Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivreda
  • 05.03.2009.

Koštice tikve (bundeve) u izvoz

ZORAN ŠESTAK, MEĐIMURSKI POLJOPRIVREDNIK IZ DONJEG VIDOVCA

  • 18.031
  • 821
  • 0

Iz Donjeg Vidovca, odakle mu je porijeklo, Zorana Šestaka na južnu stranu Drave odvela je - ljubav. Otišao je za podravskog zeta, u Kutnjak kraj Podravske Selnice (ma, tu je to, kaže, niti tri kilometra od dubravskog mosta preko Drave) gdje živi obitelj njegove supruge Snježane. Imaju dva sina - Marcela (12) i Mihaela (7), Snježana radi u banci, a Zoran, premda ima diplomu informatičara, pred petnaest je godina do pojasa zagazio u poljoprivrednu proizvodnju.
Devedesete je godine, naime, otišao u Austriju. Bila su ratna vremena, tamo se moglo više zaraditi za podizanje obitelji. Radio je tamo pet godina i - vratio se doma i osnovao malo poduzeće KUTAG (skraćeno od Kutnjak-agro). No, taj nagli ulazak u poljoprivredu i nije bio baš bez plana...

INFORMACIJA JE KLJUČ

- Stekao sam nešto početnog kapitala - priča Zoran - radeći u gastronomiji, u nabavi jela i pića, a najviše što sam iz Austrije donio doma nije samo novac. Važniji su bili - znanje, informacije. Vidio sam u svom poslu koja je to tržišna niša prazna, čega to na tržištu nema i nije moguće namiriti potražnju. Radio sam u Štajerskoj i u Gornjoj Austriji i upoznao vrijednost crnog zlata, kako Austrijanci zovu crno ulje od tikvinih koštica. Skupo je, ima ga u delikatesnim pakiranjima...
Nije me bilo strah početi od nule, a baš od nule krenuo je u uzgoj tikvi... Prvo sam kupio traktor, pa kombajn za tikve, mali, pa malu sušaru, pa se kupila još jedna mala sušara... Onda je sama količina posla dovela do toga da se krene u nabavu većeg postrojenja, velike sušare za tikvine koštice koja može - u optimalnom režimu - prihvatiti i osušiti, očistiti od primjesa do 20 tona koštica, pa je sve onda i postavljeno na velikom starom gruntištu koje je sad poduzetnička parcela...

PRVO - ORGANIZACIJA

- Nabavio sam i uljaru, izvrsno postrojenje, ali makar je montirano - još nije u funkciji. Malo sam perfekcionist, ne mislim ni početi proizvodnju na tom postrojenju dok sve ne bude - od uzgoja tikve do prešanja koštica - posloženo tako da funkcionira kak švicarska vura! Moj je cilj - ako se već proizvodi crno tikvino ulje, onda nema smisla proizvoditi ništa drugo nego 100-postotno crno ulje bez ikakvih primjesa. Čak sam nabavio i mlin za koštice koji ima kamen na tarnom kolu, za delikatesno crno ulje, za autentičan tradicijski prehrambeni artikl kakve bi svi htjeli imati na stolu, samo ih ne bi na tradicijski način proizvodili, nego industrijski. A to ne ide. Nešto ili imaš ili nemaš, tržište brzo reagira na krivotvorine...

SAMO KOŠTICA VEĆ ISPLATIVA

- No, ne žurim ni u čemu jer Austrija zapravo diktira tržištem crnog ulja, a na tom je tržištu još uvijek znatno veća potražnja za košticama od ponude. Zato se još uvijek i isplati tržiti suhu košticu, dakle poluproizvod spreman za unos u uljaru.
Problem je u tome - kad se pogleda Međimurje u kojem imam čak do 100 obiteljskih gospodarstava u kooperantskom uzgoju tikvi - što se ljudi teško odvajaju od ratarskih kultura, od pšenice, kukuruza...

MASLINARIMA POTICAJ, A MI?

- Toga se sije daleko više nego tržište može po koliko-toliko prihvatljivoj cijeni progutati, a s druge strane - da mi u uzgoju tikvi i proizvodnji crnog tikvinog ulja imamo 10 kuna poticaja po litri kakav se daje za maslinovo ulje, to bi bila druga priča. Poticaji za tikve isti su kao i kukuruz kojeg imamo previše, a za uljarice kojih nam fali poticaj je nedostatan. Tu je baš sustavna greška.

- U sklopu KUTAG-a svake godine imam uzgoj tikvi na do 45 hektara. Skoro 33 hektara je moja zemlja. Ostalo se uzima u zakup, a na području Međimurja u mojoj kooperaciji je, primjerice 2006., bilo čak 350 hektara pod tikvom. Dvije iduće godine po 180 hektara, jer su svi krenuli na kukuruz kojeg se sad ne mogu riješiti, a za 2009. godinu zasada je već ugovoren uzgoj tikve na 250 hektara. Moram reći da je sva proizvodnja već unaprijed plasirana. Moglo bi se plasirati i više od optimalnog uroda od 1.500 kg koštice po hektaru, koliko se u našim uvjetima može dobiti...

MANJE JE VIŠE

- I u 2009. godini stotinjak je kooperanata uključeno u uzgoj, no, osobno težim manjem broju kooperanata koji bi imali veće površine. Za svoje kooperante osiguravam repromaterijal na kredit, beskamatno. Od 1996. godine nikakvih problema nije bilo s ugovorima, isplatama. Jedini je problem te proizvodnje velika usitnjenost parcela. Zamislite, na području koje pokrivam - od Štrigove do Koprivnice - što znači transport kombajna, većeg, kapacitetnog, s parcele na parcelu, koje su tako male da se pobere ni par sto kila koštica?

Kombajniranje je za kooperante besplatno, pri obračunu prinosa ne odbivam nikakve primjese... Za ovu godinu znam da ćemo za kooperante ostvariti barem 6 kuna za kilogram mokre koštice.

DVA PUTA, TRI PUTA

- To je, znači, dva puta viši prihod po hektaru od pšenice ili tri puta viši od kukuruza. Na slobodnom tržištu u Hrvatskoj nema koštica u ponudi! Ni izvoz nije moguće namiriti!
Zato mislim da bismo s ovom proizvodnjom (a bar kad je o Međimurcima riječ, nema straha da ne bi usjev odnjegovali vrhunski) mogli napraviti atraktivnu izvoznu priču, mogli bismo jednom već na pravu mjeru svesti površine pod kukuruzom, pšenicom... Agrotehniku za tikve ionako svi imaju već na gruntu, pa je preorijentacija moguća i bezbolna.

U Austriji je tikva treća kultura po rasprostranjenosti u ratarskoj proizvodnji. A oni znaju dobro računati, ne vidim zašto mi ne bismo prepisali njihovu matematiku. Zašto i mi ne bismo s vremenom imali ne samo atraktivno, djevičansko crno ulje na tržištu, nego i koštice koje su prelite čokoladom, zapečene u medu, pečene u soli... Jednom moramo malo dići glavu od motike i pogledati što je s našim proizvodnjama nakon berbe, da ne budemo zauvijek samo proizvođači sirovina s kojima na kraju priče ostaje najmanje u džepu...

Tekst: Marijan Belčić


Izvori

Međimurje - županijske novine