U cilju boljeg gospodarenja tlom i njegovim poboljšanjem poljoprivredni proizvođači kombiniraju različite usjeve. Što sijati prije uljane repice, kukuruza, žitarica i trava?
Pokrovni usjevi i plodored igraju važnu ulogu u održavanju kvalitete tla. Vegetacija na zemljištu ima različite funkcije, može povećati sadržaj organskih tvari, poboljšati karakteristike, ono postaje rahlije i prozračnije, ima bolju strukturu, više zadržava vlagu, akumulira hraniva (posebno mahunarke koje akumuliraju dušik), povećava se njegova mikrobiološka aktivnost. Na nagnutim terenima biljke sprječavaju eroziju i ispiranje hraniva, zagađenje zemljišta.
Na stranicama njemačkog Servisnog centra za ruralna područja (DLR) u Eifelu napravili su pregled pokrovnih usjeva za glavne kulture kao što su: uljana repica, kukuruz, žitarice i trave. Ističe se važnost ranog razvoja, jer je ključna za suzbijanje korova.
Za uljanu repicu je najvažnije da se u plodoredu izbjegne sjetva drugih krstašica, jer povećavaju pojavu štetnika i uzročnika bolesti koji su im zajednički.
Drugi problem su i samonikle biljke iz sjemena koje ostaju na parceli poslije žetve ove uljarice. One su ključna komponenta u lancu opstanka štetnika i bolesti. Zbog toga se moraju uklanjati.
Heljda, trave, lan i mahunarke su prikladne za međuusjev, dok su zob Avena strigosa i facelija neutralne. Problematična može biti facelija kao prenositelj Verticilliuma. Crnačko sjeme ili gizotija prenosi Sclerotiniu.
Kada je u pitanju kukuruz, on nije toliko zahtjevan, ali se treba prilagoditi sortnim zahtjevima i namjeni pokrovnog usjeva.
Prilikom odabira za žitarice fokus treba biti na vremenu sjetve i namjeni. Svakako izbjegavati Avenu strigosu zbog pripadnosti istoj porodici.
Mahunarke će dodatno akumulirati dušik u zemljištu, a rotkvica će svojim jakim korijenom doprinijeti rahljenju tla. Ljulj i slične vrste mogu biti odlični, ali u proljeće je potrebna intenzivna obrada ili kemijska zaštita usjeva.
Uzgoj međurednih kultura u ovom vremenu nestabilnosti svjetskog tržišta postaje zanimljiv. Za mliječna goveda visokih performansi važna je najveća moguća koncentracija energije uz povoljan sadržaj sirovih vlakana. Dobrim se pokazala mješavina brzorastućeg ljulja sa sitnozrnim mahunarkama poput aleksandrijske i perzijske djeteline.
Kada su u pitanju trave, one optimalno koriste dušik i stvaraju zimsku zelenu biomasu. Obično je sjetva u periodu jeseni, a na proljeće brzo kreće razvoj. Jednogodišnji ljulj brzo počinje rasti i klasati. Ovo omogućava kombiniranu upotrebu ljetnih i zimskih usjeva, koji se lako mogu integrirati u plodorede kukuruza. Proljetna upotreba kompenzira niže prinose u jesen. Jednogodišnji ljulj sa svojim nešto većim potencijalom prinosa poželjan je za uzgoj pokrovnih usjeva za isključivo jesensko korištenje.
Sa svojim obiljem listova i potrebom za stimulacijom jarovizacije za formiranje klasa, talijanski ljulj je energetski bogatiji i ima manju strukturu od jednogodišnjeg. Od 1 do 1,5 kg/ha ozime repice može se umiješati u jednogodišnje mješavine ljulja.
Kod uzgoja mahunarki kao glavne kulture izbjegavati miješanje trava i mahunarki kao pokrovnih usjeva zbog prenošenja štetnika i bolesti te stvaranja zamora tla.
Mješavine zobi, poljskog graška i ljetne grahorice čine odličnu mješavinu jer se ove vrste međusobno nadopunjuju. Zelena raž se sije kao ozimi usjev u jesen. Za rast i razvoj treba puno vode i u nedostatku vlage u zemljištu može ga dodatno isušiti što negativno djeluje na glavnu kulturu što može rezultirati manjim prinosom.
Mješavina za ozelenjavanje površine mora se sastojati od najmanje dvije vrste trave, a one ne smiju imati više od 60 posto sadržaja sjemena.
Povezane biljne vrste
Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)
Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 % i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo, a... Više [+]Tagovi
Autorica