Europska unija uvezla manje soje

Soja je uz uljanu repicu najvažnija uljarica koja se uvozi u Europsku uniju. U prvih pet mjeseci ove sezone uvezeno je oko 5,8 milijuna tona soje, gotovo milijun tona manje nego u istom razdoblju prethodne, navodi farmer.pl. 

Glavni dobavljači i dalje su Brazil i SAD, ali su se odnosi promijenili. Naime, od 1. srpnja do 12. prosinca 2021., iz Brazila je uvezeno oko 3,4 milijuna tona, što je za petinu više nego u istom periodu prošle godine, što znači da gotovo dvije trećine uvoza odnosno 59 posto dolazi iz te južnoameričke zemlje. 

Kada je riječ o SAD-u, ona je isporučila 1,6 milijuna tona te uljarice što je 840.000 tona manje nego u prethodnoj sezoni. Ta država čini gotovo 30 posto uvoza u EU. Razlog ovoga smanjenja je šteta koju je na izvoznim terminalima u Meksičkom zaljevu uzrokovao ciklon Ida.

Što se tiče drugih dobavljača koji čine oko 11 posto uvoza, Kanada se nalazi na trećem mjestu sa 639.000 tona, a slijedi ju Ukrajina sa 104.911 tona te Urugvaj sa 16.530. 

Važno je podrijetlo sirovina

Govorimo li o uvozu soje iz Južne Amerike, količina bi u budućnosti mogla biti manja. Krajem studenog je Europska komisija predstavila prijedlog o otkupu poljoprivrednih proizvoda koji su proizvedeni bez da su zbog toga krčene šume, a što uključuje soju i palmino ulje. Povjerenstvo EK tim povodom želi pokrenuti javnu raspravu o podrijetlu sirovina i transparentnosti cjelokupnog opskrbnog lanca.

Treba napomenuti da su neki europski trgovački lanci u prosincu odlučili prestati prodavati brazilsku govedinu, upravo zbog toga što je ponovo otkrivena povezanost uzgoja stoke s krčenjem amazonskih šuma. 

Obustava prodaje brazilske govedine u europskim trgovačkim lancima?

Unija za promicanje uljarica i proteina (UFOP) naglasila je kako zahtjevi EK nisu ništa novo kada je riječ o industriji biogoriva koja prilikom uvoza ovih uljarica već više od 10 godina traži certifikat o održivosti. Smatraju kako je potrebno regulirati ovaj sustav te smanjiti birokraciju.

Problem je Kina? 

Najgore u svemu je što nedostaju podaci koji će dokazati lokacije gdje su nekada bile šume, a danas se koriste za uzgoj soje. Mnogi rješenje vide u napretku satelitske tehnologije, odnsno projektu Gobal Risk Assessment Serices (GRAS), a kojega financira njemačko Ministarstvo poljoprivrede.

Jedini problem može predstavljati Kina u slučaju da ne uvede iste uvozne standarde jer će u tom slučaju, južnoamerička soja u prerađenim proizvodima, a koji su uvezeni iz te zemlje opet završiti na EU tanjurima.