Godina prosječnih prinosa i niskih cijena

Ovu godinu ćemo pamtiti po hladnijem proljeću koje je odgodilo sjetvu, velikoj suši na istoku te neisplati poticaja. Ali, najviše će ona biti upamćena po najnižim otkupnim cijenama unazad 10 godina, dok je u tom razdoblju, sav repromaterijal poskupio i nekoliko puta. Ove godine, ulaskom Hrvatske u EU, poljoprivrednici su očekivali više reda na tržištu, ali i to da će isplata poticaja biti urednija, međutim dogodilo se baš suprotno.

Niska otkupna cijena pšenice, prosvjedi i nikakva rješenja

Za poticaje koji nisu isplaćeni u potpunosti te za najniže cijene ratarskih proizvoda u svijetu, poljoprivrednici se nemaju kome žaliti. Problemi su počeli u rano proljeće, koje je bilo iznadprosječno hladno i vlažno. Pravi šok je uslijedio u žetvi kada se počelo pričati o cijeni pšenice, koja je najvažnija ratarska kultura u nas. I dok su ratari očekivali bar lanjsku cijenu od 1,35 kn s kojom bi pokrili trošak proizvodnje, a možda nešto i zaradili, dobili su 1,05 kn - što je cijena samo na papiru, jer dok se oduzmu svi troškovi prijema robe (koji postoje samo kod nas) na kraju su dobili oko 90 lp za kilogram pšenice.

Nakon žetve imali smo prosvjede, koji po prvi puta nisu donijeli poljoprivrednicima ništa pozitivno. Ministar se nije ni oglasio, a žalosna je činjenica da se čovjek koji prima plaću na račun svih poljoprivrednika, ponaša prema njima kao prema najvećim neprijateljima.

Unatoč prinosima i kvaliteti, suncokret nije pokrio gubitke iz žetve pšenice

Došla je i žetva suncokreta za koji su prošle godine poljoprivrednici dobili 3,50 kn za kilogram pa se očekivalo da će se na taj način pokriti gubici iz žetve pšenice. Međutim, ubrzo je uslijedio još jedan šok, jer kada se pročulo da će cijena biti tek 1,80 kn, bilo je jasno da će se jedva pokriti i sama proizvodnja suncokreta. Srećom, ratari su ove godine primijenili punu agrotehniku, a i vrijeme ih je poslužilo pa su prinosi bili zadovoljavajući. O cijeni suncokreta se nikad ne razgovara previše jer ga manji broj ratara i sije pa cijena suncokreta, od godine do godine, najviše i varira.

Imali smo priliku razgovarati sa Markom Šalkovićem iz Satnice Đakovačke, studentom agronomije, koji zajedno sa ocem i bratom obrađuje oko 90 ha oranica te sije suncokret, pšenicu i kukuruz. Kao jedan od mnogobrojnih proizvođača suncokreta na području Đakovštine, u razgovoru nam je otkrio vlastitu tehnologiju proizvodnje suncokreta te kako je zadovoljan sa ovogodišnjom žetvom.

"Sjetva suncokreta ove je godine započela relativno kasno u odnosu na prošlu, velika količina oborina u proljeće odgodila je sjetvu 10-ak dana te smo sa istom počeli tek iza 20.4. Predsjetveno je bačeno od 250 do 300kg 20:30 te 80-tak kg Urea-e po hektaru. Od hibrida smo sijali Syngentinu Neomu, koja se kasnije u žetvi pokazala punim pogotkom te je kvalitetom i prinosom odskakala od druga dva hibrida te Pioneer PR63E82 i PR63A90. Zaštita od korova se radila adekvatnim herbicidima, u ovom slučaju za Neomu se koristio Pulsar u split aplikaciji 0.8l/ha + 0.4l/ha nakon nicanja suncokreta, za PR63E82; prije nicanja Dual Gold 1.1l/ha te nakon nicanja suncokreta Express 50 SX u dozi od 25g/ha. Dok se za PR63A90 koristila klasična zaštita prije nicanja suncokreta u kombinaciji Primextra TZ Gold 500 SC + Racer 25 EC 3.5l + 1l/ha.

Kultivacija, zajedno sa prihranom rađena je početkom lipnja sa 150 do 200kg KAN-a po hektaru. S obzirom na pogodne vremenske uvjete, ove godine smo izostavili zaštitu suncokreta protiv bolesti. Žetva je došla malo kasnije nego inače, ali prinosi su bili viši nego očekivani i prognozirani. Neoma kao hibrid, davala je preko 4t/ha, no prinos je nakon obavljene žetve u prosjeku iznosio 3.8t/ha, kako god - više negoli smo očekivali i nadali se. Moram priznati da smo svi bili zadovoljni i sa smiješkom očekivali dobru cijenu suncokreta, no nakon što smo dobili informacije o prvim službenim cijenama - osjetila se samo gorčina i nevjerica, vadila se olovka i papir, radile su se kalkulacije, kako jednom, tako i drugi puta, treći, nebi li ''navukli'' štogod pa da uspijemo pokriti dug koji je ostao ove godine iza pšenice. Sa prošlogodišnje 3.3kn/kg ove godine smo dobili 2kn/kg, a dok se odbiju troškovi silosa i ostalih xy troškova koje nam otkupljivač zaračuna, realno za naplatu smo dobili manje od 1.90kn/kg, blago rečeno katastrofa.

U odnosu na lanjsku godinu, bez obzira što je prinos bio slabiji - uspjelo se nešto i zaraditi, što ove godine nije slučaj. Kada se svi troškovi ukalkuliraju, uz troškove repromaterijala, dakle, osiguranje usjeva, zakup, troškove obrade i rada, amortizacije strojeva na ovu cijenu, ostat će nam za kiflu, a ako uzmemo u obzir podbačaj prinosa pšenice, lošiju kvalitetu te sramotno nisku otkupnu cijenu, kako god - sa 'kiflom' ne možemo pomesti gubitak koji je ostao iza žetve pšenice. Znate, teško se baviti sa proizvodnjom kada ste osuđeni na velika ulaganja, tokom cijele godine gledate u nebo, ovisite o faktorima na koje ne možete utjecati, možete eventualno ublažiti posljedice, no to zahtjeva još veća ulaganja i kada to sve prođe, kada bi trebali ubrati plod vašeg cjelogodišnjeg truda, onda vas za kraj dotuku lokalni mešetari i nestabilnost tržišta pa vam još uskrate nesretne poticaje, a troškovi iz dana u dan rastu, obveze stižu, nezadovoljstvo i stres su veliki, a od nečega morate živjeti, tj. preživjeti. Da rezimiram proizvodnu godinu što se tiče suncokreta, kvalitetom i prinosom iznad očekivanja, no sa financijskog stajališta u odnosu na prošlu godinu katastrofa".

Soje je malo, cijena kukuruza pala

Ista stvar je i sa sojom koja se sije sve manje, a i tamo gdje se sije, ide se sa smanjenom gnojidbom i prinosi nisu veliki. Cijena je sa prošlogodišnjih 3,90 kn pala na 2,70 kn - i to samo iz razloga jer je kod nas ima jako malo. Takav trend niskih cijena se nastavio i sa kukuruzom, kojeg na našim njivama ima najviše pa je tako i on sa prošlogodišnje rekordne cijene od 1,80 kn pao na svega 95 lp, a urod je ove godine bio osrednji. Međutim, proizvodnja kukuruza daleko je skuplja od većine ratarskih kultura pa je tako zarada izostala ili je bila vrlo mala.

Šećerna repa razočarala kvalitetom

Šećerna repa je jedina kultura za koju se cijena zna unaprijed i ona je ove godine iznosila 340 kn po toni za digestiju 16. Kako je sjetva kasnila, uz sušu, kada je došlo vrijeme vađenja, prinos repe nije bio totalno razočaranje, ali kada su došli rezultati analize - pokazalo se da će samo rjietki imati ovu cijenu, dok je velika većina dobila daleko ispod 300 kn po toni. Oni koji su imali digestiju ispod 13, dobili su samo 100 kn po toni i s tim su bez sumnje otišli u minus.

Svjetlo na kraju tunela

Svake godine poljoprivrednici se žale, ali ove godine svi sa punim pravom, jer rijetki su u plusu. Nažalost, to se osjetilo odmah u jesenskoj sjetvi, kada većina odlučuje sijati bez primjene mineralnog gnojiva, a oni koji su u mogućnosti - siju i vlastito tj. farmersko sjeme, koje je dorađeno i kvalitetno kao i bilo koje drugo, ali daleko jeftinije. Većina je jedva skupila novac za naftu kako bi obradili svoje njive, dok neki nisu uspjeli ni to. Prema novom zakonu, poticaja više nema u jesen, već nagodinu u proljeće i pitanje je kako će hrvatski poljoprivrednik preživjeti ovu zimu bez kune u džepu, dok računi redovno stižu, a cijene idu gore - svemu osim ratarskim proizvodima.

Ipak, najava da će se poticaji isplatiti u većem iznosu te uspjeh nekih poljoprivrednika koji su sami uspjeli izvesti pšenicu i kukuruz, kao i kukuruznu silažu, u Sloveniju te suncokret u Mađarsku, daje malo optimizma i nade da se stvari konačno početi događati, onako kako trebaju. Imaju i nade u to da će se pojaviti još više kupaca, jer samo veća konkurencija među otkupljivačima može dovesti do povećanja cijena i potražnje za ratarskim proizvodima.

Foto: freepik.com