• Kvinoja
  • 11.11.2018. 07:30

Kvinoja - zlatno zrno koje uspijeva i kod nas

Kvinoja je odličan predusjev ozimim usjevima pšenice i uljane repice, a pažnju je privukla i zbog svojih nutritivnih vrijednosti i brze i lake pripreme ukusnih jela.

Foto: Marija Spasić
  • 1.156
  • 120
  • 0

Kvinoja (Quinoa, lat. Chenopodium quinoa Will.) je jednogodišnja uzgajana vrsta, nastala kultiviranjem samoniklih, koje su rasle u spontanoj flori koje danas pripadaju Boliviji, Peruu i Ekvadoru. Narodi Južne Amerike su je u prehranu uveli prije 6.000 godina. Uzgajali su je na Andama i zrno koristili u prehrani. Proizvodnja u Europi je na malim površinama (Danska, Španjolska i Francuska). 

Odličan predusjev ozimim žitaricama uljanoj repici

Kvinoja se uzgaja radi zrna ili mladih listova, koji se na više načina koriste u prehrani ljudi. U prethodnih nekoliko godina i u bolje opskrbljenim prodavaonicama "zdrave hrane" mogu se kupiti sitna loptasta zrnca, koja najviše podsjećaju na proso. Hranjiva vrijednost kvinoje slična je zrnima pravih žitarica, imaju povećan sadržaj bjelančevina.

Saznanja o velikoj nutritivnoj vrijednosti kvinoje, brza i laka priprema ukusnih jela, skrenula su pažnju nutricionista i izazvala veliku potražnju za sićušnim zrncima. Najjednostavnije jelo ima specifičan, ugodan okus sličan lješnjaku. Veliku hranjivu i dijetetsku vrijednost imaju i mladi listovi koji se koriste u prehrani kao srodne vrste špinat i loboda.

Loboda - hrana, a ne korov

Kvinoja ima veliki agrotehnički značaj, jer ostavlja zemljište dobrih fizičkih osobina. Sazrijeva krajem ljeta i odličan je predusjev ozimim usjevima žitarica i uljane repice.

Biološke osobine kvinoje

Botanički, kvinoja pripada porodici pepeljuga (fam. Chenopodiaceae). Prema načinu uzgajanja i načinu korištenja zrna u prehrani svrstana je u grupu alternativnih žitarica. Kvinoja je jednogodišnja zeljasta biljka dužine vegetacijskog perioda od 90 do 125 dana. Ako je sjetva obavljena u optimalnim uvjetima topline i vlažnosti zemljišta, niče za tri do pet dana, ima usporen početni rast poslije nicanja. Razvija razgranat vretenast korijenov sustav, velike usisne moći za vodu i mineralne soli.

Stablo je, zavisno od sorte zeleno, žućkasto do tamnosmeđe. Raste 80 cm - 200 cm u visinu, čvrsto je i uspravno, a ovisno od gustine usjeva može biti razgranato ili bez bočnih grana. U početku je zeljasto i sočno, kasnije ogrubi i djelomično odrvenjava. Na njemu se razvijaju krupni listovi jednostavne građe s debelim zelenim sočnim liskama. Slični su listovima špinata. Sazrijevanjem biljaka oni mijenjaju boju u žutu, crvenu ili ljubičastu i na kraju otpadaju. Ujedno je to i jedan od pokazatelja zrelosti usjeva. Na vrhu stabla se pojavljuju cvjetovi sakupljeni u cvasti koje podsjećaju na zbijene metlice prosa. U cvastima se nalazi veliki broj sitnih dvospolnih cvjetova. Kvinoja je samooplodna biljka uz 10%-15% stranooplodnje.

Kvinoja seme
Sjeme kvinoje podsjeća na proso (Foto: Pixabay / evitaochel )

Sjeme je sitno promjera 1-1,25mm, loptastog oblika i podsjeća na plod prosa, obavijeno je čvrstom obojenom sjemenjačom, čiji udio može biti i do 40%. U sjemenjači se nalazi 2%-6% gorkih tvari saponina. Boja sjemena je bijela, žuta, crvena do crna. Najcjenjenije su sorte bijelog sjemena, bezbojne sjemenjače. Unutrašnjost sjemena čini hranjivi dio (endosperm) i klica s dva kotiledona. Po kemijskom sastavu slično je sjemenu pravih i prosolikih žita.

U sjemenu se nalaze i značajne količine prehrambenih vlakana (celuloze), koja utječe pozitivno na rad probavnih organa. Visok sadržaj mineralnih soli osigurava organizmu više kalija, željeza, magnezija, cinka, bakra i mangana nego ostale žitarice. Sjeme je bogato vitaminima B grupe. Proteini su velike hranjive vrijednosti jer sadrže bjelančevine bogate esencijalnim aminokiselinama.

Agroekološki uvjeti za uzgoj kvinoje

Odnos kvinoje prema agroekološkim i zemljišnim uvjetima je specifičan. Poslije nicanja biljka je vrlo tolerantna prema suši. U početnim fenofazama podnosi kratkotrajne proljetne mrazeve do -20°C, a u kasnijim fenofazama visoke temperature zraka. Vrlo dobro uspijeva na pjeskovitim i pjeskovito-ilovastim zemljištima, može se uzgajati i na prirodno siromašnim zemljištima plitkog humusnog sloja, na kiselim (ph 4,8) ili alkalnim (ph 8,5). Bolje reagira i uspijeva u uvjetima kratkog dana ili u manje zasjenjenim prostorima.

Kvinoju bismo mogli uzgajati u prohladnim brdsko-planinskim područjima kao glavni usjev, a u nizinama i dolinama rijeka kao glavni usjev proljetne sjetve ili postrno.

Kada je riječ o izboru predusjeva za kvinoju, trebalo bi birati nesrodne vrste, kako bi se spriječila pojava i razvoj patogena. Svakako da su najbolji predusjevi oni usjevi koji ostavljaju zemljište nezakorovljeno, na primjer prave žitarice. Razvoj kvinoje u prva dva tjedna je jako usporen i konkurentna je korovima. Vrijeme i dubina osnovne obrade zemljišta nemaju poseban utjecaj na ukupan porast biljaka, kao i na visinu prinosa, tako da se ova agrotehnička mjera može izvesti raoničnim plugovim ovisno od fizičkih osobina zemljišta i zakorovljenosti. Predsjetvena priprema izvodi se sjetvospremačima na dubini 5cm - 6 cm prije sjetve.

Ishrana biljaka kvinoje

Za ishranu biljaka koriste se mineralna hraniva, ona najsnažnije reagira na dušik i on je zaslužan za veći prinos zrna. Mineralna hraniva najbolje je unijeti u zemljište predsjetveno ili sa strojnom sjetvom.

Sjetva kvinoje

Sjetvu treba obaviti početkom travnja, kada prođe opasnost od jačih proljetnih mrazeva. Kasnija sjetva moguća je ako se poslije sjetve zemljište može zaliti, kako bi biljke brže i ujednačenije nikle. Pored isušenosti površinskog sloja zemljišta, rizik kasniije sjetve je pojava jednogodišnjih korova, koji imaju brži početni rast od kvinoje.

Zemljište za sjetvu treba dobro pripremiti usitnjenim i optimalno vlažnim sjetvenim slojem. Sjetva na malim površinama izvodi se ručno ili jednorednim ručnim sijačicama, dok se na većim površina sije sijačicama za povrće. Kako bi se ostvario optimalan broj biljaka po hektaru 130.000-150.000, sjetva se izvodi na različite razmake. Gustinom sjetve u redu potrebno je osigurati broj biljaka po jedinici površine.  Sjetva se obavlja na dubini 2 cm -2,5 cm.

Za sjetvu se koristi čisto sortno sjeme, zdravo, ujednačene krupnoće i visoke klijavosti. Danas postoji određeni broj visokorodnih sorti koje su selekcionirane za različite agroekološke uvjete i razine primjenjene agrotehnike. Potrebna količina sjemena za hektar ovisi od načina sjetve i kvalitete predsjetvene pripreme zemljišta. Za preciznu strojnu sjetvu potrebno je 2 kg - 4 kg / ha sjemena. Ako se sjetva izvodi ručno i na nekvalitetnom zemljištu količinu sjemena treba udvostručiti. Poslije nicanja usjev se prorjeđuje i ostavlja po jedna biljka na razmaku u redu 10 cm -15 cm.

Mjere njege kvinoje

Najvažnija mjera njege svakako je prorjeđivanje usjeva uz istovremeno ručno uništavanje korova. Još uvijek nema herbicida koji bi se preporučili za suzbijanje korova u usjevu kvinoje. Navodnjavanje je potrebno izvesti ako je poslije sjetve površinski sloj zemljišta isušen uslijed visokih temperatura zraka. Na površinama koje su posijane strojno na međurednom razmaku 50 cm može se izvesti međuredno kultiviranje.

Kvinoja
Kvinoja može narasti i do dva metra (Foto: Pixabay / Jai79)

Mjere zaštite kvinoje

Nema podataka o pojavi gljivičnih bolesti. U područjima gdje se ona dugo godina uzgaja, na usjevima parazitiraju sljedeće gljive Peronospora farinosa, Sclerotium rolfsii, Ascochyta hyalospora, Botrytis cinera, Phoma exigua var. foveata i Pseudomonas sp. Ovi patogeni su prisutni u našim usjevima i na tim parcelama potrebno je poduzeti preventivne mjere (plodored, kvinoju ne treba uzgajati poslije biljaka koje napadaju ovi patogeni) i primjena mjera direktne zaštite usjeva - kemijske ili fizičke (uklanjanje zaraženih biljaka).

Biljne uši napadaju mlade listove i cvasti, mogu nanijeti najveću indirektnu i direktnu štetu. Sjeme sadrži gorke tvari saponine tako da ga ptice ne diraju.

Berba i skladištenje kvinoje

Tehnološka zrelost biljaka ogleda se u promjeni boje iz zelene u žutu ili smeđu, listovi otpadaju, a sjeme se ne može zgnječiti noktima. Ubiranje kvinoje je lako univerzalnim kombajnima, slično kao sirak, koji se proizvodi za zrno. Tada kosa kombajna odsijeca samo cvasti s vršnim dijelom stabla. Prethodno je potrebno podesiti kombajn za vršidbu sitnog sjemena.

Berba na malim površinama obavlja se ručno i podrazumijeva odsijecanje dijelova stabla s cvastima, skupljanje u snopove i kasnije dozrijevanje sjemena. S ovakvom berbom poželjno je krenuti ranije kako bi se spriječilo osipanje zrelih sjemena iz cvasti. Nadzemna biomasa može se vršiti vršalicama.

Poslije berbe sjeme se dosušuje, čisti od ostataka vegetativne biomase i pakira u platnene vreće. Čisto i suho sjeme se čuva u skladištima zajedno s ostalim zrnastim prizvodima, pri čemu je neophodno provjeravati stanje vlažnosti u skladištu. Sjeme sadrži saponine koje je potrebno ukloniti prije upotrebe kvinoje u prehrani - najlakše je to obaviti pranjem mlazom čiste vode.


Tagovi

Kvinoja Alternativne žitarice Sjetva kvinoje Berba kvinoje  Hranjiva vrijednost kvinoje


Autorica

Marija Spasić

Doktor biotehničkih nauka oblast ratarstvo.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi