Čemu dati prednost kod kupnje traktora ili kombajna kada je riječ o velikim površinama? Što odabrati, gusjenice ili kotače? Ovdje donosimo tri priče poljoprivrednika, savjetnika i operatora strojeva iz prakse iz tri europske države
Modernizacijom domaće poljoprivrede razvija se potražnja za specifičnijim detaljima kod nabave mehanizacije. U posljednje vrijeme i gusjenice se mogu vidjeti na domaćim oranicama, kod čije nabave valja mnogobrojne faktore uzeti u obzir. Od cijene, brzine rada, jednostavnosti popravaka do štetnog utjecaja na tlo. Naravno, ova rješenja imaju prednosti, ali i nedostatke.
Na raznim farmama diljem Europe imao sam priliku razgovarati s menadžerima, savjetnicima i operatorima strojeva. Uglavnom, radilo se o velikim dobro utemeljenim poljoprivrednim ekonomijama od stotinjak pa do nekoliko desetina tisuća hektara. Na tim gospodarstvima mogu se naći razni upravljački modeli, ali i raznovrsna mehanizacija. Neka od njih posjeduju samo strojeve na gusjenicama, neka samo na kotačima, dok većina ima kombinaciju.
Na tragu izbora između ovih tehnologija predstavljamo tri priče. Iz Ukrajine, Nizozemske i Češke.
Gospodarstvo Alekseya Vasilchenka danas obrađuje 11,6 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u Čerkasi Oblasti, središnja Ukrajina. Uvelike se radi o zemljištu u najmu, a iz godine u godinu i povećavaju njegov obujam. Oni uzgajaju pšenicu, ječam, suncokret, kukuruz za zrno te krmne kulture poput lucerne i silažnog kukuruza. Na gospodarstvu se nalazi i nešto više od 1.000 mliječnih krava, te nekoliko tisuća svinja.
Vizija vlasnika je dovela gospodarstvo do efikasnosti poslovanja kakvu je teško pronaći i u zapadnoeuropskim zemljama. Svi proizvodni procesi su popraćeni posljednjim tehnološkim rješenjima. U radu koriste razne digitalne upravljačke programe, dronove, autonomne strojeve, te potpuno kompjuterizirane skladišne kapacitete i štalske objekte.
U njihovom se voznom parku nalazi impresivna poljoprivredna mehanizacija. Najzastupljeniji brend traktora je Challenger, zatim John Deere, Case te Belarus. Posjeduju 4 Challengera raspona snage od 420 KS (309 kW) do 534 KS (397 kW) koji su izvedeni na dvije gusjenice. Aleksey ističe prednosti gusjenica kod traktora velike vučne sile. "Naša dva najveća traktora, Challenger MT865, teže zajedno 50 tona. Dakle svaki traktor ima oko 25 tona. Vlastitim mjerenjima ustanovili smo da oba traktora manje sabiju tlo od malog Belarus traktora koji teži nešto manje od 4 tone. Prednost su gusjenice“, ističe Aleksey.
Većina proizvodnih površina se nalazi u nizinskom području. Podzemne vode na nekim područjima su na samo metar dubine. Struktura tla je glinasto – ilovasta s velikim postotkom organske tvari. U usporedbi s našim ratarima oni imaju nešto kraću vegetacijsku sezonu, stoga je važno biti u mogućnosti obavljati radove što ranije kako bi poljoprivredne kulture ostvarile svoj potencijal rodnosti. Unazad nekoliko godina problem je bio pravovremen ulazak u proizvodne površine. "Sa strojevima na kotačima to nije bilo moguće. Dok s gusjenicama bez ikakvih opterećenja možemo krenuti u obavljanje agrotehničkih operacija, ponekad do tjedan dana, prije naših konkurenata. To na velikom gospodarstvu igra iznimnu ulogu u povećanju profitabilnosti“, govori Aleksey.
Kao prednosti gusjenica on ističe: manje sabijanje tla, pravovremeni ulazak u polje, bolja raspodjela snage, manja potrošnja goriva kod vuče teških agregata, nema potrebe za provjerom tlaka, te bolja stabilnost stroja kod intenzivne obrade tla. Nedostaci gusjenica prema Alekseyu su visoka cijena, visoki troškovi održavanja, sporost u cestovnom transportu i vibracije tijekom bržeg rada stroja u polju.
"U proizvodnim uvjetima u kakvim mi radimo gusjenice na strojevima nam se isplate“, tvrdi Aleksey. Osim na traktorima imaju ih i na žitnim kombajnima. S takvim izvedbama u mogućnosti su žetvu obavljati i u vlažnijim uvjetima, kad strojevi na kotačima to nisu u mogućnosti.
Zanimljivo je spomenuti da ovo gospodarstvo ima za misiju zadržati ljude u selima gdje se odvija proizvodnja što im je kroz protekle godine i uspjelo. Unazad dvije godine bilježe i povećanje nataliteta. Kako su to ostvarili? Izgradili su okružje rada gdje se svakom stanovniku sela pruža prilika da se razvija u smjeru vlastitih želja, ali one moraju biti u okvirima misije – zadržavanja ljudi. Tako se u tim selima mogu pronaći razni profili radnika od operatora na strojevima do programera, a svi rade za boljitak lokalne zajednice. Radna mjesta se kreiraju i obitelji ostaju.
Obiteljska tvrtka koja obrađuje 5 tisuća hektara poljoprivrednih površina u četiri države. Poljoprivredne aktivnosti obavljaju u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Tvrtka se specijalizirala za proizvodnju povrća na velikim površinama. Proizvode grašak, grah, mahune, poriluk, krumpir, mrkvu i špinat. Osim povrtlarskih kultura, radi plodoreda, siju pšenicu. Osim primarne proizvodnje u okviru poslovanja vrše i usluge obrade tla i kombajniranja povrća i nekih ratarskih kultura.
Za obavljanje aktivnosti u polju koriste razne specijalizirane izvedbe strojeva. Za svaku povrtlarsku kulturu posjeduju specifičnu mehanizaciju. Na gospodarstvu se nalaze marke traktora Fendt, Case, Steyr i John Deere. Za obavljanje žetve posjeduju razne specijalizirane kombajne tvrtke Ploeger i tvrtke Grimme. U okvirima mogućnosti na ekonomiji gospodarstva svake godine dolazi po nekoliko novih strojeva. Tako je prije dvije godine stigao prvi kombajn za krumpir na gusjenicama. Kako je kod povrća vrlo važno očuvati rahlost tla, nabava stroja na gusjenicama se pokazala kao dobra poslovna odluka.
"U Nizozemskoj smo suočeni s rascjepkanošću proizvodnih površina. Za jedan hektar poljoprivrednog zemljišta ponekad moramo izdvojiti i do 100 tisuća eura. Prosječno polje koje obrađujemo je veličine 2,8 hektara. Ponekad potratimo više vremena na vožnju do polja, nego na rad u polju. To je najveći izazov s kojim smo suočeni“, kaže Frank Tacken, jedan od vlasnika tvrtke koji je zadužen za mehanizaciju.
To jedan od razloga zašto se tvrtka odlučila za potražnju poljoprivrednih površina u drugim zemljama. Kako je s istim problemom suočena i zapadna Njemačka, prije tri godine su počeli s unajmljivanjem i kupovinom poljoprivrednog zemljišta u sjevernoj Francuskoj. Danas ondje organiziraju proizvodnju povrća na oko 800 hektara. Svi poslovni potezi donose nove izazove u proizvodnji. Svakom području je potrebno pristupiti drugačije, stoga u Francuskoj, gdje su glinasto ilovasta tla, koristi se mehanizacija na gusjenicama. A u isto vrijeme u Nizozemskoj, gdje prevladavaju pjeskovita, koriste traktore i kombajne na kotačima. Uz navedeno, važan razlog je već spomenuta rascjepkanost površina. U Belgiji, iako su dominantno glinasta tla, oni ne koriste strojeve na gusjenicama.
"Gusjenice su se najbolje pokazale kad se radi o vlažnim i "ljepljivim“ tlima i iznimno ravnim terenima. Investicija u gusjenice nam se isplatila, jer možemo ići prije odnosno kasnije u polje u odnosu na strojeve na kotačima. To nam se isplatilo u Francuskoj. U Nizozemskoj i Belgiji u područjima gdje obradujemo zemljište ta investicija nam se ne bi isplatila“, tvrdi Frank.
Strojevi na kotačima imaju mnogobrojne prednosti. Ako se s njima ne postupa pravilno, sa sigurnošću ćemo si napraviti štete na zemljištu. "Tlak zraka u gumama je ključan kod obavljanja agrotehničkih operacija. Naši traktori, prskalice, prikolice i kombajni su opremljeni automatskom regulacijom tlaka u gumama. Kompjuter prema uvjetima u polju automatski određuje koliki je tlak potreban kako bi se umanjila šteta nanesena prohodom stroja kroz polje“, govori Frank.
Prema njemu, prednosti gusjenica su ušteda na vremenu, manje sabijanje tla i bolje prianjanje s površinom. Nedostaci su visoki troškovi kod nabave i održavanja, brzo trošenje gumenih dijelova, smanjenja mogućnost rada na nagibnim terenima, preraspodjela snage te neprikladnost za transport.
Vlasnik Michael Horsch, zajedno sa sinom Lucasom Horschom, upravlja poljoprivrednim imanjem u središnjoj Bohemiji, na 3 tisuće hektara površina. Uglavnom radi se o ratarskim kulturama. Najzastupljenije su strne žitarice, kukuruz i uljana repica, nešto manje uzgajaju šećernu repu. Njihova je obitelj preuzela imanje 2012. godine kada je na gospodarstvu radilo 80 radnika. Nakon 8 godina na istim površinama radi svega njih 7. Tijekom tog perioda mehanizaciju su u potpunosti modernizirali i uveli sustav kontroliranih stalnih tragova.
Na ovom progresivnom gospodarstvu koristi se uvelike mehanizacija na gusjenicama odnosno strojevi u kombinaciji kotača i gusjenica. Osim traktora i kombajna, posjeduju pretovarne prikolice, raspodjeljivače mineralnih gnojiva te cisterne. Prema riječima Lucasa korištenjem gusjeničara u agrotehničkim operacijama smanjili su troškove rada, za cca. 200 eura u odnosu na ostvareni prihod po hektaru. Prosječna veličina table im iznosi 20 hektara, najveća površina 150 hektara, a najmanja je 1.8 hektara.
Najveća prednost uporabe gusjenica koju ističe Lukas je unaprijeđena logistika po poljima. U ovim izazovnim vremenima dobro osmišljena logistika je presudna za održivi razvoj poljoprivrednih gospodarstava. "Kad smo preuzeli gospodarstvo neke radnje su se obavljale po par sati. Primjerice, kod prskanja se trošilo oko 2 sata na punjenje prskalice (transport i punjenje). Mi smo to sveli na 5 minuta. Kamion s cisternom dolazi do polja, gdje se prskalica napuni za svega pet minuta i nakon toga je ponovno u radu“, navodi Lukas.
"Gusjenice u našim uvjetima imaju svoje prednosti. Negdje drugdje ne bi pružale iste benefite. Kod nabave strojeva na gusjenicama treba uzeti u obzir uvjete proizvodnje, mikroklimu, kapitalne mogućnosti i nadasve viziju razvoja gospodarstva“, zaključuje Lukas.
Tagovi
Autor