Ključ stabilne proizvodnje ratarskih kultura leži u pravilnoj osnovnoj obradi i osnovnoj gnojidbi

Iza nas je još jedna izuzetno teška godina. Visoke temperature, veliki manjak oborina i proljetni mraz doveli su ratare (i ne samo njih) u izuzetno tešku situaciju. Ako svemu tome dodamo činjenicu da su posljedne tri godine obilovale sličnim nedaćama (uz poplave iz 2010. g.), sasvim je razumljivo da su se poljoprivrednici našli u izuzetno teškoj situaciji.

Prinosi u ratarstvu umanjeni su od 30-60%, ovisno o kulturama. To se negativno odrazilo na financijsko poslovanje, ne samo u ratarstvu, već posebno u stočarstvu.

Postavlja se pitanje kako se takav ishod mogao izbjeći, ili barem ublažiti odgovarajućim mjerama?

Vrijeme je osnovne obrade i gnojidbe za ozime i proljetne kulture.

Zadaci koji su stavljeni pred osnovnu obradu tla, sastoje se u njenoj kvalitetnoj i pravovremenoj realizaciji. Dobro strukturirano tlo ima dobru procjednost vode, veći kapacitet tla za vodu i zrak te povećanu aktivnost organizama koji žive u tlu (mikrobiološki život), kojima se ubrzava razgradnja zaorane organske mase (kukuruzovina, slama) i stvara uvjete za proizvodnju humusa i bolje aktivacije hraniva iz tla.

Važan moment kod odluke započinjanja osnovne obrade je vlažnost tla. Ona je najvažniji faktor kod određivanja pravovremenog trenutka kretanja u osnovnu obradu, koji se uvijek nalazi između točke krutosti i žitkosti.

Osnovnom obradom tla zahvaća se do dubine razvoja najveće mase korijena, dok se dopunskom obradom tretira samo sjetveni sloj.

Dubina osnovne obrade za okopavine uvjetovana je klimom područja, i ona treba biti minimalno 30 cm. Obrada za strnine je nešto plića i kreće se do 30 cm. Vrijeme izvođenja osnovne obrade za kulture koje se siju u proljeće je jesen, i to u rujnu i listopadu. Za kulture koje se siju u jesen, (ozimine) osnovna i predsjetvena obrada obavljaju se ranije kako bi se ispoštovali optimalni rokovi sjetve za ozimine. Važna je kvaliteta i vrijeme izvođenja oranja kako bi se omogućilo temeljito izmrzavanje tla, akumulirala vlaga i pospješilo prirodno strukturiranje tla.

U praksi, osnovnoj obradi prethodi razbacivanje osnovnih doza gnojiva (osnovna gnojidba) za narednu kulturu. To su uglavnom fosforna, kalijeva te manji dio dušičnih gnojiva (urea) u količini koja je potrebna za razgradnju organske mase predhodne kulture (kukuruzovina, slama...) .

Osnovna gnojidba u pravilu se obavlja u jesen i za jarine i ozimine, pri čemu se gnojiva zaoravaju na punu dubinu u zonu najveće mase korijena. U ovoj gnojidbi najčešće se daje ¾ fosfornih i kalijevih gnojiva, a dušična se daju u manjoj količini zbog mogućnosti velikog ispiranja, koje može rezultirati gubitcima za biljku. Čista dušična gnojiva, ili gnojiva u kombinaciji, daju se u startu ili prihranom u proljeće, kada se daje i preostala 1/4 fosfora i kalija.

Dubokim se oranjem gnojiva unose u dublje slojeve, gdje se biljka tijekom cijele godine osigurava potrebnom hranom i vodom. Na taj način biljke se potiče na razvitak korijena u dublji sloj tla u kojemu uvijek ima vlage, pa su na taj način biljke otpornije na sušu.

Kada govorimo o gnojidbi- bilo osnovnoj, dopunskoj ili folijarnoj, uvijek treba imati na umu nužnost obavljanja kontrole plodnosti tla, kako bi generacijama koje dolaze za nama mogli nešto ostaviti u nasljeđe. Naime, praćenje stanja ishranjenosti tla, i pravilna agrotehnika, predstavljaju ključ za dobivanje dugogodišnjih visokih i stabilnih i prinosa.

Kemijska analiza pruža odgovor na čitav niz pitanja, od kojih su najznačajnija:

• Kolika je stvarno raspoloživa količina hranjiva u tlu;
• Kojom brzinom se količina raspoloživih hranjiva mijenja tijekom vegetacije zbog usvajanja, ispiranja, promjene oblika itd...;
• Koliko je gnojidbom potrebno unijeti hranjiva u tlo, da bi se njihova raspoloživa količina povećala do tražene vrijednosti.
• Racionalnom gnojidbom i modernim sustavom kontrole plodnosti tla podižemo efektivnu plodnost tla, čime su prirodi viši i stabilniji, te manje podložni promjenama uslijed različitih vremenskih neprilika.

Na kraju nešto što nikada ne bismo smjeli zaboraviti, a to je da razni usjevi i njihovi urodi odnose određene količine hranjiva iz tla. Stoga, najmanje toliko tlu moramo i vratiti, jer tlo služi za iskorištenje ne samo za sadašnje, već i za buduće naraštaje.

„Zemlju nismo nasljedili od naših predaka, već smo je posudili od vlastite djece.“
(indijanska izreka)

Autor: Željko Vencl, dipl. ing. agr.