• Uljana repica
  • 17.08.2010.

Gnojidba uljane repice

Uljana repica je jedna od značajnih uljarica koja se sve više proizvodi za korištenje obnovljive i ekološki prihvatljive energije – BIODIZEL. Ovakultura uzgaja se prvenstveno radi sjemena koje sadrži oko 40% ulja, dok se u stočarstvu koristi njezin nusproizvod, pogače, koje sadrže 20% bjelančevina i 10% ulja.

  • 6.806
  • 293
  • 0

Uljana repica podnosi dosta kisela tla (pH ispod 5), ali najbolje uspijeva na dubokim, humusom i kalcijem bogatim ilovasto-glinastim tlima, neutralno do slabo alkalne reakcije tla (pH 6,6-7,6).

Postoje ozime i proljetne forme ove kulture, a u nas se obično uzgajaju ozimi kultivari. Najbolje predkulture za uljanu repicu zbog rane žetve su ozimi ječam, te rani krumpir ili rano povrće jer se nakon njihove berbe može na vrijeme i kvalitetno obraditi i pripremiti tlo za repicu. Uljanu repicu nikako ne bi trebalo sijati u monokulturi, te iza repice gorušice, suncokreta, soje, graška, mahuna i djeteline zbog njene osjetljivosti na bolesti i štetnike koji prezimljuju u biljnim ostacima tih kultura.

Prilikom proizvodnje uljane repice treba izbjegavati uzak plodored, odnosno proizvodnju na istoj površini nakon jedne ili dvije godine, jer osim smanjenog prinosa postoji opasnost od intenzivnijeg napada štetnika i bolesti. Uljana repica prodire duboko u tlo, te je osjetljiva na plitko obrađenu mekotu ili na plitki tvrđi i nepropusni sloj. Korijen uljane repice zahtijeva više kisika od korijena žitarica, stoga tla na kojima se voda zadržava i kraće vrijeme tijekom kišnih razdoblja, ne odgovaraju njenom uzgoju. Kod obrade tla u proizvodnji uljane repice treba stvoriti uvjete da se
korijen u što kraćem razdoblju, kroz nekoliko tjedana iza nicanja, raširi u gornjem sloju tla (mekota) kako bi biljka prije zime razvila snažnu rozetu. Ako je predkultura neka od žitarica, nakon njihova skidanja provodi se prašenje strništa - agrotehnička mjera kojom se zaoravaju biljni ostaci na dubini 12-15 cm. Prilikom prašenja strništa može se primijeniti 80-100 kg/ha UREE radi razgradnje žetvenih ostataka. Oranje je najbolje obaviti najkasnije tri tjedna prije sjetve repice, kako bi se tlo sleglo i omogućila kvalitetna sjetva. Dubina oranja je oko 25-30 cm, a nakon oranja treba obavezno obaviti drljanje. Drljanjem se zatvori brazda i poravna površina, te je olakšana predsjetvena priprema.

Uljana repica se sije uglavnom krajem kolovoza, s osnovnim ciljem da usjev u jesen razvije što više zelene nadzemne mase i korjenovog sustava. Često je pojava da se internodiji epikotila izduže već u jesen 10 i više cm, uslijed čega pup stoji visoko iznad zemlje i izložen je hladnim vjetrovima. Ovaj slučaj se događa zbog grešaka u tehnologiji proizvodnje: prerana sjetva, prevelika gustoća sklopa, prekomjerna količina dušika u jesenskoj gnojidbi. Osim “prebujnosti” opasno je da mlade i preslabe biljke uđu u zimu (uslijed prekasne sjetve) i ne izmrznu. Kod niskih temperatura redovito dolazi do oštećenja lisne mase, ali ako je ona dobro razvijena, štiti vegetacijski pup koji je presudan za ostvarenje poželjnog sklopa. U slučaju ugibanja čitavih biljaka prorjeđuje se sklop, preostale biljke se intenzivno granaju, komuške nejednolično dozrijevaju, što umanjuje prinos, povećava vlagu i primjese.

Gnojidba repice

Makro i mikrohranjiva uljana repica usvaja gnojidbom organskim i mineralnim gnojivima.

Ukoliko se gnoji organskim gnojivima (stajski gnoj) u proizvodnji uljane repice, smatra se da je bolja iskoristivost ovog gnoja ako se koristi u gnojidbi predkulture. Ako se organska gnojiva koriste direktno u proizvodnji uljane repice potrebno ih je primijeniti prije dubokog oranja u količini oko 20 t/ha. Kako bi osigurali visoke prinose uljane repice treba joj omogućiti optimalne uvjete za rast, razvoj i dobru mineralnu ishranu.

Kod određivanja količine i odnosa mineralnih gnojiva u ishrani uljane repice neophodno je napraviti kemijsku analizu tla. Razliku između količine hranjiva koju biljci osigurava tlo i potrebe biljke za određeni prinos potrebno je nadoknaditi gnojidbom.

Količine hranjiva za uljanu repicu su oko:

  • 120 - 160 kg/ha N,
  • 80 - 120 kg/ha P2O5,
  • 140 - 180 kg/ha K2O.

Uljana repica ima veće potrebe za dušikom i fosforom tijekom njenog intenzivnog rasta i razvoja, dok kalij ima važnu ulogu u otpornosti uljane repice prema niskim temperaturama, a najveće potrebe za kalijem ova biljka ima za vrijeme cvatnje. Od mikroelemenata uljana repica ima najviše potrebe za borom, koji je važan u razdoblju cvatnje i nalijevanju zrna jer ga tada uljana repica treba u većim količinama. Radi toga je potrebno primijeniti prskanjem lista 1%-tnu otopinu Fertine B. Nedostatak bora može se javiti na pjeskovitim, alkalnim i sušnim tlima. Kod nedostatka bora, simptomi su zbijena i zgrčena stabljika bez internodija, dok su cvjetovi deformirani.

Gnojidba uljane repice, kao i drugih kultura, može se podijeliti na: osnovnu gnojidbu,
predsjetvenu gnojidbu neposredno prije sjetve i prihranjivanje granuliranim ili tekućim
gnojivima pred stadij cvjetanja.
U jesenskoj osnovnoj gnojidbi se unese 1/3 dušika i ukupni fosfor i kalij. Kompleksna gnojiva NPK 10 - 30 - 20 ili NPK 7 - 20 - 30 ili NPK 5 - 15 - 30, primijeniti u količini od 2/3 prije sjetve, zaorati u osnovnoj obradi, a ostatak 1/3 zatanjurati u predsjetvenoj pripremi tla. Od ukupne količine dušika u jesen primijeniti 1/3 dušika predsjetveno (do 60 kg N/ha).

Prihrana uljane repice

U prihrani uljane repice uglavnom se primjenjuju dušična gnojiva, ali se mogu koristiti
folijarna gnojiva koja sadrže makro i mikrohranjiva. Uljanoj repici u proljeće neophodne
su veće količine dušika za svoj ubrzani rast i razvoj. Preostale 2/3 dušika primijeniti u prihrani
uljane repice od ukupno predviđenih dušičnih gnojiva. Prihrana se može obaviti jedanput ili u dva puta. Ako se prihranjuje dva puta veći obrok dušika treba primijeniti u prvoj prihrani. Najbolji oblik dušika za prihranu je amonijsko-nitratni, odnosno KAN. Prva prihrana može se obaviti odmah u početku kretanja vegetacije u proljeće, kako bi se pospješila regeneracija usjeva nakon zime. Drugu prihranu obaviti neposredno prije faze pupanja (2-3 tjedna nakon prve prihrane), radi postizanja što veće fotosintetske aktivnosti u fazi intenzivnog porasta. Dobra ishranjenost usjeva u ovoj fazi osigurat će da se što veći broj zametnutih pupova oplodi i razvije plod - komušku.

Prihrana u dva puta nema velikih prednosti u odnosu na jednokratnu prihranu, osim ako nakon prve prihrane padnu obilne i dugotrajne oborine koje na lakšim i pjeskovitim tlima isperu dušična
hranjiva. U proizvodnji uljane repice prihrana je važna agrotehnološka mjera jer se njome
značajno može pomoći usjevu repice da se oporavi nakon zimskih stresova.

Autor: Višnja Mikoč, dipl. ing. agr.


Povezana biljna vrsta

Uljana repica

Uljana repica

Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)

Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 %  i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo, a... Pročitaj više »

Izvori

Gospodarski list


Tagovi

Ratarstvo Uljana repica Gnojidba Oranje Sjetva Prihrana