Simptomi ovog virusa su žutilo listova koji kasnije dobivaju crvenkastu boju, biljke zaostaju u porastu, klasanje često izostaje, a najvažniji izvor zaraze su višegodišnji travni korovi.
Žuta patuljavost ječma je bolest koju uzrokuje virus (BYDV - Barley Yellow Dworf). Tijekom nicanja pšenice i ječma pojavljaju se štetnici, vektori virusa koje prvo naseljavaju biljke posijane u ranijim rokovima sjetve i ranije ponikle usjeve strnih žitarica (ječam), kao i one površine na kojima je izostao tretman sjemena insekticidima. Posebnu pažnju imaju lisne uši, cikade koji se javljaju kao prenosnici žute patuljavosti ječma.
Virus patuljavosti pšenice (Wheat Dwarf Virus WDV) prenosi vektor - cikada Psammotettix alienus. Simptomi ovog virusa su žutilo listova koji kasnije dobivaju crvenkastu boju, biljke zaostaju u porastu, a klasanje često izostaje. Najvažniji izvor zaraze su višegodišnji travni korovi. Velika zakorovljenost i nezaoravanje žetvenih ostataka, stvaraju povoljne uvjete za ishranu cikada tijekom ljeta i povećavaju brojnost ovog vektora virusa, koji u jesen s korova prelazi na usjeve strnih žitarica.
Pored korova vrlo važan domaćin je kukuruz koji predstavlja most za prijenos ovog virusa između žetve i sjetve ozimih žitarica. Suho i toplo vrijeme pogoduje razvoju i povećanju brojnosti ovih štetnih organizama. Na pojavu bolesti povoljno djeluju temperature od 10 do 18° Celzijusa. Virus patuljavosti se ne prenosi sjemenom ili zemljištem, već samo navedenim štetnicima - cikadama.
Simptomi se manifestiraju u vidu kloroze (žutila) lišća i patuljavosti (zakržljalosti) biljaka. Kloroza se prvo javlja na obodu listova, odakle se širi prema osnovi, a kasnije zahvaća čitavu biljku. Napadnuto mlado lišće je uspravno, punije i čvršće. Uslijed jakog napada, rano zaražene biljke obično ne klasaju ili su im klasovi manji, često sterilni.
Virus patuljavosti se ne prenosi sjemenom, ili zemljištem, već samo navedenim štetnicima - cikadama.
Slične simptome mogu izazvati i abiotički faktori: niske temperature, višak ili manjak vode u zemljištu, nedostatak hraniva (dušik i sumpor) i oštećenja od herbicida.
Preporuka svim proizvođačima je da nakon nicanja strnih žitarica obavezno prate prisutnost i brojnost navedenih štetnika. Prema standardu Europske organizacije za zaštitu bilja, prag štetnosti iznosi 10% biljaka naseljeno s jednom ili više uši.
Suzbijanje bolesti podrazumijeva primjenu kako direktnih tako i indirektnih mjera. Kod indirektnih mjera preporučuje se kasnija jesenska i ranija proljetna sjetva kao i uzgoj otpornih ili tolerantnih sorti. Jare kulture treba sijati dalje od ozimih usjeva. Ne pretjerivati s dušičnom gnojidbom. Nužno je suzbijati korove koji su mogući izvor zaraze.
Direktne mjere podrazumijevaju primjenu insekticida sa sistemičnim i brzim inicijalnim djelovanjem, kojim se vrlo uspješno suzbijaju vektori virusa. U tu svrhu se najčešće koriste insekticidi iz grupe piretroida.
Autor: dipl.inž. Đorđe Glišić, Savjetodavna RS
Povezana biljna vrsta
Tagovi