Klimatske promjene prijete pšenici, do 60% svjetskih usjeva moglo bi biti pogođeno sušom?

Većina posljedica globalnog zagrijavanja je lokalnog tipa kao što su oluje, toplinski valovi i slično, no što ako počne pogađati veća područja, samim tim i veće usjeve žitarica, bez obzira na to gdje su uzgajane? Upravo time se bavi nova studija objavljena u "Science Advances".

Točnije, bave se proučavanjem pšenice koja se od usjeva poput kukuruza ili soje razlikuje po tome što se najviše koristi u ljudskoj prehrani. Teoretski, bilo kakvi problemi s usjevima pšenice u svijetu, su i pitanje sigurnosti hrane.

Poražavajući rezultati istraživanja - ishod može biti smrtonosan

Znanstvenici su istraživali 27 različitih klimatskih modela u vezi s usjevom pšenice, a ono što su otkrili je uznemirujuće. Bez značajnog ublažavanja klimatskih promjena, predviđaju da će oko 60 posto svjetskih površina za uzgoj pšenice pretrpjeti "jake i dugotrajne suše" do kraja ovog stoljeća. Najveći postotak koji je do danas bio pogođen sušom je 15 posto. Za veći dio svijeta, osim Sjeverne Amerike, pšenica je usjev koji živi od kiše, tako da suša neće donijeti poskupljenje - bit će smrtonosna, prenosi ModernFarmer. 

Do 2050. smanjit će se vrijednost europske poljoprivrede za 16%?

Prethodne studije su više bile fokusirane na potencijalni gubitak prinosa nego na specifični rizik od suše i nisu našle bolje odgovore. Studija iz 2016. godine otkrila je da će prinos pšenice u Indiji, primjerice, pasti osam posto za svaki rast stupnja Celzijusa.

Zbog fokusa na prinose, zanemaren problem suše

Loše vijesti ne staju ovdje. Što ako pokušamo ublažiti efekte klimatskih promjena? Recimo, ako se poduzmu koraci u skladu s Pariškim sporazumom? Naime, kao glavni cilј države su odredile zadržavanje povećanja globalne prosječne temperature znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijski period, što je veliki broj znanstvenika odredio kao granicu koju ne bi trebalo prijeći.

Predviđeno je da se ovaj cilј ispuni tako što će se članice potruditi da emisija stakleničkih plinova na globalnoj razini raste još svega nekoliko godina, nakon čega bi se krenulo u brze redukcije. U sporazumu se uzima u obzir i da će najsiromašnijim zemljama trebati više vremena da počnu smanjivati svoje emisije. Međutim, to ne bi riješilo problem sa sušom kojom bi bile pogođene površine pod pšenicom.