• Zelena gnojidba
  • 24.01.2018. 09:00

Kako obnoviti humus?

Zelenu gnojidbu treba promatrati kao ulaganje u očuvanje i povećanje plodnosti i produktivnosti zemljišta.

Foto: Jasna Bajšanski
  • 2.722
  • 237
  • 2

Zelena gnojidba je zaoravanje svježe biljne mase, kojom se u zemljište unosi organska tvar, odnosno hranjivi elementi. Međuusjevi, koji se uzgajaju između dva glavna usjeva, koriste se u ovu svrhu. To su leguminoze, kupusnjače, žitarice i njihove smjese, koje se najčešće siju u jesenskom roku sjetve.

Smanjenje produktivnosti zemlje

Biljke žive četiri do osam mjeseci godišnje, a preostalo vrijeme zemljište je bez usjeva. Tada je izloženo gubitku hranjiva i organske tvari, smanjenoj aktivnosti zemljišne mikroflore i eroziji, pa se ukupna produktivnost smanjuje. Konvecionalna poljoprivreda i visok udio monokulture doprinijeli su velikom smanjenju humusa, rekli su doc. dr Đorđe Kostić i master inž.polj. Svetlana Vujić, sa Poljoprivrednog fakulteta.

Jedan od razloga je i smanjenje stočnog fonda, što je dovelo do slabijeg unosa stajnjaka. S druge strane, poljoprivreda je intenzivirana.

Kako obnoviti organske tvari?

Obnavljane organske tvari postiže se spomenutom zelenom gnojidbom. Vrste koje se koriste u ovu svrhu imaju razvijen korijenov sustav, koji usvaja hranjiva iz dubljih slojeva zemljišta, bujnu nadzemnu masu i kratak period vegetacije.

Najbolje rezultate daju smjese jednogodišnjih leguminoza i strnina - grašak, grahorica sa zobi ili tritikaleom. Ipak, zeleno đubrivo nije potpuna zamjena za stajnak!

Leguminze su posebno važne, jer su u simbiozi sa kvržičnim bakterijama. One fiksiraju atmosferski dušik i tako obogaćuju zemljište. Koliko će glavni usjev usvojiti ovaj element, ovisi od interakcije između biljaka, zemljišta, vremenskih uvjeta, vremena sjetve i žetve međuusjeva. Na primjer, slama žitarica ima visok C/N odnos, pa je konkurent glavnom usjevu, kada je riječ o usvajanju dušika. Kod leguminoza je drugačije - ostaci se brzo razgrađuju i odmah su dostupni.

Najbolje rezultate daju smjese jednogodišnjih leguminoza i strnina - grašak, grahorica sa zobi ili tritikaleom. Ipak, zelena gnojidba nije potpuna zamjena za stajnak!

Prednosti i mane

Značaj biljnih vrsta za zelenu gnojidbu se ogleda u tome što se sprječava ispiranje hranjiva, popravljaju se fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta, sprječavaju se erozije, smanjuje se upotreba pesticida, čuva se kvaliteta vode i tako dalje.

Međutim, postoje i nedostaci, a to su: prekomjerna potrošnja zemljišne vlage i hranjiva, sporije zagrijavanje zemljišta u proljeće, "tnatjecanje" s glavnim usjevom, povećanje troškova zbog cijene sjemena međuusjeva i slično.

Grašak i grahorica poslije pšenice

Problem - nedovoljno padalina

Ograničavajući faktor za uzgoj biljaka za zelenu gnojidbu je nedostatak padalina ili njihov nravnomjeran raspored. Tada ove biljke koriste zimske rezerve vlage za vlastiti rast, a ne ostavljju ništa za glavni usjev. Zbog toga se upotreba zelene gnojidbe savjetuje na parcelama gdje je moguće navodnjavanje.

Foto: Jasna Bajšanski


Autorica

Aleksandra Kekić

Urednica portala, diplomirana novinarka i ljubiteljica prirode. Omiljena izreka: Tko smije taj može, tko ne zna za strah, taj ide naprijed.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi