• Stajski gnoj
  • 11.12.2013. 07:45

Kvalitetno domaće gnojivo

Dozrijevanje stajskog gnoja odvija se pomoću različitih kemijskih promjena

Foto: dirtyammo.com
  • 1.552
  • 117
  • 0

Vrijeme sazrijevanja stajskog gnoja ovisno je o više faktora, klimi, količini vode u gnoju, načinu spremanja, temperaturi. Da bi se dobio posve humificirani gnoj, potrebno je godinu dana. U ljeti, sazrijevanje gnoja traje oko 2-3 mjeseca, a zimi 3-4 mjeseca. Zreli gnoj je poluhumificirana masa. Prosječna težina stajskog gnoja ovisi o stupnju zrelosti. Čak i djelovanje stajskog gnoja u tlu je različito. Veći dio biljnih hraniva u gnoju nalazi se u oragnskim spojevima pa se većina sporo mobilizira i dolazi do produženog djelovanja stajskog gnoja u tlu, koje traje dulje ili kraće vrijeme (jednu do četiri ili više godina), ovisno o više činilaca. Dušik iz stajskog gnoja iskoristi se slabije nego dušik iz mineralnog gnoja, a fosfor i kalij nešto bolje, odnosno podjednako.

Potrebna količina stajskog gnoja po jedinici površine ovisi o teksturi tla, dubini obrade, plodoredu, vrsti usjeva, tipu tla i zalihama hraniva u tlu. Kao normativ gnojidbe stajskim gnojem smatra se količina od 30 t/ha. Djelovanje stajskog gnoja pojačava se ako se miješa s mineralnim gnojem, što se naziva organsko-mineralna gnojidba.

Kemijske promjene tijekom dozrijevanja gnoja

Dozrijevanje stajskog gnoja sastoji se u različitim kemijskim promjenama koje nastaju rastvaranjem organske tvari radom mikroorganizama koji su sa životinjskim izmetinama došli u stajski gnoj. Rastvaranje stajskog gnoja je biokemijski proces rastvaranja nedušičnih i dušičnih sastojaka. Nedušične tvari sastoje se od neprobavljivih ostataka biljnih stanica, celuloze, lignina, pektina. Dušične tvari gnoja sastoje se od smjese raznih organskih spojeva, kao što su ostaci bjelančevina, mokraćna kiselina. Nedušične tvari gnoja podvrgnute su procesima truljenja i gnjiljenja.

Proces truljenja zbiva se u gornjim slojevima gnoja u koje dopire zrak, a proces gnjiljenja u donjim slojevima bez zraka. Truljenje je oksidativno raspadanje organske tvari izazvano aerobnim bakterijama pri kojem kao konačni proizvodi nastaju ugljični dioksid, amonijak, voda, dušik i dušična i sumporna kiselina. Truljenjem se stvara toplina pa se zbog toga gornji slojevi stajskog gnoja zagrijavaju jače nego donji.

Gnjiljenje je raspadanje organske tvari izazvano anaerobnim bakterijama. Osim ugljične kiseline nastaju organske tvari, masne kiseline, aminokiseline i metan, a od anorganskih tvari vodik, sumporovodik i amonijak. Truljenje i gnjiljenje korisne su pojave za dozrijevanje stajskog gnoja, ali samo do određene granice. Osnovni cilj je stvaranje dobrog gnoja s obiljem humusnih tvari, koje su potrebne ne samo kao izvor mineralne hrane, nego i kao regulator fizikalnih svojstava tla. Humusne tvari stajskog gnoja zapravo i jesu oni sastojci, koji ga čine vrijednijim od mineralnih gnojiva. Zbog toga gnoj na gnojištu ne smije istrunuti do kraja, nego samo do stanovite granice.

Dušične tvari gnoja sastoje se od smjese raznih organskih spojeva. U mokraći većinom dolaze topljive tvari koje se kad dospiju u gnojnicu brzo cijepaju te pri tom nastaje amonijak. Mokraćevina se (karbamid, urea) razgrađuje utjecajem fermenta ureaze, a konačni proizvod opet je amonijak. To cijepanje dušičnih tvari nazvano je „gnjiloća mokraće“. Od njega potječe amonijski miris gnoja. Gubici dušika prema tome nastaju već isparavanjem amonijaka u staji i na putu od staje do gnojišta, a biti će to manji što je u stajskom gnoju više vode i ugljične kiseline koje mogu amonijak vezati u amonijske soli, a to se postiže ako se gnoj gazi i polijeva vodom. Gaženjem gnoja smanjuje se i površina isparavanja. Kod procesa dozrijevanja stajskog gnoja postoje aerobni i anaerobni procesi.

Aerobni i anaerobni procesi dozrijevanja gnoja

Aerobni tip dozrijevanja gnoja odlikuje se burnim fermentativnim procesima, a događa se uz prisutnost kisika. Dovodi do brzog rastvaranja organske tvari uz njen velik gubitak. Stvara se blagi humus, koji se u tlu brzo mineralizira u spojeve pristupačne biljci. Aerobno dozrijevanje gnoja postiže se slaganjem gnoja u manje rahle hrpe bez zbijanja i navlaživanja. To je najgori način spremanja gnoja, a susreće se na gospodarstvima gdje nema uređenih gnojišta. Gnoj se jako zagrijava i takav način spremanja naziva se „vruće dozrijevanje“. Anaerobno dozrijevanje odlikuje se polaganim fermentacijskim procesima. Dozrijevanje se odvija u stalno vlažnoj sredini i dolazi do stvaranja većih količina raznih kiselina koje sprečavaju rastvaranje organske tvari i zadržavaju amonijak u gnoju. Gubi se malo organske tvari, ali se stvara kiseli humus. Provodi se pravilnim slaganjem i jakim zbijanjem te navlaživanjem stajskog gnoja, tako da nikada ne dolazi do površinskog isušivanja, a naziva se „hladno dozrijevanje“.

Gnojište i postupak s gnojem

Gnojište treba izgraditi u blizini staje, a između staje i gnojišta treba ostaviti dovoljno prostora za utovar gnoja i kretanje transportnih vozila. Oko gnojišta dobar je zasad drveća, kako bi se gnoj zaštitio od izravnih sunčevih zraka i isušivanja. Najbolji je pravokutni oblik gnojišta i to u omjeru 3:2. Potrebno je da gojište ispunjava slijedeće uvjete

  • podloga gnojišta treba da je nepropusna tako da se ne gubi tekućina koja se cijedi iz gnoja, a uz to treba se spriječiti pritok vode izvana;
  • da gnoj ne bi ležao u tekućini, gnojištu prilikom gradnje treba dati određeni pad, 2-5%, tekućina iz gnojišta treba da se slijeva u jamu za gnojnicu;
  • ne smije se dozvoliti da se vanjska voda ulijeva u gnojište, nego je treba odvoditi prigodnim kanalom oko gnojišta;
  • kolski ulaz u gnojište treba da je nešto povišen i betoniran ili popločen kamenom;
  • jamu za gnojnicu treba povezati s gnojištem podzemnim kanalom kojim će se u nju slijevati suvišna tekućina;
  • gnojnica iz gnojišta i staje treba da ide najprije u sabirnu jamu, gdje se istalože čvrste čestice, tako da se u gnojišnu jamu izlijeva čista gnojnica;
  • gnojnica se uvijek odvodi zatvorenim cijevima, odnosno kanalom, kako bi gubitak dušika ishljapljivanjem bio što manji.

Gnoj se svakodnevno iznosi iz staje i ravnomjerno razbacuje, slaže po pojedinim dijelovima gnojišta u obliku prizme do određene visine. Nakon toga se na isti način nastavlja slaganje gnoja u preostalom dijelu gnojišta. Slojeve razgrnutog gnoja dobro je malo ugaziti, a po potrebi umjereno zalijevati vodom ili gnojnicom. Gnoj se ne smije jako zalijevati, tako da bi ležao u vodi, nego ga treba oprezno navlažiti tek toliko da se može bolje ugaziti.

Foto: dirtyammo.com


Tagovi

Gnojivo Sazrijevanje Gnojište Biokemijski proces Truljenje Organsko-mineralna gnojidba Dušik


Autorica

Renata Dragović

Uvijek željna novih znanja i izazova u području ekološke poljoprivrede. Posjeduje višegodišnje iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, standardima kvalitete i EU projektima.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Na snimanje! :)