Hoće li soja zamijeniti šećernu repu?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u proteklih pet godina, odnosno u razdoblju od 2010. do 2014., na domaće tržište je uvezeno 46.119 tisuća tona zrna soje u vrijednosti od oko 20 milijuna eura. U istom razdoblju, Hrvatska je znatno povećala izvoz zrna soje na oko 284,5 tisuća tona u vrijednosti od 114 milijuna eura.

Međutim, najviše soje je uvezeno 2010. godine (31.358 t), dok je 2014. izvezeno (78.354 t). Naime, izvoz tog proizvoda se u spomenutom petogodišnjem razdoblju postupno povećavao: 2010. (37.731 t), 2011. (54.701 t), 2012. (56.563 t), 2013. (57.089 t) i 2014. (78.354 t), dok je uvoz te uljarice od 2010. do 2014. bio znatno smanjen. Prema istom izvoru, odnosno podacima Državnog zavoda za statistiku, pšenice je u navedenom razdoblju uvezeno nekih 117.375 tona, dok je izvoz te žitarice dosegnuo čak 1.344.139 tona.

Neočekivana ekspanzija soje

Ako se uzmu u obzir i privremeni statistički podaci u tijeku zadnjeg razdoblja od siječnja do srpnja ove godine 2015., ukupno je uvezeno 50,6 tisuća tona zrna soje u vrijednosti 20,8 milijuna eura. Dakako, izvoz je tog domaćeg poljoprivrednog proizvoda, odnosno sve više tražene uljarice na inozemnom tržištu, bio znatno veći. Hrvatska je, naime, samo u pola godine 2015. na inozemno tržište izvezla zrna soje čak 334,7 tisuća tona u vrijednosti od oko 132,8 milijuna eura. I taj podatak potvrđuje kako je proizvodnja soje u Hrvatskoj gotovo u punom zaletu, što mnogi doživljavaju kao neočekivanu ekspanziju.

Soja u Slavoniji na 40% više površina

Mjerodavni stručnjaci, međutim, ističu kako su obradive površine zemljišta zasijane sojom u našoj ravnoj Slavoniji znatno povećane, čak za 40% u odnosno na prethodno desetljeće, jer se pod tom uljaricom samo ove godine nalazi više od 70 tisuća hektara. Primjerice, Aleksandra Sudarić iz osječkog Poljoprivrednog instituta naglašava kako Hrvatska ima velike resurse za proizvodnju soje. Ističe kako je to komparativna prednost u odnosu na ini kvalitetni domaći sortiment.

"Najznačajniju ulogu u kreiranju domaćih sorti soje upravo daje Poljoprivredni institut Osijek, koje zauzimaju 73% tržišta u Republici Hrvatskoj. Prepoznate su i izvan granica naše zemlje i zato što naša soja nije genetski modificirana. Osječki Poljoprivredni institut se od samog početka (2012. godine) uključio i u rad udruženja Dunav soja te u okviru te institucije ima multidisciplinarnu ulogu i kroz znanstvenu i komercijalnu djelatnost. Inače, Program Dunav soja svim našim proizvođačima daje priliku da budu prepoznatljivi i konkurentni i na europskom tržištu. Projekt se razvija postupno i rezultati se polako pokazuju nakon tri godine, i u povećanom interesu proizvođača soje te su zadovoljni svi koji su se uključili u taj lanac", ocjenjuje Aleksandra Sudarić.

Izgradnja postrojenja za preradu

Poznato je kako su prvi dobili certifikate Dunav soja, u Hrvatskoj su baš oni proizvođači koji su se uključili u tvrtku Seges iz Županje, čiji je direktor Miroslav Jurić. Ta je tvrtka ove godine organizirala proizvodnju soje na 3.000 hektara sa 100-tinjak poljoprivrednih proizvođača s područja Županje.

"Mi smo se u projekt Dunav soja uključili već treću godinu zaredom te sve količine proizvoda plasiramo isključivo na zapadno tržište - u Austriju, Švicarsku, Njemačku, Belgiju i Italiju. I na tom tržištu uspijemo dobiti nešto veću cijenu, a soju prerađujemo u Mađarskoj. Međutim, planiramo izgradnju vlastitih postrojenja za preradu soje, ali ovaj put nismo prošli na natječaju za EU-fondove, jer to nije bio prioritetni sektor", riječi su Miroslava Jurića, direktora tvrtke Seges.

Soja će zamijeniti šećernu repu, pšenicu, kukuruz

Poljoprivrednici kažu kako bi proizvodnja soje, nakon dugo vremena, mogla u Slavoniji istisnuti šećernu repu te postati jedna od najprofitabilnijih (ne samo poljoprivrednih) proizvodnih kultura u Hrvatskoj. Proizvođači te uljarice u istočnoj Slavoniji komentiraju kako su se otkupljivači, odnosno trgovci, od samog početka ovogodišnje žetve gotovo otimali za njihovu soju očekujući i porast cijene svog proizvoda. Vole reći kako je među zainteresiranim otkupljivačima bilo dosta i inozemnih trgovačkih kuća kojima je ta naša uljarica bila itekako zanimljiva i privlačna. Poznato je kako je otkupna cijena soje 2014. bila 2,90 kn/kg, dok se ove godine nudila od 2,32 do 2,40 kuna za kilogram. Ima i proizvođača koji su uskladištili tržišne viškove soje čekajući povećani interes otkupljivača i veću cijenu svog proizvoda?

Proizvodnja ulja i piva

Upućeni ističu kako je poljoprivredna proizvodnja soje (Glycine max) u procesu prilagođavanja agrarnoj politici Europske unije te se, kao važna odrednica, javlja potreba za zamjenom pšenice i kukuruza, žitaricama kojom su zasijane najveće površine u Hrvatskoj. Tvrde kako bi se većom zastupljenošću soje u strukturi domaće poljoprivredne proizvodnje, među inima, utjecalo i intenzivniji razvoj ostalih industrijskih grana. Dakako, među njima je važno spomenuti proizvodnju jestivog ulja, vegetarijanskih proizvoda, kao i stočarsku proizvodnju. Mnogi tvrde kako ni potrošnja soje (biljke mahunarke visoke hranjive vrijednosti), nije upitna na domaćem i na tržištu EU-a, što također čini dodatnim razlogom poticanja razvoja te hvalevrijedne poljoprivredne kulture.

Stručnjaci napominju kako je prednost soje proizvedene u Hrvatskoj baš u GMO-free strukturi što predstavlja sigurnost izvoza na svjetsko tržište. Čini se kako i proizvodnja ječma na obradivim slavonskim plodnim oranicama, uz soju, polako istiskuje proizvodnju šećerne repe, tradicijskie ratarske kulture poput pšenice, kukuruza, što je vjerojatno posljedica sve veće proizvodnje piva?!

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Državni zavod za statistiku, Poljoprivredni institut Osijek, Dunav soja