Korijenov sustav je sastavljen iz rizoma, a stablo može biti visoko i dva metra. Prepoznaje se po piramidalnoj metlici. Ukoliko se kukuruz uzgaja u monokulturi, pojava divljeg sirka je znatno povećana. Najbolje sredstvo za suzbijanje ovog korova je Glifosat i to kada je strnina visoka 20 cm.
Ova biljka ima spratolik korijenov sustav koji ide u dubinu do šest metara, što je jako opasno za biljku. Prepoznaje se po srcolikim listovima i bijelom-trubastom cvijetu. Uglavnom se suzbija preparatima na bazi 2,4 D, MCPA i dikambe.
Najčešće se javlja u ozimim žitaricama, a njegovo sjeme rado jedu ptice. Lako se obavija oko biljke. Razlikuje se od slaka po tome što ima kopljaste listove i sitnije cvjetove. Preventivne mjere su jako važne poput sjetve čistog sjemena, plodoreda.
Jednogodišnji korov koji se prepoznaje po krupnom, tamnocrvenom cvijetu i lancetastim listovima), iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Uski, zeleni lapovi čaške duljinom nadmašuju crveni vjenčić. Plod je tobolac s mnogo sjemenaka. U klici sadrže saponin i druge otrovne tvari koje izazivaju uzetost mišića i živaca, pa u domaćih životinja (peradi, svinja, koza, kunića) mogu izazvati i uginuće. Kukolj je nekada bio redoviti korov u strnim žitima, a danas je to biljka koja je ušla u mnoge Crvene knjige kao ugrožena ili, u pojedinim područjima, izumrla vrsta.Ovaj korov sazrijeva kad i strne žitarice pa zato treba koristiti za sjetvu čisto sjeme, a vrlo su značajne i agrotehničke mjere.
Preventivne mjere imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju zakorovljenosti zemljišta. Kako bi se na samom početku djelovalo na sprečavanje nastanka korova, treba ozbiljno i odgovorno pristupiti obradi zemljišta, mjerama njege, a važnu ulogu ima i plodored, kao i sjetva čistog sjemena. Uništavanje korova je znatno teže u organskoj proizvodnji, jer je zabranjena upotreba herbicida pa još više do izražaja dolaze obrada zemljišta, mjere nege i pravilna primjena plodoreda. U konvencionalnoj proizvodnji primjena herbicida predstavlja osnovu borbe protiv korova, ali naravno ni u ovom vidu proizvodnje nikako ne treba zanemariti mjere koje se odnose na obradu zemljišta.
Tagovi
Autorica
Igor Dekemati
prije 10 godina
Poštovana, jako dobra tema, pa sam ju pročitao onako kako bi se reklo od A do Ž. Ozimoj pšenice pa i svim ostalim ozimim žitaricima veću opasnost predstavljaju korovi koji niču u istom periodu kada i ozime žitarice. Npr. Papaver, Lamium, Veronica, Centaurea, Myosotis, Stellaria, Avena, Apera... Cirsium arvense i Sorghum halepense su dva korova koji svoju vegetaciju započinju u toplijem dijelu godinu, te su oni značajni korovi ali na strništu. Njihovo suzbijanje provodi se nakon žetve korištenjem totalnih herbicida na bazi glifosata.